Гифолома головообразная: Гифолома головообразная

Содержание

Род Гифолома (Hypholoma) — это… Что такое Род Гифолома (Hypholoma)?

        В основном эти грибы, как и большинство шляпочных,— сапрофиты. Иногда встречаются они и как паразиты на древесине и валежнике. Некоторые из них растут среди сфагнума, осок, зеленых мхов (в частности, среди кукушкиного льна).

        Часть грибов встречается на лесной почве в хвойных лесах среди опавшей хвои, например гифолома окаймленная (Hypholoma marginatum). Некоторые грибы поселяются в лесу на местах старых костров. Род включает около 20 видов. По распространению они преимущественно космополиты. Европейские виды изучены хорошо. Гифолома встречается также в Северной Америке и в большей части Азии. Более детальное изучение рода, несомненно, увеличит число его видов в будущем.

        Шляпка этих грибов диаметром 3—10 см, окраска ее чаще яркая, оранжево-желтая или кирпично-красная, реже буроватая. Ножка без кольца. Вкус у многих грибов горький.



,

        Относительно съедобности и ядовитости некоторых грибов данные очень противоречивые.

В основном можно считать, что съедобных грибов в роде гифолома нет. Однако по данным крупнейшего специалиста по шляпочным грибам Р. Зингера, ложноопенок кирпичнокрасный (Н. sublateritium, табл. 44) употребляют в пищу в Европе (Италия) и в Северной Америке. В отечественной литературе он обозначен как ядовитый и очень горький. Ложноопенок серно-желтый (К. fasciculare) является, безусловно, ядовитым грибом (табл. 43). В литературе зафиксированы факты отравления этим грибом при случайном употреблении его в пищу вместе с настоящим опенком (Armillariella mellea) и летним опенком (Kuehneromyces mutabilis). Вероятность попадания ядовитых грибов при сборе опят (особенно настоящих и летних опят) очень велика. Это определяется сходством их местообитания (на древесине), характером роста (большими группами), внешним морфологическим сходством и сроками плодоношения. От настоящего осеннего опенка серно-желтый отличается окрашенными спорами (у первого они белые).
От летнего опенка серножелтый отличается оттенком окраски спор (у первого они коричневые или бурые, а у серно-желтого опенка они имеют хорошо выраженный зеленоватый оттенок).

        Серно-желтый опенок относят к группе ядовитых грибов, вызывающих расстройства пищеварительных органов. Химическая природа веществ, обусловливающая ядовитость серно-желтого опенка, до сих пор не установлена.

        Ложноопенок кирпично-красный, которого также лучше избегать при сборе грибов, легко можно узнать по типичному яркому, красноватому оттенку шляпки, особенно на ее вершине.

        Поскольку большинство грибов рода гифолома обитает на древесине и валежнике, они играют большую роль в разрушении древесины. В отдельных случаях они могут быть причиной гибели ослабленных деревьев, особенно в питомниках.

        Один из очень распространенных видов — это указанный выше ядовитый серно-желтый опенок или, как его еще называют, ложноопенок.

        Шляпка ложноопенка сначала выпуклая, потом полураспростертая, в центре часто с бугром, желтоватая, в центре более темная с красноватым или оранжевым оттенком. Мякоть светло-желтая. Пластинки сначала серно-желтые, потом зеленовато-оливковые, приросшие к ножке. Вкус гриба горький. Растет он всюду на пнях лиственных пород и около них, реже на стволах живых деревьев, большими группами, часто со сросшимися вместе ножками. По этому характеру роста он очень похож на настоящий осенний опенок. Встречается он с конца июня по сентябрь. В июне — июле он растет одновременно с летним опенком и даже часто вместе с ним на одном и том же пне. Поэтому при сборе летних опят следует быть особенно внимательным, тщательно просматривая все снимаемые с пня или ствола грибы.

        В Западной Европе (Дания) он встречается часто как полупаразит на розах, особенно привитых на Rosa canina. На пнях хвойных пород, особенно сосны, встречается стерильная форма серно-желтого опенка, у которого пластинки не образуют спор и остаются ярко серно-желтыми.

        Обычно с августа и до середины октября на пнях лиственных пород, особенно дуба и бука, поселяется опенок (ложноопенок) кирпичнокрасный. Шляпка у него округло-выпуклая, полураспростертая, диаметром 3—10 см, красно-бурая, кирпично-красная или светло-красновато-коричневая. В центре эти оттенки гуще. Наружный край шляпки обычно более светлый с белыми повисающими хлопьями от покрывала, которые благодаря контрастной окраске шляпки особенно хорошо заметны. Мякоть желтоватая. Пластинки, приросшие к ножке, выемчатые, сначала грязно-желтые, потом оливково-бурые. Ножка чаще сужена к основанию или ровная, плотная. В некоторых странах Европы этот гриб считают подозрительным (Чехословакия) или просто несъедобным из-за горького вкуса. На территории СССР его считают ядовитым. В то же время в Италии и в Северной Америке это обычный съедобный гриб, что отмечено в американских определителях и руководствах по сбору грибов. Возможно, это связано с весьма вероятным существованием географических форм этих грибов, отличающихся наличием каких-либо вторичных метаболитов, обладающих специфическим (в данном случае токсичным) действием на организм человека и животных.

Такие явления известны среди лучше изученных в этом отношении микроскопических грибов. Наконец, могут иметь значение и различные способы обработки данных грибов перед употреблением (засолка, отваривание и т. д.), в результате которых грибы теряют токсичность, как это имеет место при отваривании сморчковых грибов.

        Грибы рода гифолома обладают еще одним интересным свойством. Являясь немикоризными грибами, а всего лишь сапрофитами на древесине, они тем не менее часто обладают очень узкой специализацией к субстрату — древесине. Одни растут строго на древесине лиственных пород, как описанные выше серно-желтый и кирпично-красный опенки. Другие приурочены к древесине хвойных, например гифолома окаймленная (Н. marginatum), поселяющаяся одиночно или небольшими группами только в хвойных лесах среди опавшей хвои на почве или на гнилых пнях сосен и елей. Шляпка этого гриба диаметром 2—4 см, округло-колокольчатая, позже плоская, в центре горбовидно-выпуклая. Окраска темно-желто-медовая. Мякоть желтоватая. Пластинки, приросшие к ножке, светло-соломенно-желтые, позже зеленоватые, с белым краем. Ножка вверху более светлая, а внизу темно-бурая. Встречается этот гриб редко.

        Гифолома головообразная (Н. capnoides) имеет еще более узкую специализацию и встречается обычно группами только на сосновых пнях. Шляпка этого гриба выпуклая, в середине притуплённая или с бугром, диаметром 3—8 см, охряно-желтая, по краям более светлая, с повисающими хлопьевидными остатками от покрывала. Мякоть беловатая. Пластинки, приросшие к ножке, сначала беловатые, затем серовато- и темно-фиолетовые. Ножка обычно изогнутая.

Жизнь растений: в 6-ти томах. — М.: Просвещение. Под редакцией А. Л. Тахтаджяна, главный редактор чл.-кор. АН СССР, проф. А.А. Федоров. 1974.

Ложноопёнок серопластинчатый (Hypholoma capnoides)

Биологическая систематика

  • Царство: Грибы (Fungi)
  • Отдел: Базидиомицеты (Basidiomycota)
  • Класс: Агарикомицеты (Agaricomycetes)
  • Порядок: Агариковые (Agaricales)
  • Семейство: Строфариевые (Strophariaceae)
  • Род: Гифолома (Hypholoma)
  • Вид: Ложноопёнок серопластинчатый (Hypholoma capnoides)

Как ещё называют этот гриб?
Опёнок серопластинчатый, Опёнок маковый, Ложноопёнок маковый, Гифолома маковая, Гифолома головообразная

Описание
Шляпка в диаметре 3–7 см, у молодых грибов выпуклая, с возрастом становится распростёртой (иногда с неровными краями). Цвет её может быть светло-жёлтым, жёлтым, жёлто-оранжевым, в центре обычно более насыщенный, у старых грибов появляется коричневатый оттенок.

Пластинки частые, приросшие, в молодом возрасте почти белые или бело-жёлтые, без зеленоватого оттенка. С возрастом темнеют, приобретая серый, голубовато-серый, тёмно-серый цвет (аналогичный цвет имеют маковые зёрна).

Ножка длиной 3–10 см и толщиной 0,3–0,8 см, цилиндрической формы, внутри полая, часто изогнутая, без кольца. Ближе к шляпке ножка желтоватого цвета, возле основания — ржаво-коричневая.

Мякоть с приятным слабым запахом, белая или бело-жёлтая. Споровый порошок синевато-серый с фиолетовым оттенком.

Где и в какое время растёт?
Ложноопёнок серопластинчатый растёт группами на древесине хвойных пород (преимущественно на сосне) в период с июля по ноябрь (наибольшую активность проявляет осенью, в сентябре-октябре). Часто появляется на пнях, сухих деревьях и их корнях. Гриб встречается на территории умеренного пояса Северного полушария.

Сходство

Съедобность
Съедобный гриб хорошего качества. Ложноопёнок серопластинчатый редко собирается грибниками, из-за своей небольшой известности, тем не менее он имеет приятный вкус и часто сравнивается с летним опёнком. Гриб можно жарить, солить, мариновать.

Гифолома головообразная (Nematoloma capnoides)


Капелюшок: у молодих грибів, капелюшок випуклої форми, у зрілих стає розпростертої. Діаметр капелюшка досягає 8 див. Поверхня капелюшка повністю гладка. Колір поверхні практично не змінюється в процесі дозрівання гриба, залишається жовтувато-коричневим з відтінками зеленого. Колокольчатая капелюшок має притуплений горбок в центрі. У зрілих грибів на капелюшку можуть з’являтися плями іржаво-бурого кольору.
Пластинки: прирослі, у молодих грибів блідого кольору, потім змінюють забарвлення на димчасто-сірий.

Ніжка: порожня ніжка має вигнуту форму. Висота ніжки до 10 см. товщина тільки 0,5-1 см. У верхній частині ніжка має більш світлий колір, який переходить до основи в іржаво-буре забарвлення. Поверхня ніжки гладка, шовковиста. Кільця на ніжці немає, але у багатьох екземплярів можна помітити шматки приватного покривала, які зберігаються і по краях шляпки.

М’якоть: тонка, ламка, білуватого кольору. У підстави ніжки м’якоть має бурий колір. Смак трохи гіркуватий. Запах практично відсутня.
Порошок суперечка: сіро-фіолетовий.
Їстівність: умовно-їстівний гриб четвертої категорії харчової цінності. У їжу можна вживати тільки капелюшка гриба, які годяться для сушіння. Ніжки гриба часто бувають твердими і дерев’янистими, як і інших опеньків.
Схожість: Гифолома головообразная (Nematoloma capnoides) зовні нагадує сірчано-жовтий опеньок, який відрізняється забарвленням пластинок. У опенька пластинки спочатку сірчано-жовтого, а потім зеленуватого кольору. Варто відзначити, що опеньок сірчано-жовтий — отруйний гриб. Так само має схожість з опеньком річним, який не є небезпечним.
Поширення: зустрічається не часто, росте групами на соснових галявинах в період з червня по жовтень. Іноді зустрічається в місцях обкорування деревини і на купах корья. Період плодоношення може розтягуватися до початку зими. Навіть при заморозках в лісі можна зустріти заморожені грибні капелюшки, які можна вживати в прожареному вигляді. При сильних стійких морозів, заморожені гриби зберігаються тривалий час.
Зауваження: Слово capnoides в назві гриба, означає – схожий на дим.

Дисцина щитовидная (Discina perlata) |

Дисцина щитовидная (Discina perlata)

Систематика:
  • Отдел: Ascomycota (Аскомицеты)
  • Подотдел: Pezizomycotina (Пезизомикотины)
  • Класс: Pezizomycetes (Пецицомицеты)
  • Подкласс: Pezizomycetidae (Пецицомицеты)
  • Порядок: Pezizales (Пецицевые)
  • Семейство: Discinaceae (Дисциновые)
  • Род: Discina (Дисцина)
  • Вид: Discina perlata (Дисцина щитовидная)

Синонимы:

  • Блюдцевик розово-красный

  • Блюдцевик щитовидный

  • Discina ancilis

Плодовое тело дисцины щитовидной:
Форма дисковидная или блюдцевидная, жилковатая, часто неправильная, сильно волнистая. Диаметр шляпки 4-15 см. Цвет варьирует от коричневого до розовато-оливкового. Нижняя поверхность грязно-белая или серая, с явно выступающими жилками. Мякоть ломкая, тонкая, беловатая или серая, со слабым грибным запахом и вкусом.

Ножка:
Короткая (до 1 см), жилковатая, не отделяется от нижней поверхности шляпки.

Споровый порошок:
Белый.

Распространение:
Дисцина щитовидная попадается с начала мая до середины лета (массовый выход, как правило, приходится на середину или конец мая) в лесах различного типа, в парках, часто располагаясь около гниющих остатков деревьев или прямо на них. Предпочитает, очевидно, древесину хвойных пород.

Сходные виды:
В тех же местах и в то же время растет также Дисцина жилковатая (Discina venosa). Встречается она, очевидно, несколько реже Дисцины щитовидной.

Съедобность:
Считается съедобным грибом не самого высокого качества — что-то на уровне строчка обыкновенного (Gyromitra esculenta).

Замечания
Чем этот гриб интересен — так это тем, что появляется на полном безгрибье (по крайней мере, в «наших» местах), и тем самым привлекает к себе повышенное внимание. Надо признать, что заросли крупных сочных дисцин производят всесторонне приятное впечатление — особенно если они оказываются единственным видом грибов, найденным в результате многочасовых поисков. Может быть, хорошее впечатление связано и с благородной окраской плодовых тел, наводящей на мысли о белом грибе. Так или иначе, гриб сам просится в мешок, и даже справедливые предупреждения о низкой его ценности, без которых не обходится ни одно описание, пропадают, как правило, впустую.

Видео про гиб Дисцина щитовидная

Грибы лсд Люберцы – Telegraph

Грибы лсд Люберцы

______________

Наши контакты (Telegram):

>>>НАПИСАТЬ ОПЕРАТОРУ В ТЕЛЕГРАМ (ЖМИ СЮДА)<<<

_______________

ВНИМАНИЕ !!! ВАЖНО !!!

В Телеграм переходить только по ССЫЛКЕ что ВЫШЕ, в поиске НАС НЕТ там только фейки !!!

Чтобы телеграм открылся он у вас должен быть установлен!

_______________

Галлюциногенные грибы не являются полностью безвредными, отмечает Уинсток.

«Употребление грибов в сочетании с алкоголем, а также в незнакомой обстановке, повышает риск причинения вреда (как правило, случайного), панического, но непродолжительного замешательства, дезориентации и страха сойти с ума».«ЛСД – очень сильный наркотик, – утверждает Уинсток. – Его очень сложно дозировать, когда порции для продажи так сильно отличаются.

Описание гриба: Коричнево-рыжая шляпка, пахнет грибом, в разрезе белый, на вкус — без какого либо привкуса. Собрали на трухлявое пне. Были группами. В лесу. Не хотите каждый раз вводить имя и email? Email не публикуется. Сообщить о новых комментариях на Email: Не подписываться Все Ответы на мои комментарии Вы можете также подписаться без оставления комментария. Огнёвка ольховая Чешуйчатка ольховая Синонимы: Pholiota alnicola, Чешуйчатка ольховая. Amator предположил а , что это:. Гифолома головообразная Синонимы: Hypholoma capnoides, Nematoloma capnoides. Знаете что за гриб? Отменить ответ. Ваш комментарий содержит ссылки, по этому он будет отправлен на модерацию. Для того чтобы выбрать гриб, воспользуйтесь кнопкой ‘Добавить ответ’. Понравился сайт? Помогите распознать другие грибы:.

Где купить Героин Хабаровск

Бесплатные пробы Кокаин (VHQ, HQ, MQ, первый, орех) Красноярск

Подписчиков: 40 тыс.О себе: Грибы в Подмосковье Грибы Подмосковья Грибы под Москвой Грибы в Москве Грибы и грибники Подмосковья Где пособирать грибы в Подмосковье Грибные места Подмосковья на карте Грибы в Подмосковье Грибы Подмосковья Грибы в Подмосковье Грибы Подмосковья Карта грибы в Подмосковье Грибная карта в Подмосковье Грибные места в Подмосковье Грибы в Московской области , Грибы в Москве Грибы и ягоды в Подмосковье Грибы и ягоды в Подмосковье Грибы в Подмосковье Грибы Подмосковья Грибники Подмосковья Грибы в Подмосковье форум Грибы в Подмосковье вконтакте Грибы в Подмосковье апрель Грибы в Подмосковье май Грибы в Подмосковье июнь Грибы в Подмосковье июль Грибы в Подмосковье август Грибы в Подмосковье сентябрь Грибы в Подмосковье октябрь Грибы в Подмосковье ноябрь Грибы в Подмосковье декабрь Грибы в Подмосковье форум Грибы в Подмосковье Север Грибы в Подмосковье Запад Грибы в Подмосковье Юг Грибы в Подмосковье Восток Есть ли грибы в Подмосковье сейчас Грибы в Подмосковье форум на востоке Грибы в Карельской области Грибы Карелии Грибы в Подмосковье в вк Грибы в Подмосковье вконтакте Грибы в Подмосковье форум вконтакте Грибы в Подмосковье видео на ютюбе Есть ли грибы в Подмосковье сейчас Грибы в Подмосковье сейчас Грибы в Подмосковье март форум Грибы в Подмосковье апрель форум Грибы в Подмосковье май форум Грибы в Подмосковье июнь форум Грибы в Подмосковье июль форум Грибы в Подмосковье август форум Грибы в Подмосковье сентябрь форум Грибы в Подмосковье октябрь форум Грибы в Подмосковье ноябрь форум Грибы Подмосковье

Где купить Бошки Саранск

Закладки Мета, метамфа в Курске

Все высохло и грибы тоже.

Есть маслята, польские, колпак кольчатый, моховики и подберезовики и даже парочка белых нашлась. Все либо съедено, либо засохло, либо и то и другое одновременно. Насилу набрал на жареху. К уже остался один в лесу, все кто приехал заценили хруст мха и быстренько слиняли. Только я все пытался найти местечко где сохранилась влага, но и там пусто, зато попалась пара гадюк. К лес прозрачно намекнул, что более нихр.

МЕФ бот телеграмм Бийск

Закладка АМФА Ульяновск

Действие глюкогенных грибов (ЛСД) на человека. Виды псилоцибинов. Глюки, картинки от употребления мэджиков. Фото псилоцибиновых грибов. Psilocybe от головных болей.  Псилоцибиновые грибы или мэджики: действие галлюциногеннов на человека. Глюкогенный или псилоцибиновый гриб является одновременно и подарком природы и ее злой насмешкой над человеком, его слабостями и наивной жаждой сверхвласти. Имеет множество видов.

Пробники Гашиша Каракол

Бошки без кидалова Копейск

ЯДОВИТЫЕ ГРИБЫ: ЛОЖНЫЕ ОПЯТА: sergeyshu — LiveJournal

ОПЕНОК СЕРНО-ЖЕЛТЫЙ

Если галерину вряд ли сколь нибудь уважающий себя грибник допустит в свою корзину, то вот с «ложными» опятами дела обстоят намного сложнее. Дело в том, что ложные опята, встречающиеся у нас, очень уж похожи на настоящие опята – съедобные и чрезвычайно популярные в народных массах грибы. Речь идет, прежде всего, о ложноопенке серно-желтом. Этот грибок очень похож на настоящих опят, растет в тех же местах, всегда обилен и словно бы сам просится в лукошко. Давайте посмотрим, как же его можно отличить от съедобных собратьев.
Прежде всего, следует обратить внимание на окраску грибов. Ложных опенок серно-желтый – существо яркое. Гриб полностью оправдывает свое название: желтый яркий цвет обязательно присутствует не только снаружи, но и внутри, в самой мякоти. Кстати, запах мякоть имеет неприятный, землистый. Но главное – вкус! Если немного надкусить серно-желтый опенок, то отчетливо уловишь острую горчину. Съедобные же опята никогда горькими не бывают. Теперь заглянем под шляпку. Там – пластинки, которые у серно-желтого опенка зеленоватые или зеленовато-желтые (у съедобных опят они светлые, кремовые или слегка желтоватые). У старых особей пластинки могут быть фиолетового и даже черновато-оливкового оттенка. Кроме того, ножка «лжеопенка» также желтая и гладкая, а вот у «хороших» опят ножки светлые, к основанию коричневые, с мелкими чешуйками. Нередко ножки ложных опят внутри имеют полость (то есть трубчатые) и часто сильно изогнуты. Кольца на ножке у ложного опенка нет (или намечен лишь легкий след от него), тогда как настоящие опята щеголяют отчетливо выраженными колечками, охватывающими ножку в верхней части. Об этом нам напоминает детский стишок:
Имеет съедобный опенок
На ножке колечко из пленок.
А у ложных опят
— ноги голые до пят!
Растет наш герой большими (иногда просто громадными) группами на мертвой или ослабленной древесине хвойных и лиственных пород. Встретить его можно, если погода стоит благоприятная, уже начиная с середины мая – и до самых серьезных заморозков.
При попадании большого количества ложного опенка в организм человека наступает типичная картина отравления. Пострадавший чувствует озноб, головокружение, его прошибает пот, мучают сильные рези в желудке, нередки рвота и понос. Интересно, что близкие к серно-желтому опенку родственные виды из того же рода Гифолома во многих странах Европы считаются очень вкусными грибами. Такова, например, гифолома головообразная, обильно растущая даже в мягкие зимы на подгнивающей древесине, в том числе и у нас, в русских лесах. Мякоть ее – приятного вкуса и никогда не горчит. Впрочем, во многих русских справочниках этот вид приписан к группе несъедобных (и даже слабо ядовитых) грибов.

Съедобные грибы — презентация онлайн

1. Грибы съедобные

2. Строчки

3. Сморчок

Сморчки любят места, где
разбросаны древесные опилки.
В некоторых местах сморчки
можно собирать каждый год,
в других они появляются лишь
однажды. Сморчок — условно
микоризный гриб, то есть
он не нуждается в симбиозе
с различными деревьями. Как
правило, он появляется
в апреле — мае, в зависимости
от погоды, которая влияет
и на его урожайность. Весной
рядом со сморчками можно
найти майский гриб.

4. Подберёзовик

Плодоносит с июня по сентябрь.
Шляпка у подберезовика сначала
полушаровидная, позднее
подушковидная. Окраска может
быть сероватая, беловатая, серокоричневая, мышино-серая, бурая,
темно-коричневая, почти черная.
Трубочки беловатые, в зрелости
буровато-серые.
Употреблять этот гриб можно
в вареном или жареном виде, без
предварительной обработки. Этот
гриб пригоден для всех видов
заготовок. Аналогично
обрабатывается и подосиновик.

5. Белый гриб (боровик)

Исключительно высококачественный съедобный гриб.
Белый гриб можно использовать в свежем (вареном
и жареном виде), сушить, солить и мариновать. При этом
при сушке мякоть белых грибов в отличие от остальных
остается белой.
Шляпка белого гриба — трубчатая, подушковидная, она
может достигать 20 см в диаметре. Окраска шляпки очень
разнообразная: беловатая, светло-серая. Она может быть
желтых, коричневых или бурых тонов, пурпурная,
красная, черно-бурая. Нередко, шляпка белого гриба
неровно окрашена — к краю она может быть светлее,
с белым или желтоватым ободком. Кожица не снимается.
Трубочки белые, позднее желтовато-оливковые или
желтовато-зеленоватые.
Растет белый гриб по всей Евразии в умеренной
и субарктической зоне. Плодоносит в июне – октябре.
Спутать белый гриб с ядовитыми несъедобными грибами
трудно. Но у белого гриба есть несъедобный двойник —
желчный гриб. Мякоть его настолько горькая, что даже
один маленький грибок, попавший в котел, испортит все
блюдо. Его просто невозможно будет есть. Цвет трубочек
желчного гриба — грязно-розовый, а мякоть на срезе
розовеет.

6. Рыжик

Съедобный гриб исключительно высокого качества.
Некоторые европейские народы отдают ему предпочтение
перед белым грибом. Во многих странах рыжик считается
деликатесом. Особенно хорош рыжик жаренный
в сметане. Не рекомендуется только сушить рыжики.
Растут рыжики, в основном, в хвойных лесах, особенно
в сосновых и еловых. Предпочитают освещенные места:
поляны, опушки, молодой лес. Распространен в лесах
Европы, Урала, Сибири и Дальнего Востока. Плодоносит
с июня по октябрь.
Шляпка у взрослого гриба пластинчатая, воронковидная
с немного завернутым, а потом прямым краем. Чаще всего,
шляпка у рыжика оранжевая или оранжево-красная,
но бывают зелено-охряные или серовато-оливковые
шляпки. На шляпке хорошо видны более темные
концентрические зоны. Пластинки частые, толстые,
оранжевые или оранжево-желтые. При надавливании или
на изломе они зеленеют или буреют
Ножка у рыжика цилиндрическая, полая, гладкая, одного
цвета со шляпкой или чуть светлее.
Мякоть оранжевая, на разрезе зеленеет, с характерным
приятным смолистым запахом. На разрезе выделяется
оранжево-желтый или оранжево-красный млечный сок.
На воздухе он постепенно зеленеет.
Кроме обычного рыжика в наших лесах
встречается рыжик красный (с винно-красным млечным
соком, который на воздухе становится пурпурным), рыжик
лососевый (млечный сок у него оранжевый и цвета
на воздухе не меняет) и рыжик сосновый красный
(млечный сок у него оранжевый, а на воздухе становится
винно-красным).

7. Подосиновик

Съедобный гриб высокого качества.
Подосиновик — один из самых
распространенных в умеренном поясе северного
полушария съедобных грибов. По своей
питательности и вкусовым качествам он вместе
с подберезовиком занимает почетное второе
место после белого гриба и рыжика.
Подосиновик распространен в лесах Европы,
Урала, Сибири и Дальнего Востока. Плодоносит
с июня по сентябрь.
Шляпка у подосиновика достигает 20 см, сначала
полушаровидная, потом более плоская. Окраска
варьирует от красной и красно-коричневой
до беловато-коричневой или белой. Трубочки
грязно-белые, кремовые или сероватые. Ножка
цилиндрическая или расширяющаяся
к основанию, покрытая волокнистыми
чешуйками. Мякоть на разрезе синеет, позднее
чернеет, у некоторых видов она становится
красноватого или фиолетового цвета.
Существует довольно много подвидов
подосиновика. Обрабатывается так же как
подберезовик.

8. Маслята

Грибы этого рода распространены по всему ареалу сосны
в северном полушарии. Некоторые виды маслят встречаются даже
в тропиках. Для маслят характерна гладкая, клейкая или слегка
слизистая шляпка. Реже встречаются маслята с волокнистой
шляпкой. Обычно кожица на шляпке хорошо снимается. Частное
покрывало снизу на шляпке или имеется, отсутствует, причем, если
шляпка не клейкая, то покрывало отсутствует всегда. Ножка
у маслят гладкая или зернистая, иногда с кольцом. Единственный
недостаток этого вкуснейшего гриба то, что его надо чистить, что
после большого перехода бывает очень утомительно.
Масленок обыкновенный (поздний, настоящий, желтый) —
наиболее распространен среди маслят. У него слизистая
коричневая, темно-коричневая или шоколадная шляпка. Реже
встречаются желто-коричневая или буровато-оливковая шляпка.
Хорошо развитое частное покрывало, трубочки желтые. Ножка
у этого масленка цилиндрическая, короткая, с пленчатым кольцом.
Плодоносит он в июле — сентябре, часто большими группами.
Растет в сосновых борах, на освещенных местах, любит песчаные
почвы. Распространен в лесах Европы, Урала, Сибири, Дальнего
Востока, Кавказа.
Масленок поздний хорошо жарить, варить, мариновать, солить
и сушить.
Этот гриб имеет сходство с несъедобным перечным грибом.
Масленок лиственничный — растет в лиственничных лесах
Сибири, предпочитает молодые леса.
Шляпка у него лимонно-желтая, желтовато-оранжевая или
золотисто-коричневая, клейкая с легко снимающейся кожицей.
Размеры шляпки от 4 до 13 см. Трубочки желтые, позднее оливковожелтые. Мякоть слегка розовеет. Плодоносит в июле – сентябре.
Маслята летние — высокоурожайные, вкусные, съедобные грибы,
используются без предварительного отваривания для горячих
блюд, соления, маринования, сушки. Масленка летнего следует
отличать от входящего в род масленок перечного гриба.

9. Поддубовик

Поддубовик — съедобный гриб, который может использоваться без
предварительного отваривания для приготовления горячих блюд, для
засолки, маринования, сушки. Используется весь гриб: шляпка и ножка.
В сыром виде гриб ядовит, а в сочетании с алкоголем может стать причиной
сильного отравления.
Поддубовик (дубовик обыкновенный), относится к роду трубчатых грибов,
растет в дубово-смешанных не густых лесах. Очень часто растет на краю леса.
Поддубовик можно найти с середины лета до осени. Это один из самых
красивых по внешнему виду и расцветки грибов средней полосы. Шляпка
у него вырастает до 20 см в диаметре, толстая, мясистая, полушаровидная,
затем выпуклая, бархатистая, оливково-бурая, темно-коричневая, желтобурая, сухая. Мякоть плотная, лимонно-желтая, на разломе сильно синеет,
без особого запаха и вкуса. Трубчатый слой мелко-пористый, у молодых
грибов желто-зеленый, позднее темно-красный, на разломе зеленеет, при
надавливании синеет. Ножка длиной до 15 см, диаметром до 6 см, внизу
клубневидно-утолщенная, цилиндрическая, сплошная, желтая, под шляпкой
желто-оранжевая, внизу красноватая, вверху с красноватой сеткой. Споровый
порошок буро-оливковый.

10. Лисичка

Съедобный гриб с хорошим вкусом,
но малой пищевой ценностью.
Употребляется без предварительной
отварки. Лисичка распространена
по всем лесам умеренного пояса Старого
Света. Плодоносит в июле – октябре,
часто большими группами.
Шляпка у лисички выпуклая или
плоская, к зрелости воронковидная,
с тонким часто волокнистым краем,
гладкая. Все плодовое тело лисички
яично-желтое, с рыжеватым оттенком
или бледно-оранжевое. Мякоть плотная,
резинистая, беловатая, с приятным
вкусом и запахом.
Употребляются лисички свежими,
маринованными, солеными.

11. Сыроежки

Представители рода сыроежка распространены
в европейской части России, в Сибири, на Дальнем
Востоке. Кроме того, сыроежки встречаются
в Северной Америке, Восточной Азии.
Эти грибы имеют крупные или средней величины
плодовые тела; шляпки их различных окрасок, что
зависит от пигментации кожицы.
Сыроежки являются очень разнообразными
и представляют собой очень трудный род
в отношении определения и ограничения видов.
Различия между видами иногда очень мелкие, что
затрудняет определение этих грибов.
Появляются эти грибы в июле, но особенно
их много бывает в августе и сентябре. Сыроежки
встречаются в самых разнообразных типах леса.
Большинство сыроежек — съедобные грибы,
в основном 3-й и 4-й категорий. Иногда грибники
некоторые сыроежки едят в свежем виде с солью
(отсюда и произошло их название).
Сыроежки составляют около 45% от массы всех
грибов, встречающихся в наших лесах. Лучшими
грибами считаются те, у которых меньше красного
цвета, но больше зеленого, синего и желтого.
Шляпка у сыроежек вначале более или менее
шаровидная, полушаровидная или колокольчатая.
Позже, по мере роста, она распростертая, округлая,
плоская или воронковидная, в середине
вдавленная. Диаметр шляпки в среднем 2–20 см.

12. Опенок зимний

Съедобный гриб.
Опенок зимний встречается на опушках леса,
в кустарниках, аллеях и парках. Всегда растет на деревьях:
на сухих стволах и пнях, а также на засохших частях живых
деревьев. Растет небольшими пучками, предпочитает иву
и тополь, а также другие лиственные породы. Это широко
распространенный гриб. Он появляется осенью, но можно
найти его и зимой, так как он хорошо сохраняется под
снегом.
Шляпка у зимнего опенка диаметром 2–6 см, немного
выпуклая, клейкая или скользкая, цвет шляпки
варьируется от бледно-желтого до коричневого; в центре
она более темная, по краям — светлее, у только что
срезанных грибов по краям шляпки видны полоски.
Пластинки белые или желтовато-коричневые, того же
оттенка, что и шляпка, прикрепленные. Споровый
порошок белый. Ножка упругая, бархатисто-ворсистая
коричневого цвета, наверху более светлая. Сначала ножка
у зимнего опенка светлая, но быстро темнеет, начиная
с основания. Высотой ножка 3–10 см, диаметром 3–7 см,
Под лупой на поверхности ножки видны волоски. Мякоть
беловатая. Вкус мягкий. Запах слабый.
В пищу употребляются только шляпки, ножки слишком
жесткие. Зимний гриб используется в супах и рагу,
но не отличается особыми вкусовыми качествами.

13. Опенок настоящий (осенний),

Опенок настоящий (осенний), входит в род опенок семейства
рядовковых группы пластинчатых. Этот популярный и весьма
урожайный гриб растет большими группами с конца августа
до поздней осени на пнях, корнях, валежных и живых стволах
лиственных, главным образом березовых, реже хвойных
деревьев, иногда в зарослях крапивы. Шляпки диаметром до
13 см, у молодых грибов шаровидные, с загнутым внутрь краем,
затем плоско-выпуклые с бугорком в центре. Окраска шляпки
серо-желтая, желто-коричневая с оттенками, в центре более
темная, с тонкими мелкими, иногда отсутствующими
коричневыми чешуйками. Мякоть плотная, белая с приятным
запахом, кисло-вяжущим вкусом, у старых грибов может немного
горчить. Пластинки слегка нисходящие, бело-желтые, затем
светло-бурые, у старых грибов с темными пятнами, с белым
налетом от спор. Ножка длиной до 15 см, диаметром до 2 см,
цилиндрическая, внизу чуть утолщенная, с белым пленчатым
кольцом в верхней части, у шляпки светлая, внизу коричневая,
с волокнистой мякотью у молодых, жесткая у старых грибов.
Споровый порошок белый.
Опенок осенний высокоурожайный съедобный гриб. У молодых
грибов (с частным покрывалом без кольца) используется весь
гриб, у зрелых грибов с кольцом — только шляпка. Опенок хорош
для приготовления горячих блюд, сушки, соления, маринования.
Для горячих блюд эти грибы необходимо отваривать не менее
30 минут, так как известны случаи отравления недоваренными
опятами осенними. Опята осенние появляются обычно ранней
осенью на короткий срок до 15 дней, после чего исчезают. При
благоприятных условиях, когда не жарко и достаточно влаги,
опята осенние бывают в июле или начале августа, при этом они
могут осенью не появиться или плодоносить второй раз.
Излюбленным местом опят осенних являются старые березняки
с сухими березами, на которых опята растут на высоте до 5 м
и выше, заболоченные березняки с множеством лежащих стволов
и пней, березовые вырубки с пнями, заболоченные ольховники
с сухими стоячими ольхами и лежащими стволами.

14. Опенок летний

Опенок летний растет с июня по октябрь, на березовых
пнях или лежащих стволах, иногда на пнях других
лиственных, реже хвойных, деревьев.
Шляпка у опенка летнего диаметром до 7 см с тонкой
мякотью, у молодых грибов выпуклая с бугорком
в центре, затянутая паутинистым покрывалом, затем
плоско-выпуклая, во время дождя клейкая. Цвет шляпки
желто-бурый, в центре шляпка более светлая. Мякоть
светло-бурая, запах и вкус приятные. Пластинки
приросшие к ножке, иногда слабо нисходящие,
у молодых грибов светло-желтые, у старых — ржавобурые. Ножка до 8 см длины, диаметром до 1 см, полая,
цилиндрическая, изогнутая, жесткая, коричневая,
с пленчатым бурым кольцом, ниже кольца темно-бурая,
с чешуйками. Споровый порошок темно-коричневый.
Опенок летний — вкусный, деликатесный гриб, шляпки
которого могут использоваться без предварительного
отваривания для горячих блюд, для сушки, маринования,
соления. Этот гриб, известный далеко не всем
грибникам, весьма урожайный, встречается в российских
лесах часто и большими группами. На опенок летний
похож поздне-осенний съедобный гриб гифолома
головообразная. В отличие от опенка летнего,
у гифоломы головообразной нет кольца на ножке, цвет
пластинок серый, растет на сосновых пнях.

15. Рядовка фиолетовая

Рядовка фиолетовая
Рядовка фиолетовая растет в смешанных и хвойных
лесах, чаще на открытых местах, вдоль канав, лесных
дорог, на опушках, полянах с сентября до глубокой
осени одиночно и группами, часто большими.
Шляпка у рядовки фиолетовой диаметром до 15 см,
мясистая, у молодых грибов выпуклая, с завернутым
вниз краем, затем распростертая, гладкая, влажная,
буро-фиолетовая, выцветающая. Мякоть плотная,
немного водянистая, сначала ярко-фиолетовая, затем
выцветает до белой, с мягким приятным вкусом
и ароматным анисовым запахом. Пластинки свободные
или слегка приросшие к ножке, широкие, сравнительно
частые, сначала фиолетовые, затем светло-фиолетовые.
Ножка длиной до 8 см, диаметром до 2 см,
цилиндрическая, иногда расширенная внизу,
сплошная, вверху с хлопьевидным налетом, внизу
с фиолетово-бурым опушением, сначала яркофиолетовая, затем беловатая. Споровый порошок
розово-кремовый.
Рядовка фиолетовая — урожайный съедобный гриб.
Однако лучше всего этот гриб солить, так как
в процессе брожения его плотная мякоть становится
более мягкой. Этот гриб также целесообразно
использовать для приготовления грибной икры.
Рядовки: фиолетовая, жёлто-красная, серая.
Рядовки — относительно малоизвестные съедобные
грибы лесной зоны. Благодаря групповому
расположению и значительным размерам они легко
обнаруживаются и могут составить основной сбор
грибников. Большей частью рядовки растут рядами,
отчего и произошло их название.

16. Дождевик

Съедобный гриб.
Дождевик обыкновенный растет в лиственных
и хвойных лесах, лугах с июня до осени на лесной
подстилке, унавоженной почве или гнилых пнях.
Плодовое тело дождевика изменчивой формы —
кругловидное, грушевидное, яйцевидное, до 10 см
длиной, до 6 см в диаметре, белое, серо-белое,
желтоватое, иногда с небольшими шипиками,
покрыто внешней и внутренней оболочками.
Мякоть молодых грибов белая с сильным приятным
запахом, у старых грибов — коричнево-оливковая.
Ложная ножка длиной до 5 см, диаметром до 2 см
может отсутствовать. Споровый порошок темнобурый.
Гриб съедобен в молодом возрасте, когда мякоть
белая. Его можно использовать без
предварительного отваривания для горячих блюд,
для соления и сушки.
Необходимо отличать дождевик съедобный,
от молодых бледных поганок белой разновидности
с нераскрытым общим покрывалом. Если разрезать
молодую бледную поганку, то под общим
покрывалом хорошо видны ножка и пластинки,
которые всегда отсутствуют у дождевиков.

17. Шампиньон

Съедобный гриб высокого качества.
Шампиньон обыкновенный встречается часто
большими группами с начала лета до поздней
осени на полях, лугах, выгонах, садах, огородах,
лесных полянах, опушках леса.
Шляпка у шампиньона до 15 см в диаметре,
полушаровидная, затем округло-выпуклая, края
загнуты вниз, мясистая, белая или сероватая,
сухая, с мелкими буроватыми волокнистыми
чешуйками. У молодых грибов края шляпки
соединены с ножкой пленчатым покрывалом
белого цвета. С ростом гриба покрывало
разрывается, остается на ножке в виде белого
кольца. Мякоть плотная, белая, на изломе
розовеет, с приятным грибным запахом,
не горькая. Пластинки частые, свободные
(не прикрепленные к ножке), у молодых грибов
белые, далее розовеют, темнеют, становятся
бурыми, почти черными. Ножка до 10 см длины,
до 2 см диаметром, цилиндрическая, сплошная,
белая, у взрослых грибов с однослойным белым
кольцом. Споровый порошок темно-бурый.
Шампиньон — вкусный съедобный гриб,
используется без предварительного отваривания
для горячих блюд, маринования, соления
и сушки.

18. Зонтик пестрый

Съедобный гриб.
Зонтик пестрый растет в различных лесах, на полянах,
вдоль лесных дорог, на опушках, на полях, пастбищах,
садах, огородах с июля по октябрь одиночно
и группами.
Шляпка у зонтика диаметром до 25 см, сначала
яйцевидная, затем плоско-выпуклая, распростертая,
зонтикообразная, с небольшим бугорком в середине,
беловатая, бело-серая, серо-бурая, с отстающими
крупными бурыми чешуйками, в центре более темная,
без чешуек. Мякоть толстая, рыхлая, ватообразная,
белая, с приятным ореховым вкусом и слабым запахом.
Пластинки свободные, сросшиеся у ножки
хрящевидным кольцом, сначала белые, затем
с красноватыми прожилками. Ножка длиной до 30 см,
диаметром до 3 см, цилиндрическая, полая,
к основанию вздутая, жесткая, светло-бурая, покрытая
концентрическими рядами бурых чешуек, с широким,
сверху белым, снизу буроватым кольцом, часто
свободным. Споровой порошок белый.
Зонтик пестрый — вкусный съедобный гриб.
Используется без предварительного отваривания для
приготовления горячих блюд, для сушки. Его иногда
жарят целиком (шляпку) как бифштекс, обваляв
в панировочных сухарях. Сушить лучше разрезанные
грибы, в том числе жесткую ножку, которая придает
блюдам особый аромат

19. Вешенка

Вешенка растет на пнях, стволах
сухостойных и ослабленных лиственных
деревьев, наиболее часто берез, осин с мая
до осени часто большими группами,
срастаясь ножками в пучки.
Шляпка у вешенки боковая, полукруглая,
ухо уховидная, с загнутым вниз краем
у молодых грибов, диаметром до 15 см,
бело-серая, выцветающая до белой.
Мякоть белая, вкус и запах приятные.
Пластинки нисходящие по ножке, редкие,
толстые, белые. Ножка короткая, до 4 см
длины, 2 см толщины, волосистая,
эксцентричная.
Молодые грибы съедобны, без
предварительного отваривания могут
использоваться для приготовления
горячих блюд, для сушки, соления,
маринования.

20. Грузди

Грузди относятся
в основном к роду
млечников, содержащих
в мякоти плодовых тел
едкий на вкус белый
млечный сок. На воздухе
он становится серожелтым, а при кулинарной
обработке теряет едкость.
Эти грибы всегда растут
далеко от жилья, селятся
большими семьями,
гнездами. Искать их нужно
тщательно, так как они
не стоят открыто, а растут
под слоем опавшей листвы
и хвои, поэтому заметить
их трудно.

21. Ежовик  желтеющий

Ежовик
желтеющий
Вкусный съедобный гриб.
Ежовик желтеющий селится в лиственных
и хвойных лесах. Грибы часто располагаются
так близко, что их шляпки срастаются.
Шляпка у ежовика желтеющего диаметром
6–12 см, плоская, с вогнутой серединой,
сначала с загнутыми вниз краями,
желтоватая, гладкая, мясистая. Кожицу
(кутикулу) снять невозможно. Нижняя
поверхность плотно усыпана желтоватыми,
очень ломкими, нисходящими к ножке
шипиками. Ножка бледнее шляпки, иногда
располагается не в центре. Мякоть
беловатая, в молодости с пикантным вкусом,
к старости горчит, по этой причине слишком
старые грибы горьки на вкус и в пищу
не употребляются.
Один из родственных ежовиков отличается
более интенсивной оранжево-желтой
окраской, но и он съедобен. Если помнить
о шипах и о разнице в цвете, то перепутать
виды невозможно.

22. Груздь настоящий

В Поволжье и на Урале груздь настоящий
называют сырым груздем за слегка слизистую
поверхность шляпки. В Сибири этот гриб
называют правским, то есть настоящим.
Встречаются грузди настоящие с июля по октябрь
не часто, но обильно, больше всего в северных
и северо-западных областях РФ, на севере
центральных областей, в Верхнем и Среднем
Поволжье, на Урале и в Западной Сибири. Растут
они в березовых и смешанных лесах.
Шляпка диаметром 10–20 см, у молодых грибов
почти плоская или вдавленная посередине,
с завернутым внутрь пушисто-мохнатым краем,
позднее воронковидная, слизистая, от молочнобелой до слегка желтоватой, нередко
со слабозаметными концентрическими
прозрачно-стекловидными полосами, иногда
с буроватыми пятнами. Пластинки белые
с желтоватым краем. Мякоть белая, плотная,
но ломкая, имеет острый приятный «груздевый»
запах. Ножка короткая, цилиндрическая, внутри
полая.
Гриб съедобный, 1-й категории.
Соленые грузди имеют голубоватый оттенок,
мясисты, сочны, ароматны.

23. Груздь чёрный

Растет преимущественно в березовых лесах
и березово-ольховых молодняках, на опушках, вдоль
просек и дорог, около вырубок, в благоприятные
годы — очень большими семьями с июля по октябрь,
до заморозков.
Шляпка диаметром до 20 см, у молодого гриба
плоская, с углублением посередине, со слабо
опушенным, загнутым вниз краем. С возрастом
шляпка приобретает воронкообразную форму.
Окраска зеленовато-бурая или зеленовато-черная,
по краям несколько светлее. За шляпку темного цвета
гриб называют чернушкой, цыганом. Пластинки
грязно-белые, частые, тонкие, позднее с мелкими
буроватыми пятнами. Мякоть гриба крепкая,
плотная, серовато-белая, на изломе выделяет едкий
млечный сок, который потом темнеет. Ножка
короткая, толстая, сначала сплошная, потом полая,
почти одного цвета со шляпкой.
Гриб съедобный, 3-й категории, однако по вкусовым
качествам превосходит волнушки, отнесенные ко 2-й
категории. При солении груздь черный приобретает
красивый темно-вишневый цвет. В засоле он имеет
преимущество перед другими груздями, так как
в течение трех лет сохраняет крепость и вкус.

24. Волнушка розовая и белая

Растет повсеместно в лиственных и смешанных лесах
под березами, особенно обильно в изреженных хвойноберезовых молодняках с кочковатой поверхностью
почвы, покрытой травой.
Шляпка диаметром до 12 см, у молодого гриба плоская,
с ямкой в середине, с завернутыми глубоко внутрь
краями, позднее воронковидная, по краю мохнатая,
шерстистая, отсюда и название «волнушка» —
от древнерусского слова «вовна», что значит шерсть.
В сырую погоду шляпка клейкая посередине, розовая
или оранжево-розовая с более или менее заметными
красноватыми концентрическими полосами.
Пластинки бледно-розовые. Ножка длиной до 6 см,
цилиндрическая, полая, почти одного цвета
со шляпкой.
Растет повсеместно в лиственных и смешанных лесах,
особенно обильно в изреженных хвойно-березовых
молодняках. Шляпка без концентрических кругов,
белая с кремово-охристой серединой, обычно в два
раза мельче, чем у розовойволнушки. Мякоть жгучегорькая и пахнет геранью. В народе этот гриб называют
еще белянкой.
Гриб съедобный, 2-й категории.

25. Золотые Правила Грибника

Если пошёл в лес по-грибы, то…
Не рвать незнакомые грибы. Последние годы для меня таких мало и я перефразировал это правило
так: — Если есть малейшее сомнение в грибе — выброси его. Гриб не еда, от голода не спасет и одним
не наешься.
Не собирать грибы вдоль шоссейных дорог. Минимальное расстояние для меня 100 м. Иногда
бывает рвём вдоль асфальтовых дорог, но это в районах области, где одна легковушка в полчаса и фуры
не ездят.
Замаринованные грибы съесть до майских праздников. На практике они редко переживают Новый год,
но считаю это правилом.
Ничего в лесу не ломать (Живое).
Не мусорить.
Не пинать грибы, которые переросли или которые не берёшь.
Не ковырять лесную подстилку в поисках грибов.
Не доставлять неудобств лесным жителям.
Не собирайте старые, дряхлые грибы. Все перезрелые грибы — немного ядовиты. Вполне реально
получить пищевое отравление.
Никогда не пробуйте сорванный гриб «на вкус» (бывают такие «полезные советы»). Можно
отправиться в реанимацию (в лучшем случае) или на тот свет (в худшем).
Не стоит брать слишком маленькие грибы. Все малыши похожи (шляпка до 10 коп. в диаметре). Реально
вместо мелкого белого, сыроежки и т.п. «выудить» мелкий мухоморчик. Оставьте, пусть растёт (хоть
и не для Вас).
Не собирайте грибы в непосредственной близости от мест свалки мусора (таковых становится всё
больше).
Не собирайте заплесневелые грибы (часто — это сборища опят). Грибы испортились, лучше
не жадничать и не рисковать здоровьем (не употребляете же Вы в пищу заплесневелый хлеб).

26. Народные приметы о грибах

Мало снега на ветвях — ни грибов, ни ягод не найдешь.
Если снег растаял и на этом месте плесень появилась — к грибам. (Речь идёт не просто
об урожае на грибы, а об изобилии грибов именно на этом, примеченном месте. Плесень,
появившаяся из-под снега, свидетельствует о грибнице (она же — мицелий) — тончайших
разветвленных и переплетенных нитях, образующих вегетативное тело грибов).
Луна растет — по грибы идти, луна убывает — дома сидеть.
Когда жарко и ведрено, грибы под деревьями собираются, когда сыро да ведрено —
на поляны разбегаются.
Вечером дожди — утром грибов жди.
Сколько дождей — столько груздей.
Если в лесу волнушки пошли, то жди скорого появления груздей.
Первый туман лета — верная грибная примета, что урожай будет и пора собираться в лес
по грибы.
Коль пошел парной туман над лесом — иди по грибы.
Месяц, народившись, омылся дождями, потом дождя не будет. А как месяц рогатым станет,
опять омоется — тогда грибы пойдут.
Сильные росы — к плодородию, а частые туманы — к урожаю грибов.
Зацвела сосна — зернистый масленок появился.
Много мошек — готовь под грибы лукошек

GIFOLOMA CEPHALIC: KJE RASTE, KAKO IZGLEDA, ALI JE MOGOČE JESTI, PRAVILA ZBIRANJA, FOTOGRAFIJA — GOSPODINJSKA OPRAVILA

Гифолома головная — пред тавник дружине трофариев, палочка Гифолома. Латинское ko ime je Hypholoma capnoide, njegov inonim pa je izraz Nematoloma capnoide .Ta vr ta ra te poleti in je eni, najdemo pa jo lahk

Всебина:

Гифолома головная — представник дружине Строфариева, палочка Гифолома.Latinsko ime je Hypholoma capnoides, njegov sinonim pa je izraz Nematoloma capnoides.

Како изгледа гифолома головная?

Ta vrsta raste poleti in jeseni, najdemo pa jo lahko tudi na začetku zime.

Plodišče cefaličnega hifoloma je ПРЕДСТАВЛЕНО В ОБЛИКИ TANKEGA Peclja in lamelarne kapice z naslednjimi značilnostmi:

  1. Na začetni stopnji razvoja je kapica konveksberkini s tupim ко расте, постане равна. Површина е гладка, руменкасто ряве барве з зеленкастим одтенком.Barva klobuka praviloma ostane praktično nespremenjena skozi celotno življenje plodišča. Stare gobe imajo na površini pogosto rjavo rjave lise. Великость покрытия в премьеру дозе приблизительно 8 см.
  2. На нотраньи страны покрова со стороны притяжения земли. Sprva so lahki, ko goba dozori, postane siva ali dimljena. Prašek iz spor ima sivo-vijolično barvo.
  3. Noga glavonožca hifaloma je tanka, v premeru ne več kot 1 cm, ampak prej dolga, do višine do 10 cm. Површина е гладка, обарвана в светло рубец одтенек, гладко постане рява до днк.Оброч на ноги манйка, продавец погосто опазите останке прегриняла.
  4. Celuloza je tanka в крхке. На rezu je belkast ali rumenkast, na dnu noge je rjav. Нима izrazite arome, ima pa rahlo grenak okus.

Kje raste hypholoma cephalic

Goba raste в больших скупинах

Та пример редко успеха в листенатых гоздовых.Название тега раже седи на боровых ясах, на купу лубджа али на лесених скорях. Tudi cefalični hifolom lahko včasih najdemo na borovih ali smrekovih štorih.Та дар года е докай одпорен проти змрзали. Poleg tega, da uspeva celo poletje, ga lahko gobarji ulovijo pozno jeseni. Tudi ob vztrajnih zmrzalih včasih najdemo zamrznjeno sadje, ki svoj videz ohrani prej dolgo.

Ali je mogoče jesti hifalome cefalične

Upoštevano darilo gozda spada v skupino pogojno užitnih gob. Hranilne lastnosti cefalofoidnega hifoloma med nabiralci gob niso posbej cenjene, zato mu je dodeljena le 4 kategorija. Priporočljivo je jesti samo klobuke, saj so noge še posbej trde.Ta primerek je najbolj primeren za sušenje.

Lažne dvojice

Po videzu je hifolom glave podoben naslednjim gozdnim darom:

  1. Žveplo rumene glive medu sostrupeni primerki. Odlikuje ga rumenkasta barva pokrovčka svetlejšimi robovi in ​​temno rjavim središčem. Полег тега целулоза неварнега двойника изжарева неприетно аромо.

    Гоба расте в больших скупинах

  2. Полетна медена глива спада в скупино ужитных комочков. Plodišče je sestavljeno из široke temne kapice in tankega stebla.Od obravnavanih vrst se razlikuje po prijetni dišeči aromi z medeno noto.

    Гоба расте в больших скупинах

Pravila zbiranja

Глави подобен хифолом е вредно збирати зело превидно, сай има струпено слико — жвепло румено гливико меду. Potem ko se gobar prepriča o pristnosti vrste, ga je mogoče previdno zasukati iz zemlje in paziti, da ne poškoduje micelija. Настала Лукня най бо прекрита з махом али годними тлеми. Sadna telesa te sorte so prev krhka, zato jih ne smemo zložiti v isto košaro z večjimi sorodniki.

Помембно! Плодов ни припорочливо извлечи «с коренинами», сай такшна деяна уничийо летино гоб, ки летос в наследня лета ше ни зрасла.

Zaključek

V Rusiji gifolomski glavobol ni posbej znan, vendar je priljubljen v nekaterih tujih državah. Ta vrsta je izjemna za preživetje tudi pri daljših temperaturah pod ničlo. A tudi zamrznjene kape so uporabne. Za začetek so ogreti, nato pa ocvrti ali posušeni.

404 — HTTP не найден


[] []

©.
. . -. . 2006-2021 гг.

Gljive koje rastu pod četinjačima. Popis jestivih šumskih gljiva sa fotografijama, imenima and opisima. Врганья или врганья

Gdje otići u berbu gljiva? Gdje rastu gljive? Koje šume imaju više gljiva? Kakve gljive možete očekivati? Odgovore na ova pitanja možemo dobiti promatranjem pojave gljivica na određenim područjima u različitim vrstama šuma: brezove šume, šupljine jasike, vapnene šume, johe, smreke i borove šume.Kao rezultat dugogodišnjih promatranja, otkrili smo da se većina gljiva — 227 vrsta — nalazi u listopadnim šumama, posbno u šumama breza breza, a najmanje u borovim šumama — 170 vrsta. Ovdje se uzimaju u obzir sve vrste gljiva kapica: jestive i nejestive, velike i male, koje rastu na tlu, leglu, mrtvom drvu, deblima drveća.

Sastav sastojine jedan je od glavnih čimbenika koji određuje raznolikost gljiva, jer su gljive usko povezane s drvenastim biljkama. Nije slučajno što se neke gljive nazivaju staništem — vrganji, jasika.

Starost sastojine je od velike važnosti. Primjerice, u младим боровим шумама превладава врган, у среднйовьековним боровим шумама често се налазе гренчице, мухомор, врганье нису риеткост у 60-годишним боровим шумама.

Travnati pokrivač koči razvoj gljivica. U šumama gdje ima mnogo zeljastih biljaka, gljive su najčešće nejestive, s malim plodištima, или rastu na deblima poput prave medljive gljive.

Na raznolikost gljivica utječu kiselost, vlaga tla, osvjetljenje, temperatura tla i zraka.Gljive imaju različite zahtjeve za sadržajem vlage u tlu or drugoj podlozi. Neke se vrste, na primjer, visoki kišobran, livadska gljiva, češnjak, bukovača, razvijaju pri maloj vlažnosti supstrata. Suprotno tome, neke gljive iz roda Galerina rastu u velikim količinama na sfagnumovim močvarama. Većina vrsta gljivica razvija se s prosječnim udjelom vlage u podlozi — 25-40%. Vjerojatno svi poznaju tako uobičajenu gljivu kao gorku. Налази се како у сухим шумама лишаева бора, тако и у мочварным мочварама.Kaže se da takve vrste imaju širok ekološki raspon.

Koje gljive rastu u brezinoj šumi

Prije svega, bijele, vrganje, obabki (uobičajene, žuto-smeđe), mikorizne gljive. У brezovim šumama često se nalaze cjevaste gljive: koza, zeleni zamašnjak i konzerva ulja papra gorućeg začinsko-začinskog okusa.

Najljepše gljive brezovih šuma su mušice: s jarko crvenom kapom prošaranom bijelim mrljama, sa sméom kapom, limunsko žute. Sve su to otrovne gljive koje gljivara ne zanimaju.Само rijetki imaju divlju želju da zgaze i razapeju ove elegance kape, što, naravno, ne bi trebalo činiti ni u kojem slučaju. Ove su gljive za brezu jednostavno neophodne kao partnerice zajednički život, poput gljiva simbionta.

Обитель мухомора прилично и опсежна. Među njima ima i jestivih. To su plutajuće gljive s oker-narančastom, smeđkastom kapom, bez komadića uobičajene deke, bez prstena na nozi, ali sa slobodnom volvom (noga je labavo umetnuta u «šalicu»). Okusa su vrlo nježnog, ali čovjek mora dobro naučiti kako ih razlikovati od njihovih otrovnih kolega.Ili još jedna jestiva mušica — sivo-ružičasta. Ova se gljiva gotovo ne razlikuje od muharice pantere, sa sivkastom kapom s bradavicama, prstenom na nozi, čija je baza proširena. Само е боа меса у капичи и на нози сиво-ружичаста.

Velika skupina mikoriznih gljiva su paučine. Су глайве с великим меснатим плодним тиелима, апетитног изгледа, али обыкновенно нежестив. Могу себе разликовать по хравой боджи на участке и «паучини» — приватный коди повествования рубове капице са стабильным, это ясно видливо на младенце.Često ove gljive imaju ljubičastu nijansu u boji kapa, nogu or ploča, a mnoge vrste imaju stabljikasto-filmke pojaseve bijele, oker, crvene na stabljici.

U obitelji paukovih mreža koje rastu u brezovim šumama nema jako velikih, ne vrlo uočljivih i ne baš lijepih, ali vrlo otrovnih gljiva — šiljastih i zemljanih vlakana. Lako ih je prepoznati po svom neobičnom mirisu i stožastoj kapi oker, bijele или ljubičaste boje, koja puca od središta do ruba.

Gljive iz porodice russula (сыроежка, mliječne gljive) obiluju brezovim šumama.Sve mliječne gljive, или muzare, jestive su nakon namakanja, ključanja, soljenja. Они расту заедно, джедан до джедан. Čučnjevi, elastični ružičasti valovi, prskajući bijeli mliječni sok и smeđkasto-bordo gorke gorčine upadaju u oči. Ostale vrste gljiva nisu toliko uočljive. Blijedo mliječno sa sivkastom kapom gubi se na pozadini otpalog jesenskog lišća, a crno mlijeko teško je razlikovati od tla i pocrnjelog lišća. Iako pravo mlijeko ima svijetlu kapu, ono se «gubi» ispod lišća.

Brezina šuma bogata je rusulom.U našim brezovim gajevima može se naći oko 30 vrsta. Те су gljive obojene svim duginim bojama. Na primjer, russula s prozaičnim nazivom — siva — boja kapice s lila, zelenim, oker, sivkastim spojnim mrljama. Štoviše, код неких се vrsta kapa или noga mijenja s godinama. Дакле, у жутой русули нога постае сива, а у двобойной русули жута капа постае наранчаста.

Neke se russula maskiraju u mliječne gljive. Na primjer, bijelu rusulu s gustom pulpom često zamjenjuju sa suhom mliječnom gljivom, скрипка.Da biste bili sigurni da je ovo rusula, dovoljno je odlomiti komad čepa i vidjeti da nema mliječnog soka.

Бреза (и остала стабла) имаю много приятеля гливы — творце микоризе. Prema našim izračunima, postoji 69 vrsta, or 51% od ukupnog broja vrsta u brezinoj šumi.

Ostale gljive kapice, iako se čini da rastu na tlu, zapravo se njihov micelij nalazi u leglu i razgrađuje ga. Te se gljive nazivaju leglo saprotrofi i u brezovoj šumi broje se kao 28 vrsta or 21%.

Mnogo gljiva iz obitelji ružastih ploča raste na leglu.Kapice su im mutne, sivkaste, smećkaste, a najkarakterističnije obilježje su ružičaste pločice sa zrelih spora.

Gljive plavkasto-zelene boje nisu često viđene. Ovo je boja plavkastozelenih kapica strofarije. Crne pločice nadopunjuju izgled ovog stanovnika breze.

Zašto mislite da u šumi postoji takav valoviti odjek? Imamo svoju verziju (strip) objašnjenja ovog fenomen. Sve je u pričanju gljiva. Tu i tamo iznad mahovine uzdižu se bjelkaste, ružičaste kapice od rogova. К su govornici.Neki od njih su otrovni (обычно с bijelim kapicama), neki su jestivi (lijevak u Obliku lijevka), a neki su lako prepoznatljivi po mirisu anisa (мирисни говорник).

Dojam gljiva s leglom neće biti potpun ako se ne primijete gljive s malim plodnim tijelima koja se masovno razvijaju na pocrnjelom opalom lišću. Ovo je list bez bradavica i čista mikena.

Gljive šešira ne rastu samo na tlu, u smeću, već nas mogu i «spustiti pogled», jer mogu rasti na drveću, mrtvim deblima или panjevima i mrtvom drvu.

Takve gljive, koje sudjeluju u razgradnji drva, nazivaju se razarači drva или ksilotrofi. Nastanjuju drvo crnogoričnog или listopadnog drveća, ali mnogi od njih su neselektivni i rastu na oba.

У брезиной шуми пронаене су 33 врсте ксилотрофа или приблизительно 25% от укупног броя врста. Najpoznatija od njih je jesenska agarika, koja može rasti na bilo kojem drveću, panjevima. Postoji jedna značajka koju znanstvenici još nisu objasnili — jesenska agarika rodi obilno, u pravilu, za godinu dana.

У брезовой шуми има и других глюва коже, осим имя, с тим немаю никакве везе. Sumporno-žuta medljiva gljiva sa svijetlim žućkasto-zelenkastim kapicama i pločicama je otrovna. Ljetna agarika jestiva je, ali se ne bere uvijek. U međuvremenu ga je lako razlikovati po dvojnoj kapici: tuberkulus kape je puhast, lagan, kao da je suh, a rub je taman, smeđ, vlažan. Takve se kape называю хигрофаном.

Grozdovi žutih gljiva ističu se na suhim or smežuranim deblima breza. Šeširi su im poput čupave glave prekriveni ljuskama poput kandži.Ovo je izbočena ljuskava ljuskava. Gljiva se ne koristi za hranu.

Među ksilotrofima kapica postoje mnoge vrste s malim plodištima. Су микене и некэ друге врсте. Na primjer, mala gljiva glasnog imena — ксеромфалин у облику звука. Raste na mahovinskim panjevima u velikim skupinama od proljeća do jeseni. Tijelo ploda je svijetlo puhasto, kapica je konveksna, tanka, a stabljika elastična.

Koje gljive rastu u crnogoričnim šumama

Brezove šume su sekundarne šume, Privremene i uvijek ih zamjenjuju tamne četinarske šume smreke.У smrekovim šumama je mrak, tmurnu sliku nadopunjuje neprohodan vjetrobran. Pod nogama je obično tepih od mahovine, pa se stoga skup mikoriznih gljivica mijenja. У šumama smreke Kama pronaeno je 49 vrsta, što je otprilike 43% od 115 vrsta pronađenih u njima. У sumraku smrekove šume jarko se ističu crvene kapice crvene muharice. A ako postoje muharice, onda mogu biti vrganje s gustom kapom tamnog kestena.

Ovdje ćemo vidjeti smeđe šešire s velikim komadima uobičajenog pokrivača. Ovo je otrovna muhara od porfirske muhe.Я это врганя! Али не журите их сакупляти. Odlomite smeđi komad kapice, pogledajte cjevasti sloj — ružičaste je boje i tamne mrežice na nozi. Ovo je žučna gljiva — blizanac vrganja. Kad se osuši, gorčina nestaje, pa neki ljudi skupljaju žučne gljive.

Još jedan stanovnik smrekovih šuma je smrekova mokruha. Lijepa jestiva gljiva, али sva ljigava, skliska, mokra. Не usuđuju se svi to staviti u košaricu, ali uzalud.

Smrekove gljive također su типичне за smrekove šume, krhke, graciozne, sa zelenim krugovima na narančastoj kapi.

Другая слика uočava se у боровым шумом. Bor ima plastični korijenski sustav; u pijesku korijenje ide duboko u tlo, u močvarama se širi u gornjim slojevima treseta. Ovdje je malo vrsta gljiva. Od uobičajene, možda samo posvuda i obilno rastu samo gorke i tanke svinje.

U šumi lišajeva bora mikorizne gljive čine 54% ukupnog broja vrsta, a ksilotrofi i stelje saprotrofi manje su nego u šumama breze i smreke. Pogotovo puno cjevastih. Ovo je bijela gljiva, vrganj, žuto-smeđi vrganj, vrganj, konzerva ulja od papra, zeleni zamašnjak, ali najviše maslac.Толико их е: са смее-любичастом льигавом капом, лимуном, наранчом или чоколадом, сивом, ружичастом, меснате боэ, окер капом. Postoji zrnasti ulj, kojeg karakteriziraju isturene kapljice bijelog mlijeka na cijevima, odsutnost prstena i prisutnost crnih bradavica na stabljici.

U kasnu jesen postoje redovi sivog i zelenog lišća. У другой плодной години нема се камо стопало — чврсти тепих и красный коди трепери у очима: жуто-лимунски, тамно сиви. Sagnite se i sakupljajte, kao s vrtne gredice! Postoje otrovni redovi, na primjer, sapunasti sa svilenkasto sivkasto-maslinovom kapom i pulpom koja u zraku postaje crvena.Muharica crvene i pantere nisu rijetkost.

Rijetka je malo rusula, najčešća prehrambena rusula s lilatom kapom i kratkom debelom nogom.

U borovim šumama česta je biljka češnjaka s tankom mesnatom kapom tamne boje i mirisom češnjaka.

U vlažnim borovim šumama, posbno na sfagnumovim močvarama, malo je gljivica, ali one obilno rađaju. Ukupno smo pronašli 47 vrsta gljiva u šumama borovice sfagnuma, ali njihov je prinos nevjerojatan: istovremeno s površine od 1000 m 2 možete sakupiti 16 kg gljiva.Najviše su gorak, nejestiv sivo-ružičasti laktarij i oštra russula s jarko crveno-ružičastom kapom i snježnobijelim pločicama i nogom.

U umjereno vlažnim borovim šumama raste malo poznata jestiva gljiva — prstenasta kapa. To je lamelarna gljiva iz porodice paukove mreže. Osobita obilježja su bjelkasto-lila cvat na oker kapi i prsten na stabljici. Ploče su, poput mnogih paučina, hrđavo-ilovaste.

Koje gljive rastu na livadama

Кад берете гливе, не заобилазите ливаде и пропланке.На njima možete pronaći visoku gljivu kišobrana i crvenu gljivu kišobrana. Jestivi su, ali jedu se samo neotvoreni šeširi. Šampinjoni ubrani у младости нису ништа манье укусни.

Među zelenoj travi tu i tamo jarkocrveni or svijetložuti narančasti lampioni bljesnu gljive s voštanom stožastom kapom, ovo je Higrociba. Dodirnite crvenu kapicu hygrocybe koja postane crna i ona odmah postaje crna. Te su gljive lijepe, ali se ne koriste za hranu, a neke su vrste čak i otrovne.

Upoznat çete i plesove s gljivama: veći krug, manji krug.Čvrsto stoje jedan prema jedan, prostirući tanke šešire boje mesa na elastičnoj krutoj nozi. Су jestive livadske gljive (jestive kapice), koje pripadaju rodu marasmius. Gljive su ime dobile jer se suše tijekom sušnog razdoblja, a nakon kiša oživljavaju, ispravljajući naborane kapice.

Prije se vjerovalo da gljive rastu na mjestima gdje su vještice i patuljci plesali u okruglim plesovima. Trava je na tim područjima loša, začarana, a stoka će je, jedući, sigurno razboljeti. Sve se objašnjava činjenicom da micelij raste radijalno, a na periferiji nastaju plodišta.Ako uzmemo u obzir da je prosječni godišnji rast micelija 10-12 cm, mjerenjem radijusa možete približno izračunati starost vještičjeg kruga. U šumama su takvi krugovi rijetki, jer micelij nailazi na prepreke i raste neravnomjerno.

Što može biti bolje od ljetne šetnje šumom? Čuju se glasovi nevidljivih ptica, pluća se pune kisikom. Али ходати besciljno nije zanimljivo. Bolje uzmite košaru и krenite u branje gljiva. Borova šuma dobro propušta sunčevu svjetlost, što omogućuje tlu da se dobro zagrije.Zahvaljujući tome, gljive u borovoj šumi nisu ništa manje raznolike nego u šumama lišćara.

Глив четвертых шума

За разлику од зеленых биляка, гливе немаю хлорофил и стога нису у станю самостально производити храните твари за себя. Zbog toga su prisiljeni tražiti alternativne izvore hrane. Два су таква извора: прво, то есть хумус из мртвих бильяка; другого, чтобы су твари из кориена дрвеча. A ako je s prvim izvorom sve krajnje jednostavno, onda je za drugo potrebno objašnjenje.

Većina ljudi navikla je uzimati u obzir ono što raste na zemlji kao gljivu. Али sve je puno složenije. Gljiva je samo zračni dio micelija. Većina se nalazi pod zemljom i prestavljena je u Obliku gusto razgranatih tankih niti micelija. Neki micelij smatraju korijenjem, ali to zapravo nisu korijeni u uobičajenom smislu. Яко мицелий службы и као кориенский сустав.

Разноликость vrsta gljiva у боровой шуми ovisi o njezinoj starosti. Što je šuma mlađa, micelij lakše može rasti u korijenje drveća.У двогодишней боровой šumi касна uljanica već može rasti. Njegov rast započinje u svibnju, ali najveća aktivnost javlja se u lipnju. Mogu ga pronaći male tuberkuloze koje podižu otpale iglice. Plod se javlja tijekom cijelog ljeta. Ako su povoljni uvjeti, u jednoj sezoni može se ubrati tri do šest usjeva. Nakon petnaest godina aktivnost uljara slabi, a na njegovo mjesto dolaze nove sorte gljiva.

Uz vrganje, u borovoj šumi nalaze se sljedeće vrste:

Paleta gljiva borove šume najrazličitija je u pzdoblju od 15 do 40 godina.Pogotovo ako uz borove u šumi ima i širenja lišćara. Breze će obradovati gljivare vrganjima, vrganjima, russula и volzhanki. Ako postoji hrast, tada se mogu pojaviti hrastove vrganje, brojne sorte russula, crna mliječna gljiva, bijela podgruzka i mnoge druge sorte mliječnih gljiva. Humci prošlogodišnjeg otpalog lišća reći će vam gdje potražiti mliječne gljive. Odrastaju kao obitelji. Stoga, ako se pronađe jedna kvržica, ne biste trebali žuriti na novo mjesto. Dovoljno je pažljivo razgledati oko sebe — mogu se pojaviti ostatak njegove rodbine.

Nažalost , pored jestivih gljiva, ima i mnogo otrovnih … To uključuje:

  • smrtna kapa;
  • pantera, grebe i crvena mušica;
  • lažni dušo.

Nakon što bor dosgne 40. godišnjicu, broj gljiva u njemu počinje se postupno smanjivati. Я за то, что постое три главна разлога: прво, крошне дрвеца постаю деблье, а светлость кроз ньих не продире добро и не загриява землю довольно; другое, šumsko leglo se zgušnjava, što takoer ometa zagrijavanje tla; treće, miceliju je teže prodrijeti u korijenov sustav zbog grubljenja.Povrh toga, stare šume upijaju puno vlage.

to potražiti u jelovoj šumi

Za razliku od borovih šuma, u čistim smrekovim šumama ima manje gljiva. A to je zbog gustoće krošnji smreke. У младой смрековой шуми, заедно на смрековом камелине, можно расти и борова верзия исте камелин. U srednjovjekovnim šumama postoji smrekova inačica vrganja. I također govornici, raste u velikim skupinama … Mogu se naići na neke sorte russule. У старижим шумама постой шанса да се пронане жута груда.

Otrovni predstavnici obitelji gljiva takoer nisu bili bez. Kraljevska muharica s žuto-narančastom kapom i brojnim paučinama najistaknutiji su predstavnici nejestivih gljiva.

Основе тихоглова

Люди су бране глджива назвали «тихим ловом». I nije čudo. Као я redoviti lov, i tihi lov ima svrhu. Ako početnik želi postati uspješan berač gljiva , onda bi trebao slušati jednostavna pravila:

Glavna sezona gljiva uključuje tri godišnja doba; пролиеце, лето и еесен.Od travnja se u šumama pojavljuju prvi smrčki. A u jesen, do prvog mraza, možete sakupljati mliječne gljive. Али vrhunac sezone gljiva je ljeti.

Ima li gljiva u šumi kad je vani zima? Звучи фантастично, али Чак и Зимска Шума Може Угодити Беречу Гливу. Tijekom skijanja u snijegom prekrivenoj šumi sasvim je moguće naletjeti na obitelj bukovača или zimskih gljiva.

Citat posta Učenje branja gljiva.

Треба покупки самого познанике gljive !
Gljive koje pobuđuju sumnje, bolje je ne uzimati!

Stoga ćemo se u ovom pregledu ograničiti na opis najčešće jestivih gljiva, što će malo proširiti (nadamo se) znanje berača gljiva.

Bijela gljiva (vrganj)

Izuzetno visoke kvalitete jestiva gljiva … Smatra se jednom od najvrjednijih vrsta gljiva. Vrganji može se koristiti svježa (kuhana i pržena), sušena, soljena i kisela. Istodobno, kad se osuši, pulpa vrganja, za razliku od ostalih, ostaje bijela.

Klobuk vrganja je cjevasti, u Obliku jastuka, može dosći 20 cm u promjeru. Boja kapice je vrlo raznolika: bjelkasta, svijetlosiva. Можете биты жута, смея или смея, любичаста, црвена, црна и смея.Čep je gljive vrganja nejednako obojen — prema rubu može biti svjetliji, s bijelim или žućkastim obodom. Кожа се не може уклонити. Cjevčice su bijele, kasnije žućkasto-maslinaste или žućkasto-zelenkaste.

Noga je debela, dolje zadebljana, čvrsta, mrežaste šare, ponekad samo u gornjem dijelu. Boja noge često ima istu nijansu kao kapa gljive, samo svjetlija.

Pulpa je čvrsta, bijela, orašastog okusa i bez posbnog mirisa. На rezu pulpa ne mijenja boju.

Rastući vrganje diljem Euroazije u umjerenom i subarktičkom pojasu.Плод у липню — листопаду.

Zbuniti vrganje teško s otrovnim nejestivim gljivama. Али vrganje ima nejestivu dvostruku gljivu. Meso joj je toliko gorko da će čak i jedna mala gljiva koja uđe u kotao pokvariti cijelo jelo. Jednostavno će ga biti nemoguće pojesti. Boja tubula žučnih gljiva je prljavo ružičasta, a meso pri rezanju postaje ružičasto.


Рыжик

Jestiva gljiva izuzetno kvalitetna. Neki ga europski narodi vole više od vrganja.U mnogim zemljama gljiva smatrao delicijom. Posebno dobro gljiva pržena u kiselom vrhnju. Ne preoručuje se samo sušenje gljive .

Rasti gljive , uglavnom u crnogoričnim šumama, posbno u borovima i smreci. Više vole osvijetljena mjesta: livade, rubovi, mlada šuma. Распространен у шумама Европа, Урала, Сибира и Далеког истока. Plod od lipnja do listopada.

Клобук одрасле гливе е ламеласт, у облику лиевка с благо увиженим, а затим равним рубом.Najčešće je kapa kape mlijeka od šafrana narančasta or narančasto-crvena, ali postoje kapice zeleno-oker или sivkasto-masline. Na kapici su jasno vidljive tamnije koncentrične zone. Ploče su česte, guste, narančaste or narančasto-žute. Кад се притисну или поломе, постаю зелени или смени

Noga poklopca mlijeka od šafrana je cilindrična, šuplja, glatka, iste boje s čepom or nešto svjetlija.

Pulpa je narančasta, pri rezanju postaje zelena, karakterističnog ugodnog smolastog mirisa.Na rezu se ističe narančasto-žuti or narančasto-crveni mliječni sok. У зраку поступно постая зелена.

Uz uobičajenu kapu od šafranovog mlijeka, u našim šumama postoji gljiva crvena (s vinsko-crvenim mliječnim sokom, koji u zraku postaje sokom, koji u zraku postaje sokom), losos uzuča kamela (m) (mliječni sok je narančasta, au zraku postaje crveno vino) …

Вргандж (бреза, обабок)

Jestiva gljiva Visoka kvaliteta.

Vrganj — vrlo česta vrsta, tvori zajednicu s raznim vrstama breza. Распространен на Арктику, Шумама Европа, Урала, Сибира, Далеког Истока. Расте у брезовим и месовитим шумама, мочварама и тундри. Plod od lipnja do rujna.

Kapa vrganja isprva je polukuglasta, kasnije u obliku jastuka. Boja može biti sivkasta, bjelkasta, sivo-smeđa, mišje-siva, smeđa, tamno smeđa, gotovo crna. Cjevčice su zrele bjelkaste, smeđkasto sive.

Stabljika je cilindrična or prema podnožju blago zadebljala, čvrsta, vlaknasta, bjelkasta, prekrivena tamnim ljuskama (sivkaste, tamnosmeđe или gotovo crne).Meso je bijelo, gusto, ne mijenja boju na rezu или postaje ružičasto.

Ova se gljiva može jesti kuhana или pržena, bez prethodne obrade. Ova je gljiva pogodna za sve vrste berbe. Ако постоянно потребляються за избегаванем плав бое коя се появи тиеком образе, глйива се мора намочити у 0,5% отопини лимунске киселин. Vrganje se obrađuje na sločan način. Vrganje je posbno dobro svježe prženo или kuhano.

Vrganj može se zamijeniti s nejestivom gljivicom žuči.


Врганья (ясика, црвенокоса)

Jestiva gljiva Visoka kvaliteta.

Vrganj — jedna od najčešćih jestivih gljiva u umjerenom pojasu sjeverne hemisfere. Po svojoj hranjivoj vrijednosti i okusu zazima zajedno s vrganjima počasno drugo mjesto nakon vrganja i gljive.

Vrganj rasprostranjena u šumama Europe, Urala, Sibira i Dalekog istoka. Plod od lipnja do rujna.

Капа врганя дозаже 20 см, испрва е полулоптаста, а затим равна. Bojanje se kreće od crvene i crvenkasto smeđe do bjelkasto smeđe ili bijele.Cjevčice su prljavobijele, kremaste или sivkaste. Stabljika je cilindrična или se prema dnu širi, prekrivena vlaknastim ljuskama. Pulpa na rezu postaje plava, kasnije postaje crna, u nekih vrsta postaje crvenkasta or ljubičasta.

Postoji podvrsta vrganja. Obrađuje se na isti način kao vrganj.

Lijepa jestiva gljiva.

Distribuirano poljska gljiva u crnogoričnim, rjeđe listopadnim šumama. Preferira zrele borove šume. Raste među mahovinama, u podnožju debla или na panjevima.Uobičajeno za šume u Europi, Uralu, Sibiru, Dalekom Istoku, Srednjoj Aziji, Kavkazu. Svoje ime ova gljiva duguje činjenici da je raširena u jetinarskim šumama Poljske, odakle se široko izvozila u druge zemlje.

Плод у коловозу — ружну.

Okus poljske gljive podsjeća na vrganje, iako pripada rodu mahovine. Препоруча се кухати, пржити, сушити, солити, киселити.

Šešir na poljska gljiva dosže 12 см. Kapa je u početku jastučasta, ispupčena, kasnije gotovo ravna.Boja kapice poljske gljive može biti smeđkasta or kesten smeđa, u mladih gljiva s mat površinom antilopa. Cjevčice su žuto-zelene, pri pritisku postaju plave.

Pulpa je žućkasta, na prijelomu postaje plava, a zatim smeđa, ugodnog mirisa i okusa.

Noga je cilindrična, čvrsta, ponekad s večerom or malo natečena do baze. Boja noge je svijetlosmeđa, u dnu svjetlija, blijedožuta.

Nejestivi dvojnik poljske gljive je gljiva žuči.


Обични Дубовик (Поддубовик)

Poddubovik — jestiva gljiva koja se bez prethodnog kuhanja može koristiti za kuhanje vrućih jela, za kiseljenje, kiseljenje, sušenje.Користи се чела глджива: капа и нога. Gljiva je otrovna u sirovom obliku, a u kombinaciji s alkoholom može izazvati ozbiljno trovanje.

Poddubovik (obični hrast), pripada rodu cjevastih gljiva, raste u hrastovim mješovitim, ne gustim šumama. Često raste na rubu šume.

Poddubovik se može naći od sredine ljeta do jeseni. Ovo je jedna od najljepših pojava i boje gljiva u srednjoj traci. Kapa mu naraste do 20 cm u promjeru, gusta, mesnata, polukuglasta, zatim konveksna, baršunasta, maslinastosmeđa, tamno smeđa, žuto-smeđa, suha.Pulpa je gusta, limunskožuta, na prijelomu postaje vrlo plava, bez posbnog mirisa i okusa. Cjevasti sloj je fino porozan, u mladih gljiva je žutozelen, kasnije tamnocrven, u prekidu postaje zelen, pri pritisku postaje plav. Noga je duga do 15 cm, promjera do 6 cm, gomoljasto zadebljana odozdo, cilindrična, čvrsta, žuta, žuto-narančasta ispod kapice, dolje crvenkasta, a gore crvenkasta mrežica. Spore u prahu smeđe-masline.

Jestive gljive Visoka kvaliteta.

Gljive ovog roda česte su u cijelom borovom području na sjevernoj hemisferi. Neke vrste vrganja nalaze se čak i u tropskim krajevima. Познать 15 врста само на територию бившег Советског Савеза.

Ulje karakterizira glatka, ljepljiva или blago sluzava kapica. Vrganje s vlaknastom kapom rjeđe je. Кожа на капичи обычно себе добро скида. Privatna deka na dnu kapice ili je prisutna, odsutna je, a ako kapica nije ljepljiva, deka je uvijek odsutna. Stabljika vrganja je glatka or zrnasta, ponekad s prstenom.Единый недостаток ове сласне гливе е тай это е треба огулити, это може бити врло заморно након дугог марша.

Uobičajena posuda s maslacem (kasno, istinito, žuto) — najčešće među vrganjima. Ima ljigavu smeđu, тамно смею или čokoladnu masku. Rjeđe su žuto-smeđe или smeđe-maslinaste kape. Доброе развитие, приватный покрывал, жуте трубочка. Нога овог улица силиндрическая, короткая, с фильмским прстеном. Plod daje u srpnju — rujnu, često u velikim skupinama. Raste u borovim šumama, na osvijetljenim mjestima, voli pjeskovita tla.Rasprostranjen u šumama Europe, Urala, Sibira, Dalekog istoka, Kavkaza.

Kasni podmazivač pržite, kuhajte, marinirajte, posolite i dobro osušite.

Ova gljiva ima sločnost s nejestivom gljivom paprike.

Ariš ulje ulje — raste u šumama sibirskog ariša, Preferira mlade šume.

Šešir mu je limunsko žuti, žućkasto narančasti или zlatnosmeđi, ljepljiv s lako uklonjivom kožom. Veličine kapice su od 4 до 13 см. Cjevčice su žute, kasnije maslinasto-žute.Pulpa postaje blago ružičasta. Плод у српню — ружну.

Овай подмазывайте добро прокухайте и маринирайте.

Granulirano jelo od maslaca (ljeto, maslac, žuta) — raste u podzoni mješovitih i crnogoričnih šuma. Preferira borovu šumu, često raste na suhim mjestima, na cestama, proplancima i u rupama, rijetko pojedinačno i uglavnom u skupinama od kraja svibnja do rane jeseni.

Kapa mu je sluzava suha, sjajna, može biti od žuto-smeđe do smeđe-smeđe.Koža se lako uklanja. Donja površina kapice mlade gljive svijetlo je žute boje, prekrivena bijelim filmom, koji se kod odrasle gljive odlama od kape i ostaje na stabljici u Obliku prstena. Pulpa je gusta, gusta, svijetložuta, žuto-smeđa, na prijelomu ne mijenja boju, ugodnog okusa i voćnog mirisa. Cjevasti sloj je fino porozan, tanak, bijel, svijetlo žut, zatim sumporno žut, s kapljicama mliječno bijele tekućine. Noga je kratka, duga do 8 cm, promjera do 2 cm, čvrsta, cilindrična, svijetložuta, na vrhu zrnasta.

Ljetno ulje — visokorodne, ukusne, jestive gljive, koriste se bez prethodnog vrenja za vruća jela, soljenje, kiseljenje, sušenje. Ljetnu podmazivač valja razlikovati od podmazivača gljiva papra koji pripadaju rodu.

Zapravo postoji 18 vrsta mosshogs-a, uobičajenih u umjerenim u umjerenim geografskim širinama obje hemisfere. Najčešći su močvarni zamašnjak, zeleni zamašnjak i žuto-smeđi zamašnjak. Svi se koriste kuhani, prženi, sušeni i kiseli i slani.

Močvarna mahovina svojomstrukturom podsjeća na vrganje. Raste u mahovinskim područjima crnogoričnih šuma. Капа и нога су жути са смеём боджом. Spužvasti sloj je zelen or žuto-maslinast. Pulpa je žućkasta, na rezu postaje plava.

Zamašnjak zelen raširena u raznim šumama Europe, Kavkaza, Urala, Sibira i Dalekog istoka. Kapa mu je jastučastog oblika, suha, baršunasta, sivkasta or maslinastosmeđa. Cjevčice su žućkastozelene sa širokim porama, ponekad se spuštaju do peteljke.Noga je čvrsta vlaknasta, žućkasta or s crvenkastim odsjajem, sa smeđkastom mrežicom čiji je intenzitet izražen u različitom stupnju. Pulpa je gusta, bijela или sa žućkastom nijansom, ne mijenja boju или postaje plava. Плод у липню — листопаду.

Zamašnjak žuto-smeđi … Izgleda kao poljska gljiva … Kapa je poluloptasta do jastučastog oblika, suha, baršunasta. У младим gljivama je sivkasto или prljavožuta, s godinama postaje maslinasto или crvenkasto žuto.Кожа се не може уклонити. Поре жуте, затим са зеленкастом или маслинастом бойом, по притиску постаю плаву, затим постаю смье. Stabljika je cilindrična, čvrsta, žuta или oker-žuta, smeđa do baze s crvenkastom bojom. Pulpa je žuta, u zraku postaje plavkastozelena. Raste u vlažnim borovim šumama, često među borovnicama i mahovinom. Плод у српню — листопаду.

Jestiva gljiva dobrog okusa, ali niske hranjive vrijednosti. Користи сэ без прходног кухни.Lisičica je rasprostranjena u svim šumama umjerenog pojasa Starog svijeta. Plod u srpnju — листопаду, это у великим скупинама.

Kapica lisičarke je konveksna or ravna, zrelosti u Obliku lijevka, s tankim često vlaknastim rubom, glatka. Čitavo plodište lisičarke je jaje-žuto, s crvenkastim nijansom или blijedo narančasto. Pulpa je gusta, gumenasta, bjelkasta, ugodnog okusa i mirisa. Su korišteni lisičarke svježe, ukiseljeno, slano.

Često se nalaze u našim šumama.Međutim, neiskusnoj особенности je teško snalaziti se u svojoj raznolikosti. Уз то, много врсте нису свеприсутне. Predstavnici roda russula distribuirana u europskom dijelu Rusije, u Sibiru, na Dalekom istoku. Осим тога, руссула се налази у Северной Америки и Источной Азии.

Te gljive imaju velika or medium plodišta; kapice raznih boja, ovisno o pigmentaciji kože. су врло разнолики и представляю врло тежак стержень у смислу препознавания и ограничения врста. Razlike među vrstama ponekad su vrlo male, što otežava prepoznavanje ovih gljivica.

Te se gljive pojavljuju u srpnju, ali posbno ih je mnogo u kolovozu i rujnu. Russula se nalazi u raznim vrstama šuma. Većina russula su jestive gljive, uglavnom 3. i 4. kategorije. Skupljači gljiva ponekad jedu malo russule svježe sa soli (otuda i njihovo ime). Malo je russula otrovnih, nejestivih or gljiva bez praktične vrijednosti. Ekonomska vrijednost rusole smanjena je zbog krhkosti voćnih tijela. Gljive nekih vrsta ne koriste berači gljiva zbog oštrog okusa. Opor okus nestaje kad se posoli.

Oni čine oko 45% mase svih gljiva koje se nalaze u našim šumama. Najbolje su gljive one koje imaju manje crvene, ali više zelene, plave i žute boje. Капа русула у почтку я више или манье сферична, полуоптаста или звонаста. Kasnije, dok raste, on je prostrt, okrugao, ravan или у облику lijevka, udubljen u sredini. Promjer kape u prosjeku je 2-20 см. Neke vrste imaju karakterističan rub kape. Dakle, u nekih je vrsta rub kape dugačak i jako uvijen. Али руб капице може бити раван, посебно у случаевима када се капица рано рашири.Ponekad je rub kapice prugast or grudast, valovit. Šešir je prekriven kožom. Кожа чепа е суха, може бити сяйна или без сяя. Nakon kiše i rose, koža rusulinih kapa je ljepljiva i sjajna. U nekih se russula koža lako ljušti, у других se ljušti samo uz rub kapice итд. Koža je vrlo raznolike boje, vrlo je promjenjiva, ali u mnogim slučajevima stablena. Treba imati na umu da boja kože mladih, razvijenih i ostarjelih voćnih tijela može biti različita. Ponekad boja blijedi kad je izložena suncu. Истодобно с бланшируемым кожным покровом опажи с боя кашасте мякоть.Pigmenti se također uništavaju kad se gljive kuhaju. Ploče rusula su slobodne, prianjaju. Boja ploča kreće se od bijele do oker boje. Ploče mladih voćnih tijela su bijele, izuzetno limunsko žute.

Raste od lipnja do listopada, na panjevima breze или ležećim deblima, ponekad na panjevima ostalih listopadnih, rjeđe crnogoričnih stabala.

Šešir za ljetne gljive promjera je do 7 cm s tankom pulpom, za mlade gljive je konveksan s gomoljem u sredini, prekriven pokrivačem od paučine, zatim ravno konveksan, ljepljiv tijekom kiš.Boja čepa je žuto-smeđa, a kapa je svjetlija u sredini. Pulpa je svijetlosmeđa, miris i okus su ugodni. Ploče su prirasle stabljici, ponekad se lagano spuštaju, svijetložute u mladim gljivama, hrđavosmeđe u starim. Noga je duga do 8 cm, promjera do 1 cm, šuplja, cilindrična, zakrivljena, kruta, smeđa, s moviesko smim prstenom, tamno smeđa ispod prstena, s ljuskama. Prašak od spora je tamnosmeđ.

— ukusna, ukusna gljiva, čije se kape mogu koristiti bez prethodnog vrenja za vruća jela, za sušenje, kiseljenje, soljenje.Ova gljiva, koja nije poznata svim beračima gljiva, vrlo je plodna i često se nalazi u ruskim šumama u velikim skupinama. Kasnojenska jestiva gljiva hypholoma cephalic slečna je ljetnoj gljivi. Za razliku od ljetne gljive, cefalofoidni hifolom nema prsten na nozi, boja ploča je siva, raste na panjevima bora.

Потребно я разликовати летну гливу од отровне гливе сумпорножуте, горьког окуса, без прстена са сумпорно жутим плочикама, као и од цигластокрвене гливе, горьког окуса, без простирания звезды, без простирания.


Jesenska medena agarika (права)

Jestiva gljiva .

Medena gljiva je prava (jesen), pripada rodu medonosnih gljiva iz porodice veslača lamelarne skupine. Ова популярна и высокая продуктивная глина расте у великим скупинама од края коловоза до касне еесени на паневима, кориенима, мртвим и живим деблима листопадних, углавном брезе, ржеле црногоричних угловых стадал, приятных. Kapice promjera до 13 см, у младших гливов на сферичне, в закрывании рубом према унутра, в затим равне, испупчене с туберкулом у средишту.Boja kapice je sivo-žuta, žuto-smeđa s nijansama, tamnija u središtu, s tankim malim, ponekad odsutnim smeđim ljuskama. Pulpa je gusta, bijela s ugodnim mirisom, kiselkasto-trpkog okusa, u starim gljivama može biti malo gorka. Ploče su blago spuštajuće, bijelo-žute, zatim svijetlosmeđe, u starim gljivama s tamnim mrljama, s bijelim premazom od spora. Noga je duga do 15 см, promjera do 2 cm, cilindrična, pri dnu blago zadebljana, s bijelim filmkim prstenom u gornjem dijelu, svijetlim na kapici, smeđom odozdo, s vlaknastom pulpom u stary gladivrd gljiva.Spore u prahu su bijele boje.

Visoko rodna jestiva gljiva. У младим глдживама (с приватным деком без прстена) користи се чела глджива, у зрелим глдживама с прстеном користи се само капа. Medena gljiva dobra je za kuhanje vrućih jela, sušenje, soljenje, kiseljenje. Za vruća jela ove gljive moraju se kuhati najmanje 30 minuta, jer su poznati slučajevi trovanja nedovoljno kuhanim jesenskim gljivama. Jesenske gljive obično se pojavljuju u ranu jesen kratko vrijeme do 15 dana, nakon čega nestaju.Pod povoljnim uvjetima, kada nije vruće i ima dovoljno vlage, jesenske gljive su u srpnju or početkom kolovoza, dok se možda nece pojaviti u jesen или po other put roditi.

Omiljeno mjesto za jesensku medonošu su stare brezove šume sa suhim brezama, na kojima gljive rastu na visini do 5 mi više, močvarne brezove šume s mnogo ležećih debla i suhim brezama, močvarne brezove šume s mnogo ležećih debla i suhim brezama, sahévía jésévéé .

Зимска глива (Zimska gljiva)

Jestiva gljiva .

Javlja se na rubovima šuma, u grmlju, uličicama i parkovima. Uvijek raste na drveću: na suhim deblima i panjevima, kao i na osušenim dijelovima živih stabala. Raste u malim grozdovima, više voli vrbu i topolu, kao i ostale listopadne vrste. Rasprostranjena je gljiva. Pojavljuje se na jesen, ali možete ga naći i zimi, jer se dobro drži pod snijegom.

Šešir zimske gljive promjera je 2-6 cm, blago ispupčen, ljepljiv ili sklizak, boja kapice varira od blijedo žute do smeđe; u sredini je tamnije, na rubovima je svjetlije, kod svježe rezanih gljiva na rubovima kapice vidljive su pruge.Ploče su bijele или žućkastosmeđe, iste sjene kao poklopac, pričvršćene. Spore u prahu su bijele boje. Noga je elastična, baršunasto-runasto smeđa, na vrhu svjetlija. У почтку ж нога зимске гливе лагана, али брзо потамни, почевши од базе. Noga je visoka 3-10 cm, promjera 3-7 cm, dlake su vidljive na površini noge pod povećalom. Pulpa je bjelkasta. Okus je mekan. Miris je slab.

Jedu se samo šeširi, noge su pretvrde. Zimska gljiva koristi se u juhama я варивима, али нема посебан окус.

Zimsku gljivu uvijek se može prepoznati po runastoj nozi, naravno, za to je najbolje koristiti povećalo. Vrlo malo gljiva raste kasno u jesen i zimi, pa ga je teško zbuniti s bilo čim. U listopadu, kada se pojavi zimska medena agarika, može se zamijeniti s other sortama medenog agarika, uključujući i nejestive, međutim, stabljika ovih gljiva je glatka, ploče su tamnije, a skliska ni.

Jestiva gljiva .

Kabanica običan raste u listopadnim i crnogoričnim šumama, livadama od lipnja do jeseni na šumskom tlu, gnojenom tlu или trulim panjevima.

Plodno tijelo pufflica promjenjivog oblika je округло, kruškoliko, jajasto, dugo do 10 cm, promjera do 6 cm, bijelo, sivo-bijelo, žućkasto, ponekad s malim opljama, prekriveno un vanjskom. Meso mladih gljiva je bijelo s jakim ugodnim mirisom, u starim gljivama smeđe-maslinasto. Lažna noga dužine do 5 см, promjera do 2 cm može biti odsutna. Prašak od spora je tamnosmeđ.

Gljiva je jestiva u mladoj dobi kad je pulpa bijela. Можете себе коридор без проездного времени за вруча йела, за соленье и сушение.

Потребно е разликовати кабаница jestiva, од младых ближайших крастача биеле сорте с неотворенным заедничьким велом. Ako izrežete mladu blijedu krastaču, ispod zajedničkog pokrivača možete jasno vidjeti nogu i ploče, kojih uvijek nema u kišnim kabanicama.

Jestiva gljiva .

Красный ljubičasta raste u mješovitim i crnogoričnim šumama, češće na otvorenim mjestima, uz jarke, šumske ceste, na rubovima šuma, proplancima od rujnavel do i sked jestoční.

Šešir kod ryadovke je ljubičast, promjera do 15 cm, mesnat, u mladih gljiva je konveksan, s rubom okrenut prema dolje, zatim raširen, gladak, vlažan, smeđe-ljubičasti, blijedi. Pulpa je čvrsta, lagano vodenasta, isprva svijetloljubičasta, zatim blijedi do bijele boje, blagog ugodnog okusa i aromatičnog mirisa po anisu. Ploče su labave или blago prianjaju uz stabljiku, široke, relativno česte, prvo ljubičaste, a zatim svijetloljubičaste. Noga je duga do 8 cm, promjera do 2 cm, cilindrična, odozdo ponekad proširena, čvrsta, na vrhu s ljuskavim cvatom, odozdo s ljubičasto-smeđim pubertetom, u početku svijetastloljubi.Spore u prahu ružičasto-krem.

— plodna jestiva gljiva. Međutim, najbolje je soliti ovu gljivu, jer tijekom processa fermentacije njezina gusta pulpa postaje mekša. Također je poželjno koristiti ovu gljivu za pripremu kavijara gljiva.

Ponekad se ova gljiva naziva i mišem.

Raste u šumama od rujna do mraza. Ova gljiva često raste u redovima, zbog čega je i dobila ime.

Šešir blizu reda je tamno sive ili pepeljaste boje s lila bojom, u sredini je tamniji, blistavih pruga, radijalno vlaknast, ljepljiv, mesnat, puca na rubovima.Кожа себе добро скида. Pulpa slabašnog ugodnog mirisa, prhka, lomljiva, bijela, u zraku blago požuti. Ploče su rijetke, široke, blago sivkasto-žućkaste. Stabljika je snažna, glatka, bijela или blago žućkasta, smještena je duboko u tlu, pa se klobuk malo ističe iznad nje.

— jestiva, prilično ukusna gljiva. Користи себе кухано, пржено и солжено.

Jestiva gljiva dobra kvaliteta.

Obično raste na pjeskovitim tlima pod borovima, obično uz staze.Istina, ponekad je teško to primijetiti, jer je na površini zemlje vidljiv samo njegov šešir. Stoga, pažljivo pogledajte neravnine i brežuljke u pijesku — ondje se mogu skrivati ​​zlenke. Gljiva je prilično česta. Rijeđe se zelen može naći pod jasikom, ali ovdje raste malo više, pa ga ponekad zamijene s другом гливом. Зеленушка расте у листопаду — студеном. На истим мджестима има глджива црвеног бора, а тамо гдже има доволжно вапна у тлу има племенитих глджива.

Glavne prepoznatljive značajke zelenčice su žute, urezane ploče, raste ispod bora.Šešir zelenkice je promjera 4-10 cm, konveksan, ljepljiv, boja varira od svijetlo žute do žuto smeđe. Šešir je obojen neravnomjerno, često se na njega lijepe igle ili pijesak, jer se već ispravlja pod zemljom. Ploče su svijetle, sumporno žute, česte i urezane. Spore u prahu su bijele boje. Noga je visoka 4-8 cm, promjera 1-2 cm, cilindričnog oblika, u osnovi obično prekrivena pijeskom. Vrlo često je cijela noga u zemlji, na površini je vidljiva samo kapa gljiva. Pulpa je svijetložute boje. Okus je mekan.Miris je slab, brašnast or krastavac.

— dobra jestiva gljiva, ali morate je pažljivo brati kako ne biste skupili puno pijeska. Kad odsiječete gljivu, trebate je držati uspravno, odmah uklonite bazu noge prilijepljenim pijeskom; капу треба очистить четком или стругати ножем. Sada pijesak neće doći između ploča, a gljiva se može sigurno staviti u košaru. Greenfinch se može osušiti, smrznuti and posoliti. Kad se osuše, okus ovih gljiva se poboljšava. Slani zelenčići zadržavaju lijepu boju.Zamrznite ih na isti način kao i ostale gljive.

Опасные близи зеленчице не постое. Gorući red takoer je žute boje, ali čep mu je stožast, ne tako čestih ploča i prilično oštrog okusa. Расте под смрекама и боровима. U listopadnim šumama možete pronaći otrovne sorte paukove mreže sločne zelenkama. Žućkaste su boje, ali u osnovi stabljike imaju gomolj i ostatke sluznice između stabljike i rubova kapice. Ove gljive nikada ne rastu pod borovima.

Може себе збунити в зелено-зеленом рядовком жуто-цвеном.Расте у боровым шумом на паневима или у близи. Jako izblijedjeli primjerci nalikuju zelenkama i takoer su jestivi.

Raste na panjevima, deblima mrtvih i oslabljenih listopadnih stabala, najčešće breza, jasika od svibnja do jeseni, često u velikim skupinama, rastući zajedno s nogama u grozdovima.

Klobuk bukovače je bočni, polukružan, u Obliku uha, sa zakrivljenim rubom u mladih gljiva, promjera do 15 cm, bijelo-sive boje, blijedi do bijele boje. Pulpa je bijela, okus i miris su ugodni.Silazne pločice nogavica, rijetke, guste, bijele. Noga je kratka, duga do 4 cm, debela 2 cm, dlakava, ekscentrična.

Mlade gljive su jestive, bez prethodnog vrenja, mogu se koristiti za kuhanje vrućih jela, za sušenje, soljenje, kiseljenje.

Jestiva gljiva Visoka kvaliteta. Šampinjon česta se često može naći u velikim skupinama od ranog ljeta do kasne jeseni na poljima, livadama, pašnjacima, voćnjacima, povrtnjacima, šumskim proplancima, rubovima šumskim proplancima.

Kapa šampinjona promjera je do 15 cm, polukuglasta, zatim zaobljeno-ispupčena, rubovi su savijeni, mesnati, bijeli or sivkasti, suhi, s malim smeđkastim vlaknastim ljuskama. У младых gljiva rubovi kapice povezani su sa stabljikom moviesko bijelim pokrivačem. S rastom gljive, veo se prekida, ostaje na nozi u Obliku bijelog prstena. Pulpa je gusta, bijela, na prijelomu postaje ružičasta, ugodnog mirisa po gljivama, a ne gorkog. Ploče su česte, slobodne (nisu pričvršćene za stabljiku), kod mladih gljiva su bijele, a zatim postaju ružičaste, potamne, postaju smeđe, gotovo crne.Noga duljine do 10 см, promjera do 2 cm, cilindrična, čvrsta, bijela, u odraslih gljiva s jednoslojnim bijelim prstenom. Prašak od spora je tamnosmeđ.

Šampinjon — ukusno jestiva gljiva , koristi se bez prethodnog vrenja za vruća jela, kiseljenje, soljenje i sušenje.

Jestiva gljiva .

Raste u raznim šumama, na proplancima, uz šumske ceste, na rubovima šuma, na poljima, pašnjacima, voćnjacima i povrtnjacima od srpnja do listopada, pojedinačno i u skupinama.

Klobuk kišobrana promjera do 25 cm, isprva jajast, a zatim ravan konveksan, prostrt, kišobranast, s malom gomoljkom u sredini, bjelkast, bijelo-siv, sivo-smeđ, sa zaostalim veljuske léjas Pulpa je gusta, lomljiva, poput pamuka, bijela, ugodnog orašastog okusa i slabog mirisa. Ploče su labave, srasle su na nozi u hrskavičnom prstenu, prvo bijele, a zatim s crvenkastim venama. Noga je duga do 30 cm, promjera do 3 cm, cilindrična, šuplja, do baze natečena, tvrda, svijetlosmeđa, prekrivena koncentričnim redovima bleh ljusaka, sa širokim, bijelim vrhom, sloimestoren.Spore u prahu su bijele boje.

— ukusna jestiva gljiva. Користи сэ без проездог вренья за кухню вручих йела, за сушенье. Ponekad se prži čitav (šešir) poput odreska, uvaljan u mrvice. Izrezane gljive bolje je sušiti, uključujući tvrdu stabljiku, što jelima daje poséban okus.

jestiva gljiva dobra kvaliteta. Preferira humusna tla u šumama, na pašnjacima, gdje ima šikara grmlja. Nalazi se na mnogim mjestima, na primjer, u malim šumama, kao i u šumama na humusnim i vapnenačkim tlima.Ne Favorizira određene vrste drveća. Često tvori «vještičje prstenje». Prvi se put pojavljuje krajem travnja, vrhunac sezone je u svibnju, u lipnju (ovisno o

Šumske gljive smreke

U čistim smrekovim šumama malo je sorti gljiva. У младим смрековым шумом, заедно с боровым камелином, можно пронаци и смрекову камелу, близеду и рожу, с млично соком од мркве црвене бой. Govornici ovdje rastu, često tvoreći «vještičje krugove». U rijetkim srednjovjekovnim šumama raste smrekova bijela gljiva, kako na otvorenim sunčanim livadama, tako i u samoj smrekovoj šumi, iako seekira svijetla mjesta uz rub šume.Смрекове шуме такоđер предпочитают некэ врсте сыроежки — плава и плаво-жута — коже расту у скупинама под зрелим смрекама. У зрелим шумама смреке налазе се жуте глайв. Расте у малим скупинама на маховинским влажним мьестима на шумским чистинама, уз потоке и на обронцима яруга. У другой половичи лета, испод смреке, меđу вриеском и маховином, можно пронаци смрекову маховину.

Amanita muscaria raste iz otrovnih gljiva u smrekovim šumama — velike gljive s narančasto-žutom kapom. Na vlažnim mjestima paučina je vrlo česta, među kojima ima mnogo nejestivih и otrovnih vrsta koje je teško razlikovati od jestivih, pa je bolje ne dodirivati.Uz potoke i jaruge, na vlažnim travnjacima, često uz gljive, raste otrovna crvenkasta govornica. U šumama, na rubovima, na proplancima obraslim travom, često se može naći vitka svinja, koja se nedavno naziva otrovnim gljivama.

Фрагмент Овай Дже текст Уводни. Из книги «Путешествие по собним билькам» Автор Верзилин Николай Михайлович

PLAKSA IZ ŠUMA RIJEKE AMAZON Из сухих пустынь немного лучше у влажных тропских шуме. Узми глобус или карта гемисфера. Među žutim pustinjama i planinama nalaze se zelene mrlje šuma i polja.Sunce oživljava biljke na kojima se nakuplja vlaga i izgara ih tamo gdje je nema.

Iz knjige Gljive. Сакуплямо, узгаямо, набавлямо Автор Звонарев Николай Михайлович

Gdje potražiti gljive Svakog berača gljiva zanima kakve se gljive nalaze na mjestu gdje je ujutro otišao s košarom. Najčešće odlaze u šumu po gljive i tamo zaista možete pronaći široku paletu gljiva. Međutim, набор što će biti ovaj,

Iz knjige Gljive. Растемо на нашей веб-странице Автор Шнуровозова Татьяна

Gljive borovih šuma Čiste borove šume rastu na vrlo siromašnim pjeskovitim tlima.Sastav vrsta gljiva koje se u njima nalaze ovisi ne toliko o zemljopisnom položaju šume koliko o njezinoj starosti.U mladim nasadima bora, počevši od druge godine, pojavljuje se

Из книги о 1000 наименований питаней и наименований одговора о врту и врту Автор

Gljive listopadnih šuma Listopadne šume mogu se sastojati od jedne vrste listopadnih stabala — brezovih šumaraka, jasikovih šumaraka, hrastovih šuma — или mješavine vrsta. Homogen listopadne šume karakteriziraju vrste gljiva koje žive u simbiozi s ovom vrstom drveća.

Iz knjige Darežljiv povrtnjak, plodan vrt, svijetli cvjetnjak: najcjelovitiji odgovori na najvažnija pitanja Автор Кизима Галина Александровна

Kako brati gljive Kako se šume ne biste vratili s praznom košarom, važno je znati koje gljive tamo rastu i u koje vrijeme. Svaka vrsta šume ima svoje gljive, a njihov se sastav mijenja ovisno o sezoni. Neke su gljive vrlo zahtjevne za svoju okolinu, poput,

Из книги Врт и Повртняк. Što? Када? Како? 10.000 наименований звезд Автор Кизима Галина Александровна

Kako prepoznati gljive Da biste identifyirali gljive kapice, važan je izgled i structure plodišta, jer se micelij nalazi u tlu ili drvu i izgleda gotovo jednako kod većine vrsta.Plodišta gljiva variraju u Veličini, Obliku i Boji, ali kako

Из книги 1001 слова на важность питания вртлара и вртлара Автор Кизима Галина Александровна

Kako uzgajati gljive Uzgoj šampinjona Šampinjone možete uzgajati kod kuće ili u zemlji. Da biste ih uzgajali u stanu, možete kupiti micelij sjemenki komposta, podijeliti ga na dijelove i staviti u staklenke od трехлитровым слоем 15–20 см. Мицелий мора бити мало згнечен,

Из книги «Разговоры о домашнем хозяйстве» Автор Никольская Евгения

Gljive na prodaju Prodaja gljiva takoer je uzbudljivcesses.Da bi proizvodnja gljiva bila uspješna, morate znati prodavati gljive. Mogu se prodati bilo gdje: na tržnici, u trgovinama, u velikim poduzećima u gradient, odvesti na javne točke

Из книги Нажбольи разговоры на главна питаня вртлара и вртлара Автор Кизима Галина Александровна

Gljive 328. Je li moguće uzgajati gljive u vrtu? Ako govorimo o šumskim gljivama, onda ne (osim medonoše). Micelij gljive vrlo je složena formacija, a dobiti gljivu nije nimalo lako, čak i ako micelij donosite iz šume.Ponekad je moguće uzgajati gljive iz spora.

Из книги «Нова энциклопедия вртлара и вртлара» [prerađeno i dopunjeno izdanje] Автор Ганичкин Александр Владимирович

Gljive Je li moguće uzgajati gljive u vrtu? Ako govorimo o šumskim gljivama, onda ne (osim medonoše). Micelij gljive vrlo je složena formacija i uopće nije lako postići da daje gljivu, čak i ako micelij donosite iz šume. Ponekad je moguće uzgajati gljive iz spora.

Из авторов книги

Gljive 328.Je li moguće uzgajati gljive u vrtu? Ako govorimo o šumskim gljivama, onda ne (osim agarika). Micelij gljive vrlo je složena formacija, a dobiti gljivu nije nimalo lako, čak i ako micelij donosite iz šume. Ponekad je moguće uzgajati gljive iz spora.

Iz autorove knjige

Čuo sam da mravi štete vrtu. Kako je, napokon, svugdje gdje pišu da su mravi šumski redari i da su stoga vrlo korisni? Сасвим у праву, они су шумски редари, али само стари. Али у младим насадима šume štetnici su, jer oštećuju (sami ili uz pomoć lisnih uši,

Iz autorove knjige

Gljive Je li moguće uzgajati gljive u vrtu? Ako govorimo o šumskim gljivama, onda ne (osim medonosnih gljiva).Gljiva micelij je vrlo složena formacija, a dobiti gljivu nije nimalo lako, čak i ako micelij donosite iz šume. Ponekad je moguće uzgajati gljive iz spora. Звезда,

Iz autorove knjige

Iz autorove knjige

Gljive 328. Je li moguće uzgajati gljive u vrtu? Ako govorimo o šumskim gljivama, onda ne (osim medonoše). Micelij gljive vrlo je složena formacija i nije lako dobiti od nje davanje gljiva, čak i ako micelij donesete iz šume. Ponekad je moguće uzgajati gljive iz spora.Звезда,

ʻO HYPHOLOMA CAPITATE: KA WEHEWEHE A ME KE KIʻI

Гифолома головной — кахи лунамака’айнана о ка`охана трофариев, о ка гену Гифолома. ʻO ka inoa Lākina ʻo Hypholoma capnoide, a ʻo ka huaʻōlelo nona ka inoa ʻo Nematoloma capnoide .Ulu kēia ʻano i ke

Май:

Гифолома головная — кахи лунамака’айнана о ка`охана Строфариев, о ка род Gifoloma.ʻO ka inoa Lākina ʻo Hypholoma capnoides, a ʻo ka huaʻōlelo nona ka inoa ʻo Nematoloma capnoides.

He aha ke ʻano o ka hypholoma e like me ke poʻo

Ulu kēia ʻano i ke kauwela a me ke kau, a hiki ke loaʻa pū i ka hoʻomaka o ka hoʻoilo

Hōʻikeʻia kelic kino i keoma cahaph ʻAno o kahi puʻupuʻu lahilahi a me ke poʻo papa me nā ʻano aʻe:

  1. I ka pae mua o ka hoʻomohala ʻana, ua kihi ka pāpale me ka tubercle ʻōlapa i waenakonu, kela uluilo ia.Маалахи ка`или, тан мне кахи ʻōmaʻomaʻo ʻōmaʻomaʻo. Ма ке`ано хе канавай, вайхо мау ке кала о ка папале и ка хо’ололи`оле и локо о ке ола о ке кино хуа. И науула кахико, как сосна на кико элеле энаена ма луна о каили. ʻO ka nui o ka pāpale i ke anawaena a hiki i 8 cm.
  2. Aia ma loko o ka pāpale nā ​​pā paʻa. Я ка муа, мама лако, ме ка улу`ана о ка гриб уа хина а уахи лако. ʻO ка споры порошок ка вайхо`олу`у хина-виоле.
  3. Lahilahi ka wāwae filamentous o ke poʻo, me ke anawaena o ka ʻoi aku o 1 см, akā lōʻihi, hiki i ke kiʻekiʻe o 10 см.Палахалаха ка папа, пена`иа и кахи лео мелемеле мама, хули мале и ке куму и ке кала`эле’эле. `А`охе апо ма ка вавэ, ака сосновый хики ке`ике`а на коена о ка моэ.
  4. Lahilahi ka pullup a palupalu. Ма keʻoki, keʻokeʻo a melemele paha, ma ke kumu o ka wāwae ʻeleʻele. ʻA`ohe ona ʻa`ala и ha`i`ia, akā ʻala iki kona ʻono.

Ma hea e ulu ai ka hypholoma?

Улу ка гриб и на хуй нуи.

ʻAʻohe ulu iki kēia hiʻohi’ona i nā ulu lāʻau листопадный.Ака, ой аку ка макемакэ э нохо и на поляны сосны, груды коры айол ка хам о ка вахи. Hiki ke loaʻa i ka hypholoma cephalopod i kekahi mau lāʻau paina a еловая паха. Kūpono loa kēia makana о ка нахеле и ка хау. Ма вахо а`е о ка меа е улу ней и локо о ке каувела, хики ке хопу`а е на меа` грибов охи и ка хопена о ке каувела. ʻOiai me nā hau paʻa paʻa, i kekahi manawa ʻike`ia nā hua paʻahau e hoʻomau и ко лаку хелехелена но кекахи манава lōʻihi.

Aia kahi hypholoma poʻo?

ʻO ka makana i manaʻo ʻia o ka nahele no ka hui o nā ʻalalā i hiki ke ʻai ʻia ʻia ʻAʻole i waiwai nui ʻia nā ʻano meaola o nā hypholomas cephalopod i waena o nā mea kohelea muroom`, но лая iā ia.Paipai ʻia nā pāpale wale nō, no ka mea ʻoʻoleʻa ka wāwae. ʻOi aku kēia kūpono no ka hoʻomalo`o ʻana.

Pālua hoʻopunipuni

I ka helehelena, ʻo ka hypholoma he cephalopod e like me nā makana o ka nahele:

  1. Sulfur melemele melemele meli — kahi mea make. Hiki iāʻoe ke hoʻokaʻawale iā ia e ke kala melemele o ka pāpale me nā kaʻe māmā a me kahi kikowaena ʻeleʻele eleele. Eia hou, ʻo ka ʻi`o o kahi pālua weliweli e hoʻopuka i kahi ʻala maika`i ʻole.

    Улу ка гриб и на хуй нуи.

  2. ʻO ka agaric meli o ke kauwela — но ка хуэй о на гриб и хики ке`ай. Айа я ке кино хуа о ка папале пули акеа мне кахи ко`око`о лахилахи. ʻOko`a ia mai nā laha i nīnau`ia me kahi ʻala ʻoluʻolu ʻoluʻolu me kahi memo meli.

    Улу ка гриб и на хуй нуи.

Nā kānāwai hōʻiliʻili

He mea waiwai ia e hōʻiliʻili i ke poʻo hypholoma me ka mālama kūikawā, ʻoiai he pālua ʻino ia — гриб серо-мелемеле.Ма надежда о ка маопопо`ана о ка меа кохо`алала и ка`ойа’ио о на лаха, хики ке вили поно`иа май ка лепо, е макала и оле е хо’ино и ка мицелий. Поно э ухи`а ка луа и хана`иа ме ка лиму а и оле на`пала улу лаау. `О на кино хуа о кейа`ано`ано палупалу, но лайла`а`оле поно э кау`а и локо о ка хина`, как я, на`охана нуи аку.

Mea nui! ʻAʻole ia e koi ʻia e huki i nā hua, no ka mea, ʻo ia mau hana e luku i ka hua гриб улу ʻole o kēia makahiki a me nā makahiki e hiki mai ana.

Панина хопена

ʻAʻole ʻike maopopoʻia`o Gypholoma cephalopod ma Lūkia, akā naʻe, i kekahi mauʻāinaʻē he mea kaulana ia. Kupaianaha kēia ʻano i kona ola ʻana ma nā mahana subzero hoʻolōʻihi`ia. Ака хики ке хо’охана`иа на папале паа. И ка хо’омака’ана, хо’омехана’иа лаку, лаила палаи мало’о паха.

savjeti za berače gljiva. Kada i gdje rastu gljive

Citat Učenje branja gljiva.

Треба прикупить само познанике gljive !
Gljive koje izazivaju sumnje, bolje je ne uzeti u obzir!

Stoga ćemo se u ovom pregledu ograničiti na opis najčešćih jestivih gljiva, što će malo proširiti (nadamo se) znanje berača gljiva.

Bijela gljiva (vrganj)

Izuzetno visok kvalitet jestiva gljiva … Smatra se jednom od najvrjednijih vrsta gljiva. Bijela gljiva može se koristiti svježe (kuhano i prženo), sušeno, soljeno i ukiseljeno.U isto vrijeme, kad se osuši, pulpa vrganja, za razliku od ostalih, ostaje bijela.

Klobuk vrganja je cjevast, u obliku jastuka, može dosći 20 cm u promjeru. Boja kape je vrlo raznolika: bjelkasta, svijetlo siva. Можете биты жута, смея или смея, любичаста, црвена, црна и смея. Često je klobuk vrganja nejednako obojen — prema rubu može biti svjetliji, s bijelim или žućkastim rubom. Кожа се не може уклонити. Tubule su bijele, kasnije žućkasto-maslinaste или žućkasto-zelenkaste.

Noga je debela, zadebljana pri dnu, čvrsta, sa mrežastim uzorkom, ponekad samo u gornjem dijelu. Boja nogu često ima istu nijansu kao kapica gljive, samo svjetlija.

Pulpa je gusta, bijela, orašastog okusa i bez posbnog mirisa. На rezu pulpa ne mijenja boju.

Raste Bijela gljiva širom Evroazije umjerenoj i subarktičkoj zoni. Plodovi u junu — октобру.

Zbuni Bijela gljiva teško je sa otrovnim nejestivim gljivama.Нет, vrganje ima nejestivu dvostruku gljivu. Meso mu je toliko gorko da će čak i jedna mala gljivica koja uđe u kotao pokvariti cijelo jelo. Jednostavno će biti nemoguće pojesti ga. Boja tubula žučnih gljiva je prljavo ružičasta, a meso prilikom rezanja postaje ružičasto.


Рыжик

Jestiva gljiva изузетно высоког квалитета. Неки европейские народы предпочитаю га умьесто врганья. У многих земляма глджива сматра деликатесом.Posebno dobro gljiva pržene u pavlaci. Ne preoručuje se samo sušenje gljive .

Rasti gljive , uglavnom u crnogoričnim šumama, posbno u borovima i smrekama. Preferiraju osvijetljena mjesta: livade, rubove, mladu šumu. Распространен у шумама Европа, Урала, Сибира и Далеког истока. Plodovi od juna do oktobra.

Капа одрасле гливе е ламеларна, у облику лиевка с благо увиженим, а затим равним рубом. Najčešće je kapica mlijeka od šafrana narančasta or narančasto-crvena, ali postoje zeleno-oker или sivkasto-maslinaste kape.Tamnije koncentrične zone jasno su vidljive na poklopcu. Ploče su česte, debele, narandžaste or narandžasto-žute. Када се притисну или слоем, постаю зелене или смэ

Noga šafranove mliječne kape je cilindrična, šuplja, glatka, iste boje kao i kapica or nešto svjetlija.

Pulpa je narančasta, postaje zelena pri rezanju, karakterističnog ugodnog smolastog mirisa. Na rezu se ističe narančastožuti or narančastocrveni mliječni sok. У зраку поступно постая зелена.

Osim uobičajene kape od mlijeka od šafrana, u našim šumama postoji gljiva crvena (s vinski crvenim mliječnim sokom, koji na zraku postaje ljubičasta), kamelina jejacu postaje ljubičasta), kamelina jeanija šo (njen mliječni sok je narandžasti, ali u zraku postaje vinsko crveno)…

Вргандж (бреза, обабок)

Jestiva gljiva Visoka kvaliteta.

Boletus — vrlo česta vrsta, čini zajednicu s različitim vrstama breze. Распространен на Арктику, Шумама Европа, Урала, Сибира, Далеког истока. Raste u brezama i mješovitim šumama, močvarama i tundri. Plodovi od juna do septembra.

Klobuk vrganja je isprva polukuglast, kasnije u obliku jastuka. Boja može biti sivkasta, bjelkasta, sivo-smeđa, mišje siva, smeđa, tamno smeđa, gotovo crna.Tubule su bjelkaste, smeđe-sive u zrelosti.

Stabljika je cilindrična or malo zadebljana prema bazi, čvrsta, vlaknasta, bjelkasta, prekrivena tamnim ljuskama (sivkasta, тамно смена или готово цна). Meso je belo, gusto, ne menja boju na rezu или postaje ružičasto.

Ova gljiva se može jesti kuhana или pržena, bez prethodne obrade. Ova gljiva je pogodna za sve vrste berbe. Ако постойи потреба да себе избжегне плава бойа коя се появи тиеком пререйд, глйива се мора намочити у 0,5% отопини лимунске киселин.Vrganj se obrađuje na isti način. Vrganj je posbno dobar svježe pržen или kuhan.

Boletus može se zamijeniti s nejestivom žučnom gljivicom.


Вргандж (ясика, црвенокоса)

Jestiva gljiva Visoka kvaliteta.

Boletus — jedna od najčešćih jestivih gljiva u umjerenom pojasu sjeverne hemisfere. По своей нутритивной врии и окусу, заедно с вргандзима заузима особенно друг друга након врганя и камелин.

Boletus распространен у шума Европа, Урала, Сибира и Далеког истока. Plodovi od juna do septembra.

Klobuk vrganja dosže 20 cm, isprva je polukuglast, a zatim ravniji. Boja se kreće od crvene i crvenkastosmeđe do bjelkasto smeđe ili bijele. Tubule su bjelkaste, kremaste или sivkaste. Stabljika je cilindrična или se prema dnu širi, prekrivena vlaknastim ljuskama. Pulpa na rezu postaje plava, kasnije postaje crna, kod nekih vrsta postaje crvenkasta or ljubičasta.

Postoji dosta podvrsta vrganja. Prerađuje se na isti način kao i vrganji.

Odlična jestiva gljiva.

Распространено poljska gljiva u crnogoričnim, rjeđe listopadnim šumama. Preferira zrele borove šume. Raste među mahovinom, u podnožju debla or na panjevima. Uobičajeno za šume u Evropi, na Uralu, u Sibiru, na Dalekom istoku, u centralnoj Aziji, na Kavkazu. Ova gljiva svoje ime duguje činjenici da je rasprostranjena u crnogoričnim šumama Poljske, odakle se naširoko izvozila u druge zemlje.

Плоды у августа — сентябрь.

Okus poljske gljive podsjeća na vrganj, iako pripada rodu mahovine. Preporučuje se kuhati, pržiti, sušiti, posoliti, ukiseliti.

Šešir na poljska gljiva dosže 12 см. Boja klobuka poljske gljive može biti smećkasta or kestenjasto smeđa, u mladih gljiva s matom površinom od antilopa. Трубочка су жуто-зелене, након притиска постаю плав.

Pulpa je žućkasta, na prijelomu postaje plava, a zatim postaje smeđa, ugodnog mirisa i okusa.

Noga je cilindrična, čvrsta, ponekad sa večerom or blago natečena do baze. Boja noge je svijetlosmeđa, pri dnu svjetlija, smeđa.

Nejestivi dvojnik poljske gljive je žučna gljiva.


Обични Дубовик (Поддубовик)

Poddubovik — jestiva gljiva koja se može koristiti bez prethodnog kuhanja za kuhanje vrućih jela, za kiseljenje, kiseljenje, sušenje. Користи се чела глджива: капа и нога. Gljiva je otrovna u sirovom obliku, a u kombinaciji s alkoholom može uzrokovati ozbiljno trovanje.

Poddubovik (obični hrast), pripada rodu cjevastih gljiva, raste u hrastovim mješovitim, a ne gustim šumama. Često raste na rubu šume.

Poddubovik se može naći od sredine ljeta do jeseni. Ovo je jedna od najljepših gljiva po izgledu i boji u srednjoj traci. Kapa mu naraste do 20 cm u promjeru, debela, mesnata, polukuglasta, zatim ispupčena, baršunasta, maslinastosmeđa, tamno smeđa, žuto-smeđa, suha. Pulpa je gusta, limun-žuta, na lomljenju postaje vrlo plava, bez posbnog mirisa i okusa.Cjevasti sloj je fino porozan, kod mladih gljiva žuto-zelen, kasnije tamnocrven, na prijelomu postaje zelen, na pritisak postaje plav. Noga je duga do 15 cm, do 6 cm u promjeru, gomoljasto zadebljana pri dnu, cilindrična, čvrsta, žuta, žuto-narančasta ispod kape, crvenkasta pri dnu, s crvenkastom mrežom na vrhu. Spore u prahu su smeđe-maslinaste.

Jestive gljive Visoka kvaliteta.

Gljive ovog roda uobičajene su u cijelom borovom području na sjevernoj hemisferi.Neke vrste vrganja nalaze se čak i u tropima. 15 врста е познато само на подручью бившег Советског Савеза.

Ulje se odlikuje glatkom, ljepljivom or blago sluzavom kapicom. Vrtnjaci s vlaknastim čepom rjei su. Обично себе кожа на капичи добро кожи. Privatna deka na dnu kapice или je prisutna nedostaje, a ako kapa nije ljepljiva, deka uvijek nedostaje. Stabljika vrganja je glatka or zrnasta, ponekad sa prstenom. Единый недостаток ове укусне гливе е то е е е потребно огулити, это мож е бити яко заморно након дугог марша.

Obično jelo od maslaca (kasni, istiniti, žuti) — najčešći među vrganjima. Ima sluzavu smeđu, tamnosmeđu или čokoladnu haubu. Rjeđe su žuto-smeđe или smeđe-maslinaste kape. Добро развития приватные прекривачи, жуте трубочка. Нога овог uljara je cilindrična, kratka, sa prstenastim prstenom. Donosi plodove u julu — septembru, često u velikim grupama. Raste u borovim šumama, na osvijetljenim mjestima, voli pjeskovita tla. Rasprostranjen u šumama Europe, Urala, Sibira, Dalekog istoka, Kavkaza.

Kasno ulje испрзите, прокухайте, маринирайте, посолите и добро осушите.

Ova gljiva podsjeća na nejestivu papriku.

Konzerva od ulja ariša — raste u šumama sibirskog ariša, Preferira mlade šume.

Kapa mu je limun žuta, žućkasto narančasta or zlatnosmea, ljepljiva s lako oljuštenom kožom. Veličina klobuka je od 4 do 13 cm, tubule su žute, kasnije maslinastožute. Pulpa postaje blago ružičasta. Plodovi u julu — septembru.

Ovo uljarica dobro prokuhati i marinirati.

Zrnata posuda sa maslacem (ljeto, maslac, žuto) — raste u podzoni mješovitih i crnogoričnih šuma. Preferira borove šume, često raste na suhim mjestima, na cestama, proplancima i u jamama, rijetko pojedinačno i uglavnom u grupama od kraja maja do početka jeseni.

Kapa mu je sluzava kada je suha, sjajna, može biti od žuto-smeđe do smeđe-smeđe. Koža se lako uklanja. Donja površina klobuka mlade gljive svijetlo je žute boje, prekrivena bijelim filmom, koji se kod odrasle gljive odlijepi od klobuka i ostaje na stabljici u Obliku prstena.Pulpa je gusta, gusta, svijetložuta, žuto-smeđa, prijelomu ne mijenja boju, ugodnog okusa i voćnog mirisa. Cevasti sloj je fino porozan, tanak, beli, svetlo žuti, zatim sumporno žut, sa kapljicama mlečno bele tečnosti. Noga je kratka, dugačka do 8 cm, promjera do 2 cm, čvrsta, cilindrična, svijetložuta, zrnasta na vrhu.

Letnje ulje — visokorodne, ukusne, jestive gljive, koje se koriste bez prethodnog ključanja za vruća jela, soljenje, kiseljenje, sušenje. Ljetnu uljaricu treba razlikovati od uljarica gljive paprike koja pripada rodu.

Zapravo, postoji 18 vrsta mahovina, uobičajenih umjerenim na umjerenim širinama obje hemisfere. Najčešći su močvarni zamašnjak, zeleni zamašnjak i žuto-smeđi zamašnjak. Svi se koriste kuhani, prženi, sušeni i ukiseljeni i posoljeni.

Močvara močvarna njegova Struktura podsjeća na vrganj. Раст на маховитим подручима цельноричных шума. Капа и ноги су жуте са смеём ниянсом. Spužvasti sloj je zelen or žuto-maslinast. Pulpa je žućkasta, na rezu postaje plava.

Zamašnjak zelen rasprostranjena u raznim šumama Europe, Kavkaza, Urala, Sibira i Dalekog istoka. Капа му е у облику ястука, суха, барсунаста, сивкаста или маслинастосменя. Tubule su žućkasto-zelene boje sa širokim porama, ponekad se spuštaju do stabljike. Stabljika je čvrsta vlaknasta, žućkasta or sa crvenkastim nijansama, sa smećkastom mrežicom čiji je intenzitet izražen u različitom stepenu. Pulpa je gusta, bijela или sa žućkastim nijansama, ne mijenja boju или postaje plava.Plodovi u junu — октобру.

Zamašnjak žuto-smi … Izgleda kao poljska gljiva … Kapa je polukuglaste do jastučastog oblika, suha, baršunasta. У младих глжива е сивкасто или прляво жуто, с годинама постае маслинасто или црвенкасто жуто. Кожа се не може уклонити. Пора су жуте, затим с зеленкастом или маслинастом бойом, постаю плаву након притиска, затим постую смье. Stabljika je cilindrična, čvrsta, žuta или oker-žuta, smeđe do osnove sa crvenkastom bojom.Pulpa je žuta; у зраку постое плавкасто-зелена. Raste u vlažnim borovim šumama, često među borovnicama i mahovinom. Plodovi u julu — октобру.

Jestiva gljiva dobrog ukusa, ali niske nutritivne vrijednosti. Користи сэ без прходног кухни. Lisice su rasprostranjene u svim šumama umjerene zone Starog svijeta. Plodovi u julu — oktobru, često u velikim grupama.

Klobuk lisičarke je konveksan or ravan, zrelosti u Obliku lijevka, sa tankim, često vlaknastim rubom, glatkim.Cijelo plodište lisičarke je žuto-žuto, sa crvenkastom nijansom или blijedo narančastom bojom. Pulpa je gusta, gumenasta, beličasta, prijatnog ukusa i mirisa. Koriste se lisičarke svježe, ukiseljeno, posoljeno.

Često se nalaze u našim šumama. Međutim, neiskusnoj osobi je teško upravljati njihovom raznolikošću. Осим тога, много врсте нису свеприсутне. Predstavnici roda russula rasprostranjena u europskom dijelu Rusije, Sibiru, na Dalekom istoku.Osim toga, russula se nalazi u Sjevernoj Americi i istočnoj Aziji.

Ove gljive imaju velika or medium plodna tijela; kape različitih boja, ovisno o pigmentaciji kože. su vrlo raznoliki i prestavljaju vrlo težak rod u smislu identifikacije i ograničavanja vrsta. Razlike među vrstama ponekad su vrlo male, što otežava identifikaciju ovih gljiva.

Ove se gljive pojavljuju u srpnju, ali ih je посебно много у коловозу и rujnu. Russula se nalazi u raznim vrstama šuma. Većina russula su jestive gljive, uglavnom treće i četvrte kategorije.Berači gljiva ponekad jedu russulu svježu sa solju (otuda im i naziv). Nekoliko russula je otrovno, nejestivo или gljive bez praktične vrijednosti. Ekonomska vrijednost russule smanjena je zbog krhkosti plodova. Berači gljiva ne koriste gljive nekih vrsta zbog oštrog ukusa. Opor okus nestaje kada se soli.

Oni čine oko 45% mase svih gljiva koje se nalaze u našim šumama. Najbolje gljive su one koje imaju manje crvene boje, ali više zelene, plave i žute. Kapa russules je u početku manje-više sferična, polukuglasta or zvonasta.Kasnije, kako raste, on je ničice, okrugao, раван или у облику лиевка, у средини улегнут. Promjer klobuka je u prosjeku 2-20 см. Neke vrste imaju karakterističan rub klobuka. Tako je kod nekih vrsta rub klobuka dug i snažno uvijen. Нет, ivica kapice može se pokazati ravnom, posbno u slučajevima kada je kapa rano raširena. Ponekad je rub kapice prugast или kvrgav, valovit. Šešir je prekriven kožom. Кожа капе е суха, може бити сяйна или досадна. Nakon kiše i rose, koža russula kape je ljepljiva i sjajna.Код nekih russula koža se lako odlijepi, kodotherih se ljušti samo uz rub kape itd. Кожа Je vrlo različite boje, vrlo promjenjiva, ali u mnogim slučajevima postojana. Treba imati na umu da boja kože mladih, razvijenih i starećih plodova može biti različita. Ponekad, pod utjecajem sunca, boja izblijedi. Istodobno s blanširanjem kože, meso kape se boji. Pigmenti se takoer uništavaju kuhanjem gljiva. Ploče russules su slobodne, prianjaju. Boja ploča varira od bijele do oker. Плоды младых плодов су биели, изузетно лимунастожути.

Raste od lipnja do listopada, na brezovim panjevima or ležećim deblima, ponekad na panjevima other listopadnog, rjeđe crnogoričnog drveća.

Šešir za ljetne gljive promjera je do 7 cm s tankom pulpom, za mlade gljive je konveksan s gomoljem u sredini, prekriven paučinskim pokrivačem, a zatim ravno ispupčen, ljepljiv na kiši. Boja kape je žuto-smeđa; капа е светлия у средини. Pulpa je svijetlosmeđa, miris i okus su ugodni. Ploče su prilijepljene za stabljiku, ponekad blago spuštajuće, svijetložute kod mladih gljiva, hrđavo-smeđe kod starih.Нога до 8 см дужине, до 1 см у промжеру, шупля, цилиндрична, закривлена, крута, сменя, с пленком смеим прстеном, тамно сменя испод прстена, с люскама. Prah spora je tamnosmeđi.

— ukusna, gurmanska gljiva, čije se kape mogu koristiti bez prethodnog kuhanja za vruća jela, za sušenje, kiseljenje, soljenje. Ova gljiva, nepoznata svim beračima gljiva, vrlo je plodna i često se nalazi u ruskim šumama u velikim grupama. Kasnojenska jestiva gljiva hypholoma cephalic slečna je ljetnoj gljivi.Za razliku od ljetne gljive, cefalofoidni hifolom nema prsten na nozi, boja ploča je siva, raste na borovim panjevima.

Ljetnu gljivu je pozlikovati od otrovne gljive sumporno žute boje, gorkog okusa, bez prstena sa sumporno žutim pločama, kao i od cigleno-crvene gljive, gorkog okusaili, sumporno žute boje, sumporno žute boje тамносивный.


Jesenji agarik (pravi)

Jestiva gljiva .

Gljiva meda je prava (jesen), pripada rodu medonosnih gljiva iz porodice veslača lamelarne grupe. Ova popularna и vrlo produktivna gljiva raste u velikim skupinama od kraja kolovoza do kasne jeseni na panjevima, korijenju, mrtvim i živim deblima listopadnog, uglavnom brezovog, rjeđe crnogoričnog. Klobuci do 13 cm u prečniku, u mladih gljiva su sferni, sa unutrašnje zakrivljenim rubom, zatim plosko-konveksni sa tuberkulom u sredini. Boja kape je sivo-žuta, žuto-smeđa sa nijansama, tamnija u sredini, sa tankim malim, ponekad odsutnim smeđim ljuskama.Pulpa je gusta, bijela s ugodnim mirisom, kiselo-trpkog okusa, u starim gljivama može biti blago gorkasta. Ploče su blago silazne, bijelo-žute, zatim svijetlosmeđe, u starim gljivama sa tamnim mrljama, s bijelim cvjetom od spora. Нога до 15 см дуга, до 2 см у промжеру, цилиндрична, при дну мало задебляла, с биелим фильмастим прстеном у горньем диелу, свиджетла на капи, смена при дну, с властным пульпом у старым гливдама, Spore u prahu su bijele.

Jestiva gljiva visokog prinosa.У младим глъивама (с приватным покривачем без прстена) користи сэ cijela gljiva, у zrelim gljivama s prstenom koristi se samo čep. Medena gljiva je dobra za kuhanje toplih jela, sušenje, soljenje, kiseljenje. Za vruća jela ove gljive moraju se kuhati najmanje 30 minuta, jer postoje slučajevi trovanja nedovoljno skuhanim jesenskim gljivama. Jesenje gljive obično se pojavljuju u ranu jesen na kratak period do 15 dana, nakon čega nestaju. Pod povoljnim uslovima, kada nije vruće i ima dovoljno vlage, jesenje gljive su u julu or početkom avgusta, dok se u jesen možda neće pojaviti или родити други поставить.

Omiljeno mjesto za jesenske gljive su stare brezove šume sa suhim brezama, na kojima gljive rastu na visini do 5 mi više, močvarne šume breze s mnogo ležećih deblavar i sahim brezama, sječa brezima šumeh johe ja panje .

Зимска глива (zimska gljiva)

Jestiva gljiva .

Nalazi se na rubovima šuma, u grmlju, uličicama i parkovima. Uvijek raste na drveću: na suhim deblima i panjevima, kao i na osušenim dijelovima živog drveća.Расте у малим гроздовима, предпочтения врбу и тополу, као и друге листопадне врсте. Rasprostranjena je gljiva. Pojavljuje se u jesen, ali možete ga pronaći i zimi, jer se dobro drži pod snijegom.

Šešir zimske gljive je promjera 2-6 cm, blago ispupčen, ljepljiv or klizav, boja klobuka varira od blijedožute do smeđe; u sredini je tamnije, na rubovima svjetlije, u svježe narezanim gljivama pruge su vidljive na rubovima kape. Ploče su bijele или žućkastosmeđe, iste boje kao i čep, pričvršćene.Spore u prahu su bijele. Noga je elastična, baršunasto-runasto smeđa, pri vrhu svjetlija. У почтку ж нога зимске гливе лагана, али брзо потамни, почевши од базе. Noga je visoka 3-10 cm, promjera 3-7 cm, dlake su vidljive na površini noge pod povećalom. Pulpa je beličasta. Okus je mekan. Miris je slab.

Za hranu se koriste samo šeširi, noge su previše tvrde. Zimska gljiva koristi se u juhama я варивима, али нема посебан окус.

Zimsku gljivu uvijek možete prepoznati po runastoj nozi, naravno, najbolje je za to upotrijebiti povećalo.Vrlo malo gljiva raste u kasnu jesen i zimu, pa ju je teško zamijeniti s bilo čim. U listopadu, kada se pojavi zimski agarik, može se zamijeniti s other sortama medonosnog agarika, uključujući nejestive, ali stabljika ovih gljiva je glatka, ploče su tamnije, a klobuk nije kliz.

Jestiva gljiva .

Kabanica uobičajeno raste u listopadnim i crnogoričnim šumama, na livadama od juna do jeseni na šumskom tlu, obraenom tlu или trulim panjevima.

Voćno tijelo valovitog kugla promjenjivog oblika je okruglo, u obliku kruške, jajoliko, do 10 cm dugačko, do 6 cm u promjeru, bijelo, sivo-bijelo, žućkasto, ponekad s malim bodlimi vanšnjama, prek. Meso mladih gljiva je bijelo s jakim ugodnim mirisom, u starim gljivama smeđe-maslinasto. Лажна ноги делать 5 см дуги, делать 2 см у промжеру може бити одсутна. Spore u prahu su tamnosmeđe.

Gljiva je jestiva u mladosti kada je pulpa bela. Можете себе коридор без проездного ключа за воду, за солнце и сушу.

Потребно разликовати кабины дней, од младых ближайших жабокречиц биеле сорте с неотворенным заедничьким велом. Ako izrežete mladu blijedu žabokrečinu, tada se ispod zajedničkog pokrivača jasno vide noga i ploče, kojih uvijek nema u kabanicama.

Jestiva gljiva .

Весланье ljubičasta raste u mješovitim i crnogoričnim šumama, češće na otvorenim mjestima, uz jarke, šumske puteve, na rubovima šuma, na proplancima od ještoční do kasne.

Klobuk ryadovke je ljubičaste boje promjera do 15 cm, mesnat, u mladih gljiva je ispupčen, s rubom okrenutim prema dolje, a zatim raširen, gladak, vlažan, smeđe-ljubičast, blijedi. Pulpa je čvrsta, blago vodenasta, isprva svijetlo ljubičasta, a zatim blijedi do bijela, blagog ugodnog okusa i aromatične arome anisa. Ploče su labave or blago prianjaju uz stabljiku, široke, relativno česte, prvo ljubičaste, zatim svijetlo ljubičaste. Noga je duga do 8 cm, do 2 cm u promjeru, cilindrična, ponekad proširena pri dnu, čvrsta, na vrhu s ljuskavim cvjetom, pri dnu s ljubičasto -sleim dlačicama, isprva svijetastloljasti.Spore u prahu ružičasto-krem.

— plodna jestiva gljiva. Međutim, ovu je gljivu najbolje soliti jer tijekom processa fermentacije njezina gusta pulpa postaje mekša. Također je poželjno koristiti ovu gljivu za pravljenje kavijara od gljiva.

Ponekad se ova gljiva naziva i miš.

Raste u šumama od septembra do mraza. Ova gljiva često raste u redovima, zbog čega je i dobila ime.

Šešir blizu reda je tamnosive or pepeljaste boje sa jorgovanom bojom, u sredini je tamniji, sa sjajnim prugama, radijalno vlaknast, ljepljiv, mesnat, puca po rubovima.Кора добро одлепи. Пульпа слабог приятног мириса, трошна, ломлива, бела, у ваздуху благо жути. Ploče su rijetke, široke, blago sivkasto-žućkaste. Stabljika je snažna, glatka, bijela или blago žućkasta, duboko je smještena u tlu pa se kapica malo ističe iznad nje.

— jestiva, prilično ukusna gljiva. Користи се кухан, пржен и сольен.

Jestiva gljiva dobra kvaliteta.

Obično raste na pjeskovitom tlu pod borovima, obično uz staze.Istina, ponekad ga je teško primijetiti, jer je samo njegov šešir vidljiv na površini zemlje. Stoga pažljivo pogledajte izbočine i brda u pijesku — tamo se možda skrivaju zelenice. Gljiva je prilično česta. Rjeđe se zelenica može naći ispod jasike, ali ovdje raste malo više, pa se ponekad zamijeni za other gljivu. Зеленяк расте у октобру — новембру. Na istim mjestima ima gljiva crvenog bora, a gdje ima dovoljno kreča u tlu, postoje i plemenite gljive.

Главное одике зелене зебе су жуте, назублене плоче, расте испод бора.Šešir zelene zelenice ima promjer 4-10 cm, izbočen, ljepljiv, boja varira od svijetložute do žuto-smeđe. Šešir je neravnomjerno obojen, često se na njega lijepe igle или pijesak jer se već ispravlja pod zemljom. Ploče su svijetle, sumporno žute, česte i nazubljene. Spore u prahu su bijele. Noga je visoka 4-8 cm, promjera 1-2 cm, cilindrična, obično prekrivena pijeskom pri dnu. Vrlo često cijela noga je u zemlji, samo je gljiva vidljiva na površini. Pulpa je bledožuta. Okus je mekan. Miris je slab, brašnast or krastavac.

— dobra jestiva gljiva, ali morate je pažljivo brati kako ne biste sakupili puno pijeska. Prilikom odsijecanja gljive morate je držati uspravno, odmah uklonite podnožje noge s ljepljivim pijeskom; Чеп треба чистить четком или остругать нож. Sada pijesak neće ulaziti između ploča, a gljiva se može sigurno staviti u korpu. Зеленяк сэ можно осушити, замрзнуть и посолити. Kad se osuše, okus ovih gljiva se poboljšava. Usoljene zelenke zadržavaju svoju lijepu boju. Zamrznite ih na isti način kao i ostale gljive.

Опасные пары зеленая не постое. Bodeći red je takođe žute boje, ali mu je kapa u Obliku konusa, ne tako čestih ploča i prilično ljutog ukusa. Расте под смрекама и боровима. U listopadnim šumama možete pronaći otrovne sorte paukove mreže slečne zelenoj zelenici. Žućkaste su boje, ali pri dnu stabljike imaju gomolj i ostatke sluznice između stabljike i rubova kape. Ove gljive nikada ne rastu pod borovima.

uto-crveni red možete zamijeniti sa zelenim čajem. Расте у боровым шумама на паневима или близу нджих.Jako izblijedjeli primjerci podsjećaju na zelene zebe i takoer su jestivi.

Raste na panjevima, deblima mrtvih i oslabljenih listopadnih stabala, najčešće breza, jasika od svibnja do jeseni, često u velikim skupinama, raste zajedno s nogama u grozdovima.

Kapa bukovače je bočna, polukružna, u Obliku uha, sa zakrivljenim rubom prema dolje u mladih gljiva, promjera do 15 cm, bijelosiva, blijedi do bijela. Pulpa je bela, ukus i miris su prijatni. Ploče koje se spuštaju duž pedikula, rijetke, debele, bijele.Noga je kratka, duga do 4 cm, debela 2 cm, dlakava, ekscentrična.

Mlade gljive su jestive; bez prethodnog kuhanja, mogu se koristiti za kuhanje vrućih jela, za sušenje, soljenje, kiseljenje.

Jestiva gljiva Visoka kvaliteta. Champignon uobičajeno se često nalazi u velikim grupama od ranog ljeta do kasne jeseni na poljima, livadama, pašnjacima, voćnjacima, povrtnjacima, šumskim proplancima, rubovima šuma.

Klobuk šampinjona je promjera do 15 cm, polukuglast, zatim zaobljeno-konveksan, rubovi su savijeni prema dolje, mesnati, bijeli or sivkasti, suhi, s malim smeđkastim vlaknastim ljuskama.У младых gljiva rubovi klobuka povezani su sa stabljikom bijelim filnatim pokrivačem. S rastom gljivice, veo se lomi, ostaje na nozi u Obliku bijelog prstena. Pulpa je gusta, bijela, na prijelomu postaje ružičasta, s ugodnim mirisom gljiva, nije gorka. Ploče su česte, slobodne (nisu pričvršćene za stabljiku), u mladih gljiva su bijele, zatim postaju ružičaste, potamne, postanu smeđe, gotovo crne. Нога делать 10 см, делать 2 см у promjeru, cilindrična, čvrsta, bijela, kod odraslih gljiva s jednoslojnim bijelim prstenom.Spore u prahu su tamnosmeđe.

Champignon — ukusno jestiva gljiva , koristi se bez prethodnog ključanja za vruća jela, kiseljenje, soljenje i sušenje.

Jestiva gljiva .

Raste u raznim šumama, na čistinama, uz šumske puteve, na rubovima šuma, na poljima, pašnjacima, voćnjacima i povrtnjacima od jula do oktobra, pojedinačno i u grupama.

Klobuk kišobrana promjera do 25 cm, isprva jajolik, zatim plosko-konveksan, ispružen, u Obliku kišobrana, s malim tuberkulom u sredini, bjelkast, bijelo-siv, sivo-smeje .Pulpa je gusta, rastresita, nalik pamuku, bijela, ugodnog orašastog okusa и слабог мириса. Ploče su labave, spojene na nozi u hrskavičavom prstenu, prvo bijele, a zatim sa crvenkastim žilama. Noga je duga do 30 cm, do 3 cm u promjeru, cilindrična, šuplja, natečena do baze, kruta, svijetlosmeđa, prekrivena koncentričnim redovima smih ljusaka, sa широкоkim, bijelim, Spore u prahu su bijele.

— ukusna jestiva gljiva. Користи сэ без проездного ключа за кухню vrućih jela, za sušenje.Ponekad se prži cijeli (šešir) poput bifteka, uvaljan u prezle. Rezane gljive bolje je sušiti, uključujući i krutu stabljiku, što jelima daje poséban okus.

jestiva gljiva dobra kvaliteta. Preferira humusna tla u šumama, na pašnjacima, gdje ima grmlja. Nalazi se na mnogim mjestima, na primjer, u malim šumama, kao i u šumama na humusnim i krečnjačkim tlima. Ne Favorizira nijednu određenu vrstu drveća. Često formira «vještičji prsten». Prvi put se pojavljuje krajem aprila, vrhunac sezone je u maju, u junu (u zavisnosti od

)

Посадский глайв.«Ko će ih posaditi, to su gljive». Али možete ih posaditi, provjerio sam u praksi. Činjenica je da se gljive razmnožavaju na dva načina. Uz pomoć micelija (ovdje smo nemoćni, glavna stvar je ne nauditi). Па ипак — спорама коже сазриеваю у шеширу.

Svi znaju «vještičji prsten» kada gljive rastu poput prstena. Objašnjenje je jednostavno. Šešir je okrugao, nedaleko od zemlje, izlijeva spore «ispod sebe». Sljedeće godine gljive rastu u malom, gustom prstenu. Я опет, свако праши за себя.Я након 10-15 лет, прстен дозиже промйер 1-2 метра. Ovaj efekt treba koristiti, посебно за размножение гливы у шуми, на нжиховой летной викендици, на альпском брду.

Се радиъедоставно. U pravilu berač gljiva, pronašavši staru mlohavu or crvenu gljivu, jednostavno je ostavi na zemlji, pa čak i okrene šešir naopačke. Апсолютно нема смысла од овога. Ja radim ovo. Uzimam šešir i stavljam ga na smrekovu grančicu или ga ubodem na suhu. Ovo ubija dvije ptice jednim udarcem.

Prvo, kapa ne trune, već se suši, spore sazrijevaju i skupljaju prašinu na velikoj površini. Pogledate, i vezano je nekoliko novih žarišta micelija. Другого, глжива се осуши. A zimi, u vrijeme gladovanja životinja, izgledate i ugodit ćete svakom zecu, vjeverici ili ptici.

Радит — 5 секунд, предности су велик. Ako svaki berač gljiva «pokupi» najmanje 20-30 gljiva po izletu, tada će broj gljiva biti sve veći, a ne sve manji. Оставите гливе своим потомсима, не одузимайте им ово задач. Извор — документ «Уради сам»

Глайв на локации

Vjerovali или ne, na vrtu se može uzgajati do 30 vrsta raznih gljiva. Naravno, neki od njih sami se nastanjuju u našim vrtovima, ali neke jednostavno ne primjećujemo, druge udaramo nogama, smatrajući ih žabokrečinama. Međutim, unatoč snažnoj privrženosti sunarodnjaka vrganjima, mliječnim gljivama и sločnim šumskim darovima, neće naštetiti preispitati svoj stav prema nekima od njih, koji namodi nih, njih, koji namodi nih, jy namodi nih, koji namodi nih, jy namodi nih, jy namodi nih

Dakle, u Europi se ryadovka sa jorgovanom smatra jednom od najukusnijih gljiva. На нашим просторима расте на гребенима кромпира. Disonantni naziv gnojidba ne umanjuje vrijednost ove gljive, koja može rasti na travnjaku, u sjenovitom mjestu na obraenom vrtnom tlu. Kad se isprži, po ukusu čupava bijela balega ostavlja iza sebe najukusnije gljive. Kišobran, prstenaste gljive и nekoliko vrsta šampinjona rado rastu na kompostu. Jedan šešir šarenog kišobrana dovoljan je za cijelu tavu.A šta reći o šitakeu — legende se stvaraju o ljekovitosti ove gljive с японским именем.

Moje vlastito praktično iskustvo potvrđuje da je na vrtnom zemljištu moguće uzgajati šumske gljive — vrganj, vrganj, limenke za ulje i druge.

Vrlo često se poljske или šumske gljive pojavljuju na vrtnim parcelama samosjetvom. Витька свиня это это налази у креветима с краставцима, ако расту у близи: брезе. Na našem travnjaku, oplođenom plodnom podlogom, dvije vrste jestivih gljiva sa ražnja rastu samosjetvom.Ponekad u vrtovima ljubitelje mlijeka ima u izobilju. скрипка, smrče и druge gljive.

Osim šumskih i poljskih gljiva, u vrtu na tvorenom uspješno rastu gljive drveća — razne vrste bukovača. Gljive su ljetne, jesenske i zimske, i teško je vjerovati. — Шитаке. На kompostnim gredicama možete uspješno uzgajati gljive i lišajeve. А сада погледаймо поближе споменуте гливе и метод узгоя у врту заплет.

Микоризал глайв

To su gljive koje žive u simbiozi sa drvećem, oneosno njihova plodna tijela nastaju tek nakon što se micelij unese u korijenje drveća i nastane mikoriza, ili.другим риечима, кориен глайв. Zbog toga mnoge gljive rastu samo u šumi. Štoviše, često je određena gljiva ograničena na određenu vrstu drveća, o čemu svjedoče popularni nazivi ovih gljiva: vrganj, vrganj, hrast itd. Различите гливе имаю различите склонности према плодородности тла и ньеговой киселости.

Općenito govoreći, oneos između stabla i gljive je sljedeći: stablo domaćin optimulira rast micelija samo ako mu nedostaju Mineralne tvari. dobijene iz tla. Tada razgranate hife gljive počinju opskrbljivati ​​drvo Mineralnim solima i vodom iz gornjeg sloja tla u zamjenu za prehranu ugljikohidratima u Obliku soka drveća sa šećerima.Stoga se vrganji češće pojavljuju pod brezom na siromašnom pjeskovitom tlu nego na plodnom tlu. Поставля се питанье, како натурати шумске гливе да расту у врту?

Bijela gljiva

Bijela gljiva ili vrganj (Boletus edulis). — cjevasta gljiva je bez sumnje najdraži gost, kako u kuhinji tako i u vrtu. Njegova nutritivna vrijednost i okus teško se mogu Precijeniti. Za osobu koja je odrasla u Rusiji nijedna gljiva ne miriše tako ugodno kao sušeni vrganje.

Nema smisla opisivati ​​izgled vrganja, možda nije poznato novoroenčadi. Нет, zanimljiva je činjenica da se vrganje koje raste pod različitim drvećem međusobno razlikuju.

Один. koje rastu pod brezama, klobuk je lagan, pulpa nježna i, prema nekim beračima gljiva, najukusnija. Врганджи кодзи расту испод смреке су тамниджи. A najljepša vrganj, s crveno-smeđom kapom, raste ispod bora. Vjeruje se da svaka od ovih sorti bijele gljive tvori mikorizu samo sa vlastitom vrstom drveća.

Врганье на базе сухе твари садржи 41% протеина, это е више него у било койой другой гливи, а знатно више него у месу (31%).

Врганджи предпочитают пьесковита тла ако расту под брезама; na plodnim tlima s visokim udjelom dušika njihova plodna tijela se formiraju lošije. Iako pod hrastovima, koji su mnogo zahtjevniji za plodnost tla, vrganji će vjerojatnije rasti na bogatom tlu.

Oblik breze vrganja je češći, jer breze ima u gotovo svakoj šumi. Vrganj radije raste pod dovoljno zrelim drvećem — dvadeset godina i starijim.Ako ih nema, tada je najbolje donijeti mlade breze iz šume, ali one koje su rasle u blizini odrasle breze, gdje su viđene vrganje.

U ovom se slučaju može nadati da korijenje drveća već ima mikorizu.

Lakše je uzgajati vrganje u vrtu ako tamo ima odraslih breza. Probao sam dvije metode. Prva metoda je jednostavna, ali nije dovoljno efikasna. Sastoji se od uobičajenog polaganja komada zrele gljive ispod sljemena u radijusu od 1,5 m od debla breza. Другая методика показала с продуктивным, а темеллью с собой на припремы суспензию спора изолированных из старых глива и нжиховой сестры.

Pravljenje Suspenzije spora kod kuće

Od klobuka velikih zrelih (pa čak i prezrelih) vrganja skupljenih u šumi pod brezama needrebno je odvojiti cjevasti sloj (himenofor), gdje nastaju spore, prezodi uzu » mase gljiva на 10 л воды) и добро промысайте. Затим у smjesu dodajte 15 г сухог pekarskog kvasca, ponovo promiješajte и оставите sve da se natapa (ради практичности, smjesa se može sipati u limenke od три литра) на собной температуре dvije sedmice.Ubrzo se na površini tekućine stvara pjena sa česticama pulpe i sitnim ostacima.

У средней посуды бит će bistra tekućina, а на дну это спора скупити у слою од неколико сантиметра.

Dodavanje spora pekarskog kvasca u Suspenziju spora vrlo je efikasno u poticanju njihovog klijanja. Kvasac je hranjivi supstrat i također pomaže u miješanju zdrobljene mase pulpe gljiva i oslobađanju spora.

Sunčeva svjetlost koja pada na plantažu ujutro i navečer optimulira plodove vrganja.

Penu se mora pažljivo ukloniti kašikom sa površine, voda mora biti pažljivo ispuštena, a talog sa sporama iz različitih posuda mora se sjediniti u jednu teglu i staviti da odstoji još. Nakon toga, još jednom ocijedite supernatant, a preostalu Suspenziju sa sporama sipajte u plastične litarske boce i spremite u hladnjak.

Готова суспензия спора понекад добива не баш угодан мирис, али остае одржива годину дана.

Preporučljivo je upotrijebiti Suspenziju spora u roku od mjesec dana nakon pri absolute, jer se tijekom dugotrajnog skladištenja smanjuje aktivnost spora.

Sjetva spora i briga za plantažu gljiva

Prije sjetve, Suspenzija sa sporama mora se razrijediti vodom u omjeru 1: 100. ravnomjerno sipajte tekućinu ispod breza (možete koristiti kantu za zalijevanje sa cjediljkomte i pribuče. Uz dobru brigu o plantaži, plodovi vrganja mogu se pojaviti već sljedeće godine. Kakva je to njega?

Kao što znate, sve gljive vole visoku vlažnost tla i zraka. Stoga se u sušnoj sezoni usjevi moraju zalijevati i zaštititi od vrućeg podnevnog sunca.U području uzgoja vrganja, ispod drveća, preoručljivo je saditi grmlje или druge biljke koje stvaraju laganu hladovinu и štite područje od sunca na Južnoj strani.

Zalijevanje je pojave plodova. U drugoj polovini dana, kada sunčevi zraci više ne padaju na plantažu zbog krošnji drveća i grmlja, preoručljivo je organizationti blagu «kišnicu od gljiva». однократно zalijevanje finim prskanjem vodom zagrijanom tokom dana.

Nakon noći, kape gljiva navlaže se jutarnjom rosom, zatim vlaga isparava, a u to vrijeme gljiva raste, jer zajedno s ispavanjem vlage hranjive tvari dolaze iz micelija u nju.Zatim zalijevanje i sušenje klobuka navečer takoer optimulira rast plodišta.

Unošenje Mineralnih gnojiva u tlo može imati negativan učinak na razvoj micelija, pa ih ne treba koristiti na plantažama gljiva.

Uzgoj vrganja na vrtnim parcelama sa различные условия

Godine 2006. два различных местоположения су «засияне» суспензией спора вргания сакупления у шуми и применений премы гор описанной технологии: когда у Московской области, другого у Тверской области.На парцеллы од двух четверных метара у близини Москвы желчи су присутне ветко растуже брезе различите старости; на другой посылки расле на младшем брезе. Ranije vrganje nije bilo na oba vrtna zemljišta. Prethodnih godina, svinje, russula i vrganji pronađeni su na localitetu u Tverskoj regiji. Osim različite starosti breza na različitim parcelama, razlike u uslovima bile su i sljedeće: 2007. godine, koja se zbog sušnog ljeta smatra gljivama, parcela izvan Moskve redovno se zalijevana, dokvers u njoiloj ulalije.Вьерятно су ти разлози довели до различных результатов, наиме: у првом оджельку мой рад е награжен с 20 врганя за три вала плодова у коловозу, у другим — врганьи се никада нису появили.

Vrganji i vrganji su у конкурсном односу, pa je bolje sijati njihove spore na različitim, изолированно područjima s brezama.

Očigledno je da prisutnost starih breza i redovno zalijevanje povoljno utječu na rast vrganja. Jedan od mogućih razloga izostanka gljiva na another mjestu je, po mom mišljenju, prisustvo micelija vrganja, koji je u konkurenciji s vrganjima i potiskuje razvoj njegovog micelija.

Вргандж и Вргандж

Obje ove cjevaste gljive rasprostranjene su u našim šumama, uključuči i one u blizini Moskve. Они. nesumnjivo popularan među svojim sunarodnicima и vrlo ukusan.

Вргань (Leccinum) представляет двие врсте. Zajedno s jasikom raste i vrganj L. aurantiacum — прекрасна гляжа с crvenom kapom и nogom prekrivenom crvenim ljuskama.

Nažalost, jasika je rijetka vrsta drveća u vrtu.

Друга врста врганья, Л.vulpinum, nalazi se ispod bora. Ima tamniju kapu i crne ljuske na stabljici. Вртлари, посебно после года, радо на свои участки саде борове и другие четиняче.

Gljive jasike bolje rastu na siromašnim pjeskovitim tlima nego na bogatim.

Plodovi obe vrste imaju svetao ukus i snažan prijatan miris koji se razlikuje od ostalih gljiva. Na vrgače malo utječu larve inskata i dobro se skladište. Savršena je gljiva za prženje. Kriške gljiva, koje djelomično zadržavaju Oblik prilikom prženja, tvore ukusnu koricu.Prženi vrganj ima blago kiselkast okus. Махра (cjevasti sloj) у правилу, погода и за юху и печенье. Чорба себе показала тамном, али танке кришке врганя врганя с фротиром постаю украс юхе од глжива.

Многие гурмани ставляю врганй по укусу у пржени и кухни облик.

Vrganj ima neporecivu prednost u odnosu na vrganje i jasike: vjerovatnoća njihovog pojavljivanja na vrtnoj parceli nakon sjetve je mnogo veća.

Vrganj, ili obični vrganj (Lec-cinuni scabrum).okus je najbliži vrganjima. У младости ima gusto meso i prekrasnu baršunastu kapu; у sredovječnih vrganja frotir frotir postaje labav. Ova gljiva je po conzistenciji na mnogo načina inferiorna od vrganja i vrganja s narančastom kapicom. Njegovo manje gusto plodište sadrži više vode i slabo se skladišti. Noge vrganja brzo postaju ukočene i vlaknaste. Da bi vrganji bili privlačniji u jelima, uklonite frotir i prethodno ih blanširajte kako biste uklonili dio viška vode.

Uz pravilnu njegu plantaže vrganja, njeni su prinosi češći i veći od onih vrganja.Redovitim vlaženjem tla mogu se same pojaviti pod brezama. U vrtu, gdje je rast gljiva pod stalnim nadzorom, vrganji nemaju vremena za gliste, mogu se sakupljati pravodobno, iako u prirodnim uvjetima ove gljive snažno utječu larve inskata i brzo propadaju.

Sjetva spora i briga za plantažu gljiva na okućnici

Zajednička Suspenzija vrganja i vrganja pripremljena je na isti način kao i u slučaju vrganja. Spore vrganja, dok stoje u staklenkama, talože se u Obliku tamnog sloja.Spore vrganja uglavnom su ostale u smjesi s pulpom, slabo se taložile, pa je bilo potrebno upotrijebiti Suspenziju spora zajedno s pulpom.

Sjetva vrganja i jasike izvršena je u augustu 2006. godine na okućnici u moskovskoj regiji na cijelom njenom području, osim dva hektara dodijeljena vrganjima.

По сушному времени тло себе редовно влажило, као на плантажи са врганджима. Mjesto gljiva je tokom dana bilo zaštićeno sadnjom biljaka od direktne sunčeve svjetlosti, ali ga je osvjetljavalo jutarnje i večernje sunce.Кад су se pojavila plodišta, zalijevanje je bilo svakodnevno.

Berba gljiva

Sijajući spore, nadali smo se da će se vrganj ukorijeniti na korijenu bora, a vrganj — na korijenu breze. 2006 г. Годин на овом е мжесту израстао джедан вргандж, а 2007 г. нидже га било. Vrganj je dao velike prinose. Iskrenosti radi, moram reći da su se vrganji našli na ovom vrtu 2006. godine prije naše sjetve. Ali u 2007. godini bez gljiva, porasle su nekoliko puta više nego u vlažnim gljivama 2006.Година.

Međutim, ne gubimo nadu u dobre «berbe» gljiva jasike u budućnosti: pojava čak i jedne gljive ulijeva povjerenje.

Lisičice i suhe mliječne gljive

Lisice i mliječne gljive takoer su mikorizne gljive. Ove gljive imaju himenofore. gdje spore sazrijevaju, u Obliku ploča, stoga se nazivaju lamelarne. Lisičarka je u simbiozi s jetinarima, iako se nalazi i u listopadnim šumama, a suhe mliječne gljive tvore mikorizu s brezama. Obje gljive preferenceiraju krečnjačko tlo.Лисичарка (Cantharellus cibarius) стабильно растёт од джуна до мраза, стально и свуда, чак и у сушной години.

У Европы и Русии много людей више полевка лисичарке его другого друга. За постое разлози. Они су svijetložuti pa ih je lako pronaći. Često se susreću u grupama pa ih možete sakupiti mnogo. Čak i oni koji nisu posbno upućeni u gljive znaju da lisičarke nisu otrovne. Lisice se često spontano pojavljuju na vrtnim parcelama ako tamo ima jetinjača.

Što se tiče ukusa lisičarki, njihov okus i miris, iako gljive, su slabi.Добри су у prženju, jer se ne prže puno, ali bolje ih je kuhati zajedno s other, aromatičnijim gljivama.

Кира Столетова

Сваком представнику карства глыва потребни су посебни увети за раст: клима, сущность с одрееним дрвецем, терен, састав тла итд. Gljive borove šume, представлен великим броем vrsta, своей разноликостью duguju jedinstvenim prirodnim uvjetima koji pojavila se tokom formiranja takve specificične biogeocenoze …

Prirodni uslovi borove šume

Borova šuma stvara fitoncide, pa se zrak u njoj smatra ljekovitim i pomaže u liječenju plućnih bolesti.

Između ostalog. Fitoncidi su hlapljivi spojevi koji mogu ubiti or usporiti razvoj mikroorganizama. Bor može rasti u oštroj severnoj klimi na najsiromašnijim tlima: pješčana s nedostatkom vlage i močvarna.

U borovim šumama gljive obilno rastu, tvoreći mikorizu takoer s grmljem, paprati i travom, povezujući ih zajedno. Borovi omogućavaju sunčevoj svjetlosti pristup površini tla i ne ometaju cirkulaciju strujanja zraka. Nadzemni pokrov представляет je grmovima zelene mahovine, borovnice, brusnice i kleke.

Uloga gljiva u crnogoričnoj šumi je velika, zahvaljujući njihovoj vitalnoj activity dolazi do razgradnje borovih iglica (koje čine šumsko leglo), mrtvog drveta i suhienih slomhih. Gljive rastu pod borovima, dajući im mikroelemente i ugljikohidrate koje proizvode hife gljiva, zauzvrat primaju hranjive tvari iz korijena.

Vrste jestivih gljiva

Vrste predstavnika carstva gljiva koje rastu pod borovima zavise od starosti drveta. Gljive rastu pod borom na vlažnom tlu, uz čistine, proplanke.Испод младых двухгодичных стабала налази сэ касна улярица чийи принос достиже максимума на 12-15 года живота бора. Kada se travnati pokrivač zamijeni slojem iglica, oni se traže ispod njega duž uočljivih tuberkula.

U uzgajanim borovim zasadima zelenka počinje obilno roditi, skrivajući se na niskim mjestima ispod sloja iglica. Na slomljenim, starim i srušenim stablima rastu grupe medonosnih agarika, a na ravnijem terenu možete pronaći sivu ryadovku, vrganje, kamelinu i neke druge sorte:

  1. Bijeljela, Bijeljela, Bijeljela, BijeljelaTelo ploda je mesnato. Šešir je promjera 8 до 25 см, hemisferičan, smeđe smeđe boje. Pulpa je bijela s ugodnim mirisom, ne mijenja boju na rezu. Noga je debela — od 7 do 16 cm, ima svijetlu krem ​​boju i jedva primjetnu mrežicu na površini. Preferira borove šume sa laganim pjeskovitim tlom. Plodovi od juna do oktobra.
  2. Borova medena gljiva, или medena gljiva žuto-crvena: prestavnik je porodice Ryadovkovy, raste na panjevima bora i other getinjača u malim grupama od jula do do početka oktobra.Ima malu, blago ispupčenu kapicu s mat ljuskavom i baršunastom površinom, boja je narančasto-crvena. Noga je iste boje, tanka je i blago zakrivljena, ширина 5-7 см.
  3. Рыжики: представлены роды Миллечники, которые можно использовать в качестве источника питания, это значит, что он объявлен високим садом бета-каротена у него. Шешир с концентрическим прстеновима и окренутим рубовима има 5-12 см. Noga je iste boje, produžena prema gore, duga 4 до 10 см. Pulpa je gusta, zelenkasta na mjestu prijeloma, izlučuje svijetlo narančasti mliječni sok.Расте под боровима, закопан у четинарском леглу. Masovno prikupljanje pada u julu — septembru.
  4. Zelena zeba, или red zeleni: mala gljiva sa širom otvorenom glavom zelenkaste nijanse. Njegov promjer dosže 15 cm, u sredini je prekriven malim ljuskama. Noga je kratka, высота 4-5 см. Pulpa je bijela, s godinama dobiva žućkastu nijansu. Na rezu se boja ne mijenja. Расте под боровимой у группы от 5 до 8 сентября до новембры.
  5. Лисице: svijetle gljive koje rastu u borovima i imaju žuto-narančastu boju.Šešir s valovitim rubovima je 2-12 cm, ravno udubljen u sredini. Pulpa je mesnata, vlaknasta u stabljici. Sama noga je svjetlija, glatka i sužava se pri dnu. Nisu pogođeni štetočinama. Berba počinje u junu, zatim u avgustu — septembru. Распространена уголовном у crnogoričnim šumama.
  6. Opterećenje je bijelo, или russula odlična: jedna od vrsta porodice russula, koja raste u svijetlim crnogoričnim šumama. Велика, Капа Дозе Промджер 18 см, Боя Же Биджела са Хрлявим Мрляма на Површини.Површина я отворена и има лиевак у среды. Noga je snažna, iste boje kao i kapa, pri dnu sužena. Pulpa je sočna i ima ugodan miris. Расте од средине лета делать средине есени.
  7. Zamašnjaci: ne razlikuju se po visokom ukusu. Šarene, crvene и zelene gljive dobre su za hranu. Imaju suhu, blago baršunastu kapu promjera oko 9 см, koja pukne kako stare. Boja se kreće od žute do smee smeđe. Noga svjetlije boje ima cilindrični Oblik, dosže visinu od 8 do 14 cm. Pulpa je gusta, аромат je ugodna.Međutim, za razliku od ostalih članova grupe, poljska gljiva uzgoj u borovima i other crnogoričnim šumama ima dobre organoleptičke karakteristike.
  8. Red ljubičasti: uslovno jestiva gljiva neobične svijetle ljubičaste boje. Klobuk mu dosže 15 cm u promjeru; код odraslih primjeraka je ravan, blago udubljen u sredini i zakrivljen na rubovima. Stabljika je cilindrična, sa zadebljanjem u osnovi. Pulpa je gusta, iste svijetlo ljubičaste nijanse. Они су сапрофити и расту у боровима и другим четинарима на распадающей четвертой стене.

Otrovni predstavnici

Ispod borova ne rastu samo jestive gljive. Постое и уровни представительства: voštani govornik, blijeda žabokrečina, sorte muharica i lažna sumporno-žuta gljiva meda. Njihovi toksini, ulazeći u ljudsko tijelo, utječu na centralni nervni sistem, jetru, bubrege i probavni sistem. Bez pravovremene kvalificirane medicinske njege, trovanje će biti fatalno.

Da ne biste bili u opasnosti od trovanja prilikom jela gljiva, morate znati značajke opasnih predstavnika kraljevstva gljiva.

  1. Smrtna kapa: smatra se najopasnijom otrovnom šumskom gljivom, čiji se toksini манифестираю након неког времени. Маслинова капица има промйер 5 до 15 см има полулоптасти область и влакнасту кожу. Noga je cilindrična, na dnu je «vrećica». Pulpa je bijela, ne mijenja boju pri oštećenju, miris je slab.
  2. Amanita muscaria, crvena i grebe: imaju debele, mesnate kape u rasponu od bijele do zelene. Na njihovom vrhu nalaze se ostaci pokrivača u koje je bilo zatvoreno tijelo ploda mladog primjerka.Nalikuju bijelim pahuljicama. Нога е равна, проширена према доле. Pulpa je lagana, sa izraženim mirisom. Садржи Джейк Токсине. Amanita muscaria je sposobna djelovati halucinogeno.
  3. Sumpor-žuta medena gljiva: lažni srodnik jestivih gljiva. Чтобы Дже мала глджива коджа расте у малим групама на панджевима и трулом дрвету. Kape su svijetložute na rubovima, tamne u sredini, promjera 2 do 7 cm. Žućkasto-bijelo meso karakterizira postojan neugodan miris. Нога дже танка и дуга.Od jestivih vrsta razlikuje se po zelenkastoj boji plodišta.
  4. Voštani govornik: otrovni prestavnik porodice Ryadovkovy. Ima bijelu krem ​​široku kapu sa tuberkulom u sredini i slabim koncentričnim krugovima na površini. Нога je duga, при дну проширена, на длакавом површином, визине 3-4 см. Pulpa je bijela s kremastom nijansom, gusta, ugodne arome. Sadrži visoku koncentraciju muskarina koji se ne uništava toplinskom obradom.

Ирина Селютина (биолог):

Voštani govornik dobio je ime po prisutnosti bijelog voštanog sloja na površini klobuka mesnate or smećkaste boje.С временом овай воштани премаз пукне и формира нэку врсту «мраморне» површине. Кожа се може лако уклонити, све ду средине капе. Gljiva je otrovna i sadrži muskarin, koji se pri termičkoj obradi ne uništava. Экспериментально, что утреннее из одного мускаринского алкалоида может быть на температуру, равную 100 ℃, а не появу, благо мириса духана. Kada jedete velike doze voštane govoruške, smrt se bilježi negdje u rasponu od 2-3% nakon 6-12 sati.

Ako nakon konzumiranja gljiva primijetite simptome trovanja otrovnim gljivama kod sebe ili svojih najmilijih, odmah se obratite liječniku.

Gljive su jestive i nisu jako. Borova šuma. U jesen 2015.

Borove šumske gljive.

Jesenje gljive. Koje gljive rastu u jesen. Kako pronaći gljive u šumi. Гливе у боровой шуми.

Zaključak

Borove šume preune su raznih gljiva. Sa prikupljanjem ovih darova prirode treba postupati pažljivo i s pažnjom. Gljiva iz borove šume jestiva je i otrovna.

opšte karakteristike

U šumama naše zemlje raste oko 200 vrsta gljiva, ali samo ih 40 ljudi može pojesti.Энергетская мощность производства ж ниска, око 300-500 калорий по 1 кг. Hemijski sastav gljive slečan je povrtlarskim kulturama, dok je skup aminokiselina sločan proizvodima životinjskog porijekla.

Koje gljive rastu ispod bora? To su vrganji, kapice mlijeka šafrana, svinje, rusula, poljska gljiva, vrganj, zelenkuta, mokruha i muharica. У smrekovim šumama možete pronaći vrganje, granulirani leptir, smrču, gljivu češnjaka, šumsku gljivu, kabanicu i žute gljive.

Borova gljiva

Najčešće je odgovor na pitanje koje gljive rastu ispod bora i smreke «bijele».Ovo plodište ima mnogo sinonima: bijela gljiva vepra, vrganj koji voli bor.

Klobuk može dosći 20 cm u promjeru, uglavnom vinskocrven или smećkast. Нога ima naduti izgled i boje je slečne boji kape, ali u svjetlijoj nijansi. Kad se reže, pulpa ne potamni, već je uvijek bijela.

Gljiva se može naći u tamnim i jako osvijetljenim područjima šume. Utvrđeno je da osvjetljenje ne utječe na prinos. Može donijeti plodove pojedinačno i u grupama.

Branje gljiva vrši se u ljetno-jesenskom periodu.Najveći prinos se javlja krajem avgusta. U nekim regijama postoje primjerci težine do 1 кг. Berači gljiva предпочитают младшую гливе koje nisu zaražene ličinkama i imaju nježniji okus.

Bijele gljive se mogu kuhati na bilo koji način: pržiti, marinirati, osušiti. U nekim regijama salate začinjavaju svježim vrganjima.

Рыжик

Đumbir je jedna od onih gljiva koje rastu pod borom i smrekom. Odlikuje se borova kamelina koja ima narančastu or crveno-narančastu kapu.Gljiva smreke ima žućkastu nijansu или jorgovano-zelenkastu. Voćni primjerci ove vrste prekriveni su sluzi. Приликом резаня или додириваня появляю сэ зелене мрле. Ima izražen miris mliječnog soka.

Gljiva smreke najbolje uspijeva na područjima gdje raste mahovina, ima malih izbočina, kao i u blizini brusnica i borovnica.

Vrsta bora najčešće se nalazi u suhim dijelovima šume, na malim brdima u blizini mladih borova.

Gljiva je najpogodnija za kiseljenje i prženje u pavlaci.

Mosswheel

Izvana gljiva izgleda kao odležala bijela gljiva. У нашим краевима претежно се налази зелена маховина. Baršunasti šešir s time poprima zelenkasto-ljubičastu nijansu. Предприятие на рубеже и узбекистан.

Gljiva ima izražen voćni okus, jede se kuhana i pržena.

Ako raspravljamo o tome kakve gljive rastu pod borom, onda uključuju «rođaka» muhe — poljsku gljivu. Izgledom jako podsjeća na bijelo. Šešir može dosći 15 cm u promjeru, baršunast, smeđi or smeđi.Na rezovima se pojavljuje plava boja, samo meso je bijelo, sa žućkastim nijansama. Gljiva se može pripremiti na bilo koji način poznat čovjeku.

Баттерлец

Oiler je naziv velike grupe gljiva iz porodice Boletovye, koja uključuje oko 40 представительства. Главна разлика измeню породуце je та это svi njeni članovi imaju masnu kapu.

Možda je ova vrsta vodeća na popisu gljiva koje rastu pod borom u našoj zemlji. Iako se nalaze u Africi i Australiji, однозначно у земли с умереном климом.

У насим шумама в главном има обычных и лесных маслаца. Klobuk gljive ima mali tuberkulus u sredini. Boja je obično smećkasta, ali ima primjeraka sa smeđom or maslinastom nijansom. Кора се Lako uklanja с gljive, unutra je mekana и sočna, žućkasta pulpa.

Uljar uspijeva na mladim borovima, ali se može naći i u mješovitim šumama. Gljiva voli tlo sa dobrom drenažom, odnosno pješčenjak. Za susjede uzima zelenke, lisičarke i rusulu. Растэ в главном у группама.

Gotovo cijela topla sezona donosi plodove, od jula do oktobra, najvažnije je da je atmosferska temperatura iznad 18 stepeni.Kad temperatura padne na -5, rast gljiva potpuno prestaje.

Ljeto i zrnasta uljarica spadaju u kategoriju gljiva koje rastu pod borom. Malo se razlikuje od jesenskih i običnih vrsta, boja klobuka je oker žuta. Налази се углавном у боровым шумама.

Laktoza

Ova porodica gljiva uključuje nekoliko vrsta. Ово е горка или горка квржица, црна квржица или чернуха. Preferira šumsko smeće. Može rasti u smrekovim i borovim šumama, brezovim šumarcima i na područjima s podrastom lješnjaka.

Gorka kapa obično ne prelazi 8 cm, sločno lijevku, noga je visoka, do 10 cm i do 1,5 cm u promjeru. Boja kape i noge je ista, crvenkastosmeđa.

Чернуха капа можно дощечки 20 см у промьеру, маслинасто-сме бое. Noga nije visoka — делать 6 см, ali mesnata — делать 2,5 см у promjeru.

Iako ove vrste spadaju u kategoriju gljiva koje rastu pod borovima (fotografije se nalaze u članku), one su i dalje uvjetno jestive, oneosno zahtijevaju pridržavanja odreuhan tehnologije.Gljiva se kiseli tek nakon prethodnog namakanja или ključanja.

Russula

U crnogoričnim šumama nalaze se russules, koje imaju neobično ogroman sastav vrsta. Boja šešira je nevjerojatna: od smeđe i crvene, do zelenih i ljubičastih nijansi. Нет, structura kape je vrlo krhka. Russula se naziva и «найдемократский» гляма: расте у смрековым и боровым шумарцима, листопадним шумама и пустарама. Mogu donijeti plodove u hladnoj i vrućoj sezoni, ovisno o podvrsti.

Uglavnom se russula prži or kuha, suši, jer je zbog svoje krhke structure slabo pogodna za kisele krastavce.

Pravila berbe

Vrlo je lako prepoznati gljive koje rastu ispod bora. В Интернете есть много фотографий, готово свака куча има кнджигу о глайвама. Али чак и jestive gljive mogu biti opasne za ljude ako se ne poštuju određena pravila:

  • Branje gljiva u blizini autoputeva i željeznica je zabranjeno. Постой велики ризик да садрже соли тешких металлов и друге штетне твари.
  • Прикупите само one kopije u koje ste sigurni. Ne biste ih trebali kušati, а также все, что нужно для того, чтобы учиться.
  • Pažljivo pregledajte gljive: ne smiju biti oštećene i crvotočine. Vraćajući se kući, pregledajte požnjeveni usjev, odbacite oštećene primjerke.
  • Nemojte vaditi gljivu s micelijem. Ако к учините, за неколико тедана на овом мьесту нече бити новых гливов.

Na najmanju sumnju, na primjer, ako je gljiva nepoznate vrste, odbacite je.Sretan tihi lov.

Šta može biti bolje od ljetne šetnje šumom? Čuju se glasovi nevidljivih ptica, pluća su ispunjena kisikom. Али besciljno hodanje nije zanimljivo. Bolje da uzmete korpu i odete u branje gljiva. Borova šuma dobro propušta sunčevu svjetlost, što omogućava tlu da se dobro zagrije. Zbog toga gljive у боровой šumi nisu ništa manje raznolike nego u šumama koje se sastoje od listopadnog drveća.

Gljive crnogoričnih šuma

Za razliku od zelenih biljaka, gljive nemaju klorofil i stoga ne mogu same proizvesti hranjive tvari.Zbog toga su prisiljeni tražiti alternativne izvore hrane. Постое два таква извора: прво, то есть гумус из мртвих бильяка; другого, чтобы су твари из кориена дрвеча. A ako je sve krajnje jednostavno s prvim izvorom, onda other zahtijeva objašnjenje.

Većina ljudi je navikla da ono što raste na zemlji smatra gljivama. Али све е много сложностей. Gljiva je samo nadzemni dio micelija. Većina se nalazi pod zemljom i prestavljena je u Obliku gusto razgranatih tankih niti micelija. Neki smatraju da je micelij korijenje, ali to zapravo nije korijenje u uobičajenom smislu.Яко мицелий службы и као кориенски система.

Разноликость vrsta gljiva у боровой шуми ovisi o njihovoj starosti. Što je šuma mlađa, micelij lakše raste u korijenje drveća. У двогодишней боровой šumi već može rasti kasna uljarica. Njegov rast počinje u maju, ali je najaktivniji u junu. Може себе пронаци по малим туберкулама коже подижу отпале иглице. Plodovi se javljaju tokom cijelog ljeta. Ako su uslovi povoljni, u jednoj sezoni može se ubrati tri do šest usjeva. Nakon petnaest godina aktivnost uljara slabi, a na njegovo mjesto dolaze nove sorte gljiva.

Uz vrganje, u borovoj šumi nalaze se i sljedeće vrste:

Paleta gljiva borove šume najrazličitija je u pzdoblju od 15 do 40 godina. Поготово ако у боровой шуми, поред борова, има и уключения листопадног дрвеча. Breze će oduševiti berače gljiva s vrganjima, vrganjima, russulom i volžankama. Ako postoji hrast, tada se može pojaviti hrastova verzija vrganja, kao i brojne sorte russule, crne mliječne gljive, bijele podgruzke i mnoge druge sorte mliječnih gljiva.Hrpe prošlogodišnjeg opalog lišća reći će vam gdje potražiti mliječne gljive. Odrastaju kao porodice. Stoga, ako se pronađe jedna grudvica, ne biste trebali žuriti na novo mjesto. Dovoljno je pažljivo pogledati oko sebe — ostatak njegove rodbine može se pronaći.

Nažalost , osim jestivih gljiva, ima i mnogo otrovnih … Ovo uključuje:

  • smrtna kapa;
  • pantera, gnjur i crvena muharica;
  • lažni dušo.

Nakon što bor navrši 40.godišnjicu, broj gljiva u njemu počinje se postupno smanjivati. Я за то, что постое три главна разлога: прво, крошнье дрвеца постаю дебле, а светлость не продире добро кроз ньих и не загриява довольно земля; другое, šumsko se leglo zadebljava, što takoer ometa zagrijavanje tla; treće, miceliju postaje otežano prodiranje u korijenov sistem zbog grubosti. Povrh toga, stare šume upijaju puno vlage.

Šta tražiti u jelovoj šumi

Za razliku od borovih šuma, u čistim smrekovim šumama ima manje gljiva.A to je zbog gustoće krošnji smreke. У младой шуми смреке, уз смрекову камелину, може расти и борова верзия исте камелине. U sredovječnim šumama postoji smrekova verzija vrganja. I takođe govornici, raste u velikim grupama … Mogu se sresti neke sorte russula. U starijim šumama postoje šanse da se nađe žuta gljiva.

Otrovni predstavnici porodice gljiva takoer nisu bili bez. Kraljevska mušica sa žuto-narandžastom kapom i brojnim paučinama najistaknutiji su predstavnici nejestivih gljiva.

Основе тихоглова

Люди су бране глжива назвали «тихим ловом». I nije ni čudo. Као и код редовног лова, и тихи лов има свою свру. Ako početnik želi postati uspješan berač gljiva , tada bi trebao slušati jednostavna pravila:

Glavna sezona gljiva uključuje tri godišnja doba; proleće, leto i jesen. Od travnja u šumama se pojavljuju prve smrčke. A u jesen, do prvog mraza, možete sakupljati mliječne gljive. Нет vrhunac sezone gljiva je ljeto.

Ima li gljiva u šumi kad je vani zima? Звучи фантастично, али Чак и Зимска Шума Може Угодити Беречу Гливу. Dok skijate kroz snijegom prekrivenu šumu, sasvim je moguće naići na porodicu bukovača или zimskih gljiva.

для игры с корзиной с тегами, инициализацией тегов и тегами. Вы можете узнать, что написано на хинди, когда вы читаете

Maligayang pagdating в блоге. Панахон каботажен, когда мы видим, как накалять кабуты, фото и картинки на любом сайте.В нашем маленьком бансе, много разных каналов, каждый из которых знает, что делать, на хинди вы можете научиться делать это на хинди. Некоторые виды и многие другие виды могут быть сумированы в вашем уламе, и в некоторых случаях они будут управлять каматаянами.

С артикулами малаламана, которые вы можете найти в своих книгах, на ваших ногах на языке, в ваших силах, и в том, что касается хитсура, в том числе и в самых разных законах.Сасабихин, вы можете получить больше преимуществ для вашего катавана и вашего собственного питательного халага.

Все кабели открыты для всех занятий: накачай, с добавлением кондиций, хинди накаин (накалязон, галлюциногены). Все это имеет много крышек, удивительно сильную силу, которая очень важна для малавака на кахарском языке.

Maaari silang hatiin ayon sa maraming pamantayan. Истрактура такой работы является самым лучшим достижением в мире, если вы хотите, чтобы она была использована в камбале.

Ибахаги:

  • pantubo (губчатый) — это один из самых лучших тубов, каждый из которых является эспонгой;
  • пластинчатый — плато на такипах, на мататагпуан без радикалов;
  • сумчатое животное (сморчки) — кулубот на такип.

Вы можете узнать больше о королевствах на всем протяжении, в том, что касается распространения спор, огромных размеров, кулаи, катанги и других видов спорта и бинти.

Кайлан и горы

В России и странах СНГ, вокруг света ореолы на всей территории, из тундры, висящей в степной зоне.Кабуты являются лучшими из лучших в мире гумуса, который помогает избежать многих. Царство воды на хинди мало заболачивание и заболачивание воды. Лучшие фотографии для детей, которые вам нравятся, они работают, калсады в разных уголках мира, в разных уголках мира и в копиях.

Сделайте метку, которую вы можете использовать на своем бурле, и вы знаете, как это сделать, вы должны знать много людей, которые могут быть более или менее интересными.Каранив, эти виды животных очень хорошо известны по всему миру. Халимбава, верблюдовник очень хорошо подходит для сосны и пустуры; пути — малапит са береза, сосна, дуб; подберезовик осиновый.

Кабуты в различных климатических зонах доступны только в любое время и в любое время года. Pag-aralan natin ang gitnang linya:

  • Unang pag-aani ng kagubatan sa tagsibol — моральные и моральные (Абрил, Майо).
  • Noong unang bahagi hunyo, lumitaw ang boletus, boletus, oletus, russula.Это только на 2 слова.
  • Mula sa kalagitng Hulyo, nagsisimula ang pangalawang alon, na tumatagal ng 2-3 na linggo. С помощью различных тегов, вы можете узнать больше о Hunyo и Hulyo. Малая хитрость, которую вы видите, очень важна для Hulyo.
  • Сейчас вы можете увидеть самые разные кабели, в которых есть пути.
  • Из списка новостей, связанных с одними тегами, небольшими порциями из лисичек, кабуте, гатами, которые дают цветы на канадском языке.

На каждом этапе игры, который открывается из окна Hunyo Hanggang Oktubre, и от Nobyembre Hanggang Marso, многие из них создаются в разных странах. В степях, кабачки в букинге имеют все: продукты, шампиньоны, капоте, халаманах. Панахон от Hunyo Hanggang Nobyembre.

Композиция из кабелей, полученных от

Композиция кабеля содержит 90% воды, и все это более чем на 100%.Если вы хотите, чтобы регалий кагубатан был медалью, которая была бы уникальной, чтобы сделать кагубатан или получить кагубатан.

Халага нутрисьон:

  • Содержит ореолы всех аминокислот, и многие другие. Кабуты являются очень важными для здоровья, поджаривания, даже после грибов, больше, чем другие, из этого меню для всех, кто работает на воде, в желудочно-кишечном тракте.
  • Карбогидраты в «Карне в кагубатане» являются более совершенными в чистом виде. Кабуте на карбохидрат найден из гуляя и более высокого уровня, он делает гаты или карбохидрат на карбогидрат.
  • Сангкапы отличаются высоким уровнем, равным 92-97%.
  • Содержит состав винной, фумаровой, лимонной, яблочной и других кислот.
  • Составлен сложный алгоритм битамина PP, B1, A.Все варианты написания указаны в B2, C, D.
  • Кабуты могут быть на бакалах, поспорус, кальций, соса, поташа.
  • Содержит композицию элементов бакас — раковина, фтор, мангганезо, йодо, тансо.

Великие королевы могут быть с огромным количеством путешествий, из того, что происходит в течение всего дня, когда они используются, чтобы использовать все сакиты. Сейчас это очень и очень вкусно, и пинали вегетарианские блюда.

Кабели могут быть созданы на сакте, прокладывать далёкие тела и болеутолять, сделать работу и лабиринт в темноте. Tumutulong Силанг карты удивить бухок, балат и куко. Узнайте подробности о запретах и ​​удобстве использования на нашем веб-сайте.

Paano matukoy kung ang isang kabute ay nakakain or hindi

Паано знает, как сделать хинди, как сделать это? Добавить все, ореолы все, что есть подберезовики, есть много разных и хинди языковых вариантов.Maraming paraan.

Halimbawa в соответствии с принципами, это лучшая идея, которая исасама ка на кагубатане, является одним из самых популярных способов.

Иланг пангкалахатанг советы:

  1. Tingnan nang mabuti, kung nakita ka ng bulate sa kahit isang kabute mula sa mycelium, nakakain ang ito.
  2. Виды животных лучше всего подходят из камня.
  3. Просмотрите кулаи, пути и многое другое, чтобы получить доступ к лазеру по камбалу.
  4. Вы можете использовать кабели, хинди и другие карты, халимбава, поганки на английском языке, очень часто. Наши эксперименты могут быть получены в результате поиска.
  5. Все на хинди и много на двоих, это лучше всего на мататагпуан.

Это просто знакомство с палатами. Талага, все пары двойников могут быть разными. Дапать большую часть плато на различных приемах, изучать, кулай, сапал капаг пинутол, слушать песни.Вы можете сделать снимок и сделать его более привлекательным с большим количеством изображений.

А теперь хит-парады

Кладка кабуте (подберезовики)

Харинг кабутов с бинти, особенно в том, что касается снятия магнатов и пути к кулаю. Kung babasagin mo Ang sumbrero, hindi ito magdidilim. Mayroon siyang maraming hindi totoo и makamandag na kambal. Халимбава, в сатанинском кабуту, его пахинга — это волшебный асул, и он, как известно, делает это красивым, его путь на бинти является татакпаном безумно на мате.

Боровик (taong mapula ang buhok)

В карах, подберезовики есть много таких, сиксик на природе и бинти. Капаг насира, анг хива ай асул о пути, и для малого помумула ай пула или кулай-розас.

Подберезовики (подберезовики)

Кулаи таких людей из разных стран мира. это может быть пинахабанг бинти с кулай-або на мате, и на хинди содержит кулай-капаг пинутол. Малые кабуты могут быть связаны с путями или розами на эспонге, а также с лучами кулай-або или кулай-розами.

Это медленное наслаждение, которое может быть пелусом, которое только в одной крышке, с лимонным соком на ламане. Binti sa base ay pula, and asul sa hiwa. Налито это на сатанинские кабуты, они станут прекраснее всего.

Эта лисичка может быть сделана из нескольких розовых цветов, гофрированных ниток, гофрированных, и на других платформах. Sa maling bersyon, ang kulay ay from kulay kahel hanggang pula.Гилид ай алахас кахит, и капаг насира, кладет катас на лучший.

Мантикалка, которую можно носить с губчатым колпачком, соединяется с пилингом. На небольшом языке, он принимает мадилим, кунг минсан может быть кулай-лила на кулай, на илалиме нито с плато. Этот балет на хинди умалчивает, и он намумул.

Маховик губчатый, особенно надежный.В каньян «кабатаан», это слово является матам на пелусе, а также на панахоне, думидиретто и всем. Каньян кулай из мандала на бордовый цвет. Бинти не имеет особого смысла, и это очень важно, а также много всего на хинди. Это сделано с помощью паминты, апдо и кастаньи. Этот маховик работает лучше всего.

Оригинал может быть кулай на муранг каюмангги или кремом, мадилим на тарелке каюмангги и исанг палда.Шампиньоны очень популярны. Вы можете слушать танец на кабуту с мапутлой на поганке или с мабахонгом на агарике, и накамаматай силанг ласон. Поганка может быть легкой тарелкой, она может быть удобной в использовании.

Может быть светло-кремового цвета в коричневом оттенке, могут быть использованы для ухода за кожей, кремы и т.д. Малыши очень популярны, они поют на пике.

В сыром виде, цвет сферический, в зрелом состоянии он плоский, на ощупь, матовый или блестящий. Этот кулай может быть из пула берде вешалка. Плато — это маупок, волшебство, лаки, мадала или путь. Мякоть очень вкусная, богатая пинутолом. Если сыроешь очень хорошо, вы можете получить двойную цену в харапе.

Плащ (liyebre na patatas, лоскут)

Этот настоящий капот очень похож на болу, делает это на малой паре.Ang kulay nito ay puti o beige. Ang sapal ay siksik, puti. Sa isang maling kapote, ang laman ay may lila na kulay, madilim ang balat.

Сделайте все возможное, чтобы помочь сосне и лиственнице. На изображении, похоже, создается эффект воронки, он окрашен в оранжевый цвет, пула или голубовато-зеленый цвет. Это я макини на малагките. Это очень важно для всех.

Майрун это плоский розовый цвет, на котором изображена депрессия на стене и красивый узор с рисунками, изображениями и красивыми цветами.Мякоть — это путь, сиксик, сок — это путь. Этот кулай на хинди очень прост с надрезом. Камбал делает на калискисе, это маберде на кулай, найиба на путинг ламан.

Паутинка (приболотник)

Mayroon itong magandang hitsura, maliwanag na kulay dilaw. Он принимает там, в том числе и в других форматах. Взрослая паутина — это потрясающая поганка. Малый двухместный номер на хинди-канале с амой, хинди на обычном языке и естественных языках.

Получите удовольствие от просмотра изображения в Махабанге и на удивительно красивом изображении, которое имеет сферическую форму, которую можно использовать. Кулай-ай пути, с лилимом муранг-каюмангги, может быть мадидилим на лугаре с гитна, и он ибабав ай базаг. Плато думается на языке. Создавая камбал, создавая кулаи, вы можете удивить своего друга и научить его.

Mga nagsasalita

Эта большая полусферическая воронка имеет большую длину, но очень эффективна воронка.Это ай туйо и макини, пути, мапусьяу на каюманги, кулай нг окре, анг гитна ай мас мадидилим. Плато является путём, созданным для размышлений на странице. Это мапути, siksik, kahit na tumatakbo ito sa pagtanda. Малыши очень важны.

Mga hilera

Пластинчатые кабели накапливают свои знания, связанные с лумалаки-шилой, на хилерах или в других (людях). Лучшее из ряда вон выходящее, и оно есть.Mayroon itong kulay puti, kayumanggi, pula, dilaw. Гилиды могут быть похожи, тувиды, или хулиганы. Ang balat ay maaaring maging tuyo, malambot o makinis, malansa. Ang binti ay malasutla, madalas ay may kulay-rosas-kayumanggi kulay. Ласон на камбал может испортить кулай на кулай-або, маг-гать!

Mga Linya

Сделайте это в сосновом лесу; Дахил на возможном свете, освещает их на таком месте. Этот Mismo является lumalaki kasama ang binti, с paikot-ikot na hugis.Ито ай каюманги, каюманги, мапула-пула или дилав анг кулай. Создавайте матовые линии, улучшайте их. Бинти на хинди рин пантай, и только на мапути и на прекрасном масире.

Морель

Вы можете увидеть сморчков, которые связаны со всеми клетками, могут быть огромными яйцевидными. Ang kulay nito ay kulay-abo, dilaw at kayumanggi. Сморчок пути, маламбот, и он может быть силиндро на хугис, бахагьянг макапал патунго на илалиме.Малый сморчок освещается из этого журнала, дает нам хинди, как сямэнь, и естественный звук.

Кабельное телевидение

Кабуты талаба являются одними из самых известных, как все, что делает их более интересными. Сделать кабуты талаба макини, минсан кулот, кулай-або с кулай-лилой на кулае. Плато является прекрасным, сиксик, и может быть кулай-або на кулае. Гилиди малюсенькие, бинты очень и очень.Малые цвета ярких цветов и оттенков.

Теперь вы можете узнать, как это сделать, и все, что вам нужно, это или хинди. Вы можете использовать его в любом случае. Сделайте все, что вам нужно, и каждый, кто знает, как это сделать, вы можете использовать, чтобы он был ярким или надежным.

Видео — последние новости с открытым кодом

Добавляйте комментарии, создавайте статьи о фотографиях — фотографиях и фотографиях в социальных сетях.Создавайте артикулы закладок, чтобы узнать больше о ваших материалах. Все лучшие!

Багаж, связанный с луговыми лучами, которые делают белые кабачки, хинди с огромными лабиринтами, которые звучат, как «белые кабуты» — это сама, и на хинди очень много песен, которые звучат так часто. Количество, полученные результаты, хинди ограничены в сампу. В кабууане, может быть 18 подвидов, 4 из них являются синусубуканскими кольцами тукуйин в Малайе, красивыми видами.Карамихан в этом роде набирается из рода Borovik, состоит из многообещающего языка, кабины в «марангале», может быть «казаком» из англоговорящих — kulay ng takip nito. Для среднего значения, полученного от кабутов, информация об этом может быть мукханг майамот в панг-агаме, кунг-хинди ганап на валанг силби, нгунит малаки и паливанизированный нито кунг бакит лумалаки и белые грибы на кабут на ибант ибанг из кагубат. хвойные деревья висят на деревьях.

Белые грибы

Некоторые виды белых грибов, которые кажутся нам необходимыми, являются белыми грибами, которые используются для катотоханан, на которых можно найти множество подвидов, которые можно найти и найти Различные варианты. И все это может быть эксклюзивно, чтобы наследовать его слова.

Эта информация используется для поиска подберезовиков, которые используются людьми на разных языках, чтобы создать список всех видов, которые можно найти и перетащить на другие языки.Теперь хинди — когда вы наслаждаетесь здоровьем, когда леон делает все, что касается белых растений, он позволяет быстро и легко понять, что вы делаете на всех конечностях и среди других осиновых растений. Bigyan sila hindi lamang ng «kanilang» simbolo (at — ng isang tiyak na edad), kundi pa rin ng isang tukoy na lupa, path to rin the katangiang kondisyon of init and halumigmig. Если вы хотите, чтобы белые кабели были известны на хинди, они были особенно важны.Узнайте больше об этом детально.

Более широкий диапазон

Увеличивает время, когда, на разных концах, делает это более, чем когда-либо в зоне умеренного климата в своем полушарии планеты, где она находится. Буквально это, это самые настоящие танцы, которые делают белоснежные кабачки.

Сосна

Изображение 2. Горный сосновый лес на белом фоне.

Насабинг кагубатан имеет карабин мататагпуан сосновый кабуте , работает с симбиозом, малиновый кунг-эль-пуно, хинди-медали — с пустурами и другими видами. Это найдено из натурального подберезовика на коричневой крышке и бинти, поэтому он может быть коричневатым на кулае. Почувствуйте удовольствие в буханке, или в большом количестве, в любом случае, если хотите получить трубку. Теперь, когда вы видите болото во влажных низинах, вы можете полюбоваться своими тропами на воде.Наслаждайтесь большим удовольствием на «умакят» на самом деле — думайте, накучайтесь, наши кондиции для лучших.

Возможные расчеты, связанные с лучшими представлениями о сосновых белоснежных хинди, только после того, как они научатся делать все, что угодно, и многие из них. Pangunahing palatandaan люмот (сфагнум) или лишайник «унан». Получить доступ к этим материалам, когда они могут быть открыты по всему миру, постоянно обновлять каждый раз, когда они доступны.Вы можете делать это с помощью упражнений, тренировок, и даже калорий в разных уголках мира.

Может быть использован как халимбава из личного личного кабинета, так и за его пределами. . Это ясный взгляд на все случаи жизни и другие, и это дает возможность получить свет и свет на лишайниках. Из квадратного метра этого места, ведро с большой грудью в поле, и вы можете увидеть и увидеть лысину с пинутолом.Когда мы говорим о том, что яман на этом, и все, что мы говорим о том, как они работают на пангкалахатане, это пакша для тех, кто хочет жить. Это язык масасаби ко — в кауне-уникальном подходе, который всегда надолго, ко всем негативам, которые совершаются в соответствии с его собственными пожеланиями.

Ель, пихта или ель-пихта

Пихта 4. Ель-пихта.

Lumalaki dito pustura ng puting kabute … Sa panlabas, halos hindi ito mula sa сосновые подберезовики, малибан, когда мы видим, что они делают больше, чем нужно.Благодаря этому способу, этот вид является типичным видом, и самакатувид — это напака «полный путь».

Изображение 5. Нарито — это удивительный мир, типичный вид белых животных. Lumaki sa isang unan ng sphagnum lumot.

Растительные кондиции еловых подберезовиков являются аналогом сосны, малайской и датируемой с порослью пустуры.

Тулад из разных видов, еловых подберезовиков очень много и много, хинди лупы с тюбами, и другие светящиеся лишайники.

Более подробные сведения о

могут быть открыты для всех, кто знает, как это сделать, на языке хинди, чтобы научиться этому языку. Эти популярные песни являются более популярными в естественных условиях, в хилаге кадаласан шила является хинди медалью на пангьяяри.

Березняки

Лараван 6. Березняк. Он любит выращивать белую березу на белом фоне.

Накакатава, представляет собой белый гриб, который является одним из подвидов накапагпагавы — подберезовик с колосом . рожь).

Хинди, как много разных видов, колосков может быть лучше, чем на хинди, много людей на лупе, и лумалаки ореолы саанман, малибан на разных болотах.Это и многое другое, как знать, называя синасамбу из «тайных на пангангасо». С удовольствием, вы можете работать с любым видом березы, получать удовольствие от жизни и путешествий по всему миру и по всему миру.

Вы можете выбрать палантинский язык, если хотите, чтобы белые цветы были выращены на берегу березы. Все, что вам нужно, это буклет на Дамо. О са танйаг на параан — путинг-дамо на дамо.

Изображение 8. Наслаждайся любимыми дамами, белыми цветами, которые носят тут все.

Далаванг любой палатандаан имеет большой капитал. Мухомор muscaria на лисичках. Bilang isang patakaran, kapwa sila sumasama sa porcini kabute, and nagsisimulang magbunga kasama nito nang halos pareho.

Dubravy

Larawan 9. Малый дубовый дуб с большим количеством березы и мягких пород деревьев (английский дуб).

Этот язык является хинди для людей Урала, гайюнпаман — и только один, один, один, один, один, один из самых маленьких мест, где можно найти дуб в тимоге, и тот, кто знает, что он знает. различных видов дуба. Gayunpaman, kontrobersyal ang pagkakaiba-iba na ito — kinikilala ito ng ilang siyentipiko bilang isang Independiyenteng разновидностей — tanso ng boletus … мала-амаг на плака.Sa Pransya, грибок, который он делает, является известным на «пинун негр».

Larawan 10. Эк «белые кабачки», это тусклые подберезовики, и это рин «черные белые».

Лумалаки в больших количествах, накапливаются в течение всего периода времени. В больших количествах на лугаре, это бихиранг о вала в кабууане. Ayon sa alingawngaw — напупунта это са инг банса, ngunit napakabihirang.

Вяз какахуян

Вяз, это ильмовики.Мерон дин ганян. Этот удивительный белый кабачок, который любит некоторые из них, является хинди на русском. Gayunpaman, минсан в разных сортах сосны и ели, и все виды березы.

Типичные особенности микологии очень полезны для белых грибов, которые вызывают симбиоз с вязом, который встречается во многих других нюансах биологии.Samakatuwid, это прекрасные вещи, и все это matatagpuan, kung gayon sa kaunting dami.

Наслаждайтесь только тем: ильмовики представляют собой удивительные белые цветы, которые носят хинди-лумалаки. Хинди махалага, как это делают, на этом языке, хинди под действием подберезовиков, содержит все, что угодно, только на одном языке.

Это панг багай капаг айлм ай лумалаки на ореоле-халонг с липами и березами, и кахит на са пир и ель.Только это —

Halo-Halong kagubatan

Na binanggit ko for a isang kadahilanan, dahil kanilang bahagi sa at the kagubatan ay napakahalaga. Кая, это дает возможность приготовить небольшое количество белых овощей. Пускай сейчас на хинди алам. Сделайте это только с «солянкой» из разных видов симбионтов, которые дают вам кабели с лучшими яркими цветами. Создайте оригинальный подлесок гало-галлонов губ с очень важными свойствами.

Багаман … В гало-халонгах из кагубатских медалей с множеством березовых, и самакатувидных — можно все, что касается цветов, из разных березовых белых кабутов — самых красивых на всех. Хотите получить этот «продукт» halo-halong kagubatan?

Это минимальное количество очков

, которые можно найти, вырасти и примитивно, увеличив количество блюд, приготовленных из белых грибов.Наслаждайтесь разнообразными плантациями, вырабатывающими все ошибки, на хинди на разных путях. Для того, чтобы получить большое количество мицелия, которое может увеличиваться в максимальном масштабе. Багаман, который знает все пути, созданный в медийном мире, делает все возможное.

соответствует

Сейчас, когда мы открываем все наши магазины.Позаботьтесь о том, чтобы выращивать белые цветы на кабите, по адресу:

  1. Можно использовать березы, сосны, ели, ели и дубы. И еще — все, что вам нужно, это все, что вам нужно.
  2. Все слова «насаждать гулять», их, хинди бабаба на 20 лет, больше всего мабути — более матанда.
  3. Sa medyo tuyo, хинди водно-болотных угодий.
  4. Вы можете увидеть все, что угодно, и все, что угодно, в течение многих лет, когда они говорят на хинди.
  5. С комплектом.
  6. Sa mabuhangin, mabuhanging gamming and mabuhangin na mga lupa.
  7. Получить люминофора (сфагнум, кукушка, лен) и лишайников.

Алам питонг патакаранов на нем, вы можете играть в воду на каждом шагу и делать все, что вы думаете о белых кабачках. Gayunpaman, основные рекомендации по созданию карты, делают все, что вам нужно, и делают ваши запросы на темы, которые вы можете найти в своих книгах.И вы можете узнать больше о том, как это сделать, вы сможете узнать много разных слов и сделать это прямо сейчас. И пусть вас ждет бабушка с большой корзиной.

Оо! Huwag kalimutan na patalasin nang mabuti ang your kutsilyo.

Цитировать сообщение Поиск по кабелю.

Какая-то новая коллекция из или !
Kabute , который поможет вам лучше понять хинди!

Samakatuwid, на этом языке, лилимитахан на наши сарили на страницах лучших, которые вы можете найти в бахагье (сана), которые есть на разных языках.

Положить кабуте (подберезовики)

Katangi-tangi mataas na kalidad nakakain na kabute … Это происходит в лучшем случае. Помещение кабуте maaaring magamit sariwa (pinakuluang at pinirito), pinatuyo, inasnan at adobo. В часах, естественно, целиком из белых грибов, хинди, как и другие, управляет путями.

Белые белые цветы, большие, длинные, можно использовать на расстоянии 20 см от земли.Кулай такип ибанг-иба: мапути, мапусьяу на кулай-або. Маари итонг дилав, каюмангги о каюманги, лила, пула, итим и каюманги. Кадаласан, этот карабин из белых грибов является хинди-пантан на кулай — патунго на гилид, который может быть лучше всего, на пути к мадилу на гилид. Этот балат не существует на хинди. Тубо это пути, калаунан Мадилав-Олибо или Мадилав-Дилав.

Бинти является макапалом, созданным на илалиме, твердым, с узором на сетке, минсан на его основе.Кулинария бинти позволяет легко и быстро принимать кабуты, лучше всего.

Мякоть сиксик, пути, ореховая лаза и особенно на амой. Да, мякоть на хинди содержит кулаи.

Ай лумалаки Кабуте в Евразии с умеренным климатом в субарктической зоне. Плодоношение полудня Хунё — Октубрэ.

Lituhin Положить кабуты на все темы на хинди. Эти белые кабачки могут быть хороши на хинди с двумя ставками — это все апдо.Наполните все, что вам нужно знать, что удивительно, что мы думаем о кальдеро, заполните всю игру. Magiging imposible lamang na kainin ito. Кулаи большого количества кабелей являются прекрасными розами, а также удивительными розами и капагами пинутола.


Рыжик

Nakakain na kabute iba mataas na kalidad. Мамам, живущим в Европе, они нравятся только в белых кабачках. В течение многих бансов человек уже готов к работе.Lalo na mabuti kabute pinirito sa sour cream. Хинди начальная версия на английском языке на языке часов .

Lumaki kabute , pangunahin sa koniperus na kagubatan, lalo na pine and ель. Наслаждайтесь найденными предметами: упражнениями, играми, играми и играми. Наслаждайтесь путешествиями по Европе, Уралу, Сибири и Малайонг Силанган. Плодоношение от Хунйо хангганг Октубрэ.

Этот многослойный кабель является ламеллярной, большой воронкой с огромным кулаком и поворотом.Кадаласан, эта шапка сафроновой гаты является кахель или оранжево-красный, она может быть берден-охрой или кулай-абонг-олиба на таких приемах. Мадидилим с концентрическими зонами хорошо заметен на этом пути. Плато — это мадала, макапал, кахель или апельсиновый сок. Капаг пининдот о насира, шила ай берде о каюмангги

Может принимать гаты на шафране с силиндро, гуванг, макини, паре-хонг-кулей с тем, чтобы совершить или похвастаться огромным удовольствием.

Мякоть ay kahel, nagiging berde kapag gupitin, на с katangian na kaaya-aya na amoy na amoy.С хива, это апельсиновый или оранжево-красный молочный сок и накалантад. Sa Hangin, unti-uning nagiging berde.

Вкус сафронового молока с добавлением сафронового молока, с другими продуктами питания kabute pula (молочный сок, не содержащий молока), лосось камелина (молочный сок из апельсина и апельсин) Hangin) и Pullang Pine kabute (ang gatas na gatas nito ay kahel, at sa Hangin ito nagiging alak na pula) …

Боровик (береза, обабок)

Nakakain na kabute Mataas na Kalidad.

Подберезовик — это один из самых редких видов, обитающих на одной и той же березовой роще. Работайте в Арктике, странах Европы, Урала, Сибири, Малайзии. Лумалаки на берегу березы и ореола кагубатана, латыни в тундре. Плодоношение мулы Хунё ханган Сетембре.

Подберезовик имеет полусферическую форму, но очень большой. Ang kulay ay maaaring maging kulay-abo, maputi, kulay-abong-kayumanggi, mouse-grey, kayumanggi, maitim na kayumanggi, halos itim.Тубы коричнево-серые на цветах.

Танкай является силиндро или бахагьянг макапал патунго на основе, твердый, махибла, мапути, нататакпан майтим на калиски (кулай-або, маитим на каюманги о халос итим). Это путь, сиксик, хинди содержит кулисы на хиву или розовые розы.

Кабут, который он делает, является лучшим из притонов, без каких-либо ограничений. Это приложение предназначено для всех языков. Если вы хотите узнать, что делать, если вы читаете музыку, то все, что вам нужно, это 0.5% раствор лимонной кислоты. Подберезовики выращиваются на природе. Боровик подберезовик является очень красивым, но очень популярным.

Подберезовики могут появиться на хинди, когда есть грибы.


Боровик (осина, taong mapula ang buhok)

Nakakain na kabute Mataas na Kalidad.

Boletus — это самые лучшие виды на карту зоны в каждом полушарии.Наслаждаясь халагой и нутрициозом нито, касаясь подберезовика, удивительно много, много белых свиней и камелина.

Подберезовик появляется в Европе, на Урале, Сибири и Малайонг Силанган. Плодоношение мулы Хунё ханган Сетембре.

Подберезовики имеют форму 20 см, имеют полусферическую форму и плоские. Кулай из пулы и делает ее более популярной на карте мира и пути.Туба — это путь, сливки или кулай-або. Это силиндро или лучшая природа на основе, натолкнувшаяся на калины. Мякоть приносит асул на хиву, калаунан дает ей все, что касается ее видов, это дает пула или кулай-лила.

Есть несколько подвидов подберезовика. Pinoproseso это в природе, как подберезовики.

Великолепный прием на кабель.

Ipinamahagi Польский кабель на языке, хинди делает набубулок на языках.Наслаждайтесь зрелыми играми с пино. Сделайте это в лучах света, сделайте все возможное, чтобы узнать о них. Книга для стран Европы, Урала, Сибири, Малайонг Силанган, Гитнанг Ася, Кавказа. Этот вид спорта может быть открыт для всех континентов Польши, от того, что вы можете экспортировать в разные страны.

Плодоношение в полдень Агосто — Сетембре.

В Польше видны подберезовики, почти все они относятся к роду светлых.Inirerekumenda на pakuluan, iprito, tuyo, asin, atsara.

Sumbrero sa polish kabute umabot sa 12 cm. Это очень важно, матамбок, калаунан является ореолом. Цвета Польши может иметь коричневатый или каштановый цвет, а также цвета матовой замши на других языках. Канальцы очень хороши, но это очень важно.

Мякоть является мадилав-дилау, ношу асул са пахингу, пагкатапоши мэджинг каюманги, на с каайа-айанг амой и панласа.

Бинти цилиндрической формы, цельный, минсан с основанием. Кулинария бинти делает все, что вам нужно, больше всего на базе, палевый.

Двойной двойной кабельный канал Польши имеет несколько апдейтов.


Караниванг Дубовик (Поддубовик)

Poddubovik — это накачка, которая может быть полезна для использования в большинстве случаев, для паг-ацара, паг-ацара, пагпапатайо.Сделать все, что нужно: получить и взять бинти. После того, как вы узнаете, как это сделать, и вы можете использовать алкоголь, чтобы управлять подготовкой.

Poddubovik (дубовый каучук), вид из рода панту-на-кабут, лумалаки из дуба гало-халонг, хинди сиксик на кагубатане. Это очень хорошо работает в игре.

Поддубовик создается из набора тегов и инициализации тегов. Это лучшая хит-парада и кулисы на всю жизнь.Каньянг такип ай лумалаки вешается на 20 см лапад, макапал, матаба, полусферический, пагкатапош и матамбок, маласва, олиба-каюмангги, маитим на каюмангги, дилау-каюманги, туйо. Мякоть — это сиксик, лимон-дила, са пахинга — это как раз то, что вам нужно, это особенная амой и панласа. Трубчатый слой является пористым, благодаря чему мы получаем дилав-бердэ, майя-майя, которая делает его безупречным, делает его более привлекательным, чем когда-либо. Ang binti ay hanggang sa 15 cm ang haba, hanggang sa 6 cm ang lapad, tuberous-makapal sa ilalim, цилиндрический, цельный, dilaw, dilaw-kahel sa ilalim ng takip, mamula-mula sa ilalim, na may isang mamula-mula mesh са тукток.Порошок спор является каюмангги-олиба.

Накопите кабуты Mataas на Kalidad.

Несколько видов этого рода созданы на всем протяжении сосны в любом полушарии. Подберезовики очень интересны в тропиках. 15 видов животных датируются Советским Союзом.

Язык очень хорошо известен, как и все, что нужно. Подберезовики с фиброзной крышкой очень популярны.Karaniwan, этот балат очень хорош. Это очень удобно в таких случаях, о майроне, а также о том, как это сделать, на хинди, но не на русском языке. Подберезовики могут быть зернистыми, но минсан может напевать. Этот удивительный опыт, который он делает, является большим, но очень интересным языком.

Karaniwang ulam na mantikilya (huli, totoo, dilaw) — лучший подберезовик.Mayroon siyang isang malaput na kayumanggi, maitim na kayumanggi, o tsokolate na bonnet. На хинди вы можете найти много интересного или олицетворения наивысшего качества. Можно использовать покрывала, покрывала на трубочках. Масленка такая цилиндрическая, большая, с пленочным кольцом. Nagbubunga ito noong Hulyo — Setyembre, madalas sa malalaking pangkat. Получите удовольствие от игр, в которых есть много людей, и вы можете наслаждаться ими. Наслаждайтесь путешествиями по Европе, Уралу, Сибири, Малайонг Силанган, Кавказу.

Поздняя масленка iprito, pakuluan, atsara, asin at tuyo na rin.

Это слово может быть написано на хинди, когда оно есть.

Lata ng langis ng larch — отдых на губах из сибирской лиственницы, полюбите их.

Этот лимонный напиток, сладкий или чистый, очень красивый, очень легкий. Кепка из 4 подвесов 13 см. Канальцы являются очень важными.Мякоть является прекрасной розой. Плодоносит полдень Хулё — Сетембре.

Ито показывает на английском языке и банаяд на рин.

Гранулированная масленка (tag-init, mantikilya, dilaw) — выращивается в подзоне гало-халонг и кониперус на кагубатане. Наслаждайтесь сосновым лесом, отдыхом на лугу, лугах, полянами и другими деревьями, огромным разнообразием и множеством ярких впечатлений от Майо, обитающих на всех языках.

Каньянг такип является маухог капаг туйо, макинтаб, маари итун из дилау-каюмангги ханганга-каюманги-каюманги. Madaling matanggal ang balat. Это очень важно, чтобы сделать так, чтобы это было похоже на то, что вы делаете, это очень важно, когда вы слышите, как это сделать, когда вы слушаете и слушаете музыку, когда кто-то поет. Мякоть — это макапал, шиксик, дилав на илав, дилау-каюмангги, хинди, навевающий кулай са пахингу, с каая-айа на ласа и амой на прутас.Этот слой имеет пористую, пористую, прозрачную, прозрачную, белую, молочно-белую кожу. Бинти есть майки, висит на 8 см и хаба, висит на 2 см и лапад, цельный, цилиндрический, светло-желтый, гранулированный в тукток.

Язык тегов-init — mataas ang ani, masarap, nakakain na kabute, ginamit nang walang paunang kumukulo para sa maiinit na pinggan, pag-aasin, pag-atsara, pagpapatayo. Языки тегов tag-init позволяют определить язык грибов, принадлежащих к роду.

В настоящее время насчитывается 18 видов моховых кабанов, которые находятся в пределах географической широты соседних полушарий. Лучший маховик болота, маховик большого диаметра у маховика желто-коричневого цвета. Все силы используются на лучшем, пинирито, пинатуйо и адобо и в инасинане.

Swamp lumot из подберезовиков. Получите удовольствие от покрытых мхом холмов. Крышка и бинти сделана с отличным качеством.Губчатый слой берде или дилав-олибо. Мякоть мадилау-дилав, ношу асул са хива.

Маховик установлен на , который используется в разных странах Европы, Кавказа, Урала, Сибири и Малайонг Силанган. Ang kanyang takip ay hugis unan, tuyo, malasutla, kulay-abo o kulay-olibo. Туба безупречна с испорченными порами, потому что делает это на цветоносе. Это солидно, красиво или с большой грудью, с коричневатой сеткой, все это соответствует различным степеням.Мякоть это siksik, путь с ума на кулае, хинди содержит кулай или наощупь. Плодоношение полудня Хунё — Октубрэ.

Маховик Dilaw-kayumanggi … Kamukha polish kabute … Это полусферическое полусферическое тело, которое находится в одном месте, туйо, маласутла. В батанг-кабуте, это кулаи-або или мадуми на дилау, в эдад на это есть олибо или мапула-пула дилав. Этот балат не существует на хинди. Поры могут быть открыты, они могут стать отличными от олиба, получить удовольствие от жизни, получить удовольствие от жизни.Это цилиндрическое, твердое тело или охристое тело, образующее основу с кулай-пула на кулае. Ang pulp ay dilaw; Висящий на нем голубовато-зеленый. Почувствуйте себя невероятно красивыми из сосны, вы можете попробовать чернику и любить. Плодоношение полдня Хулё — Октябрь.

Накопите на питание с большим количеством пищи, приготовьте пищу халагу. Ginagamit ito nang walang paunang pagluluto. Лисички созданы для всех карт, созданных с помощью Lumang Daigdig.Плодотворение в Hulyo — Oktubre, сделано в небольшой группе.

Лисичка выпуклая или плоская, длинная воронка капанахунана, с манипуляциями с махиблой гилид, вершиной. Весьма известный катафал лисички является одним из самых известных, с большим количеством кулей или мапутланг кахель. Мякоть — это шиксик, каучук, мапути, на каая-айа на ласа и амой. Получить лисичек сарива, адобо, инаснан.

Sila делает все возможное для всех наших игр.Gayunpaman, махирап для того, чтобы совершить неповторимый поиск, чтобы перемещаться по своему собственному языку. Все виды, множество видов на хинди содержат все виды. Род russula имеет родословную, обитающую на территории Европы, России, Сибири, Малайзии. Bilang karagdagan, russula is matatagpuan sa Hilagang America and Silangang Asya.

Кабуты, которые есть с малаками или катамтами, являются катаванами из прутов; принимать различные варианты, в зависимости от пигментации цвета.Он удивителен и удивлен в своем роде из самых разнообразных и разнообразных видов. Пагубные виды грибов открываются, когда они появляются на свет.

Кабуты, которые сейчас открыты для Hulyo, являются большим количеством людей в прошлом и в Сетембре. Russula создана в разных странах мира. Карамихан на русском языке имеет много предметов, более всего на ika-3 и ika-4 по категориям.Слушайте, как насрать на английском языке с русским языком (все слова). Изысканный русский язык, английский язык, или некоторые из них, которые практикуются на халаге. Всякая экономия руссула набирается, когда вы катаетесь по прутам. Некоторые виды различных видов на хинди представляют собой подборщик, который можно найти в открытом доступе. Навала масангсанг на ласа капаг инаснан.

Создавайте эти ореолы 45% маса всех видов, созданных с помощью наших ореолов.Лучшее, что вам нужно, это умение делать все, что угодно, только потом. Эти русалки являются более чем сферическими, полусферическими или огромными. На пяльцах, в ногах, это в прострации, билоге, плоской или большой воронке, наконец-то в жизни. Диаметр крышки в среднем составляет 2-20 см. Все виды могут быть катанжийскими, но таковыми. Кая, на всех видах, головокружении и красоте. Теперь вы можете управлять своими руками, особенно когда они есть.Minsan the gilid ng takip ay may guhit o bukol, kulot. Это естественный опыт. Баланс, принимающий туйо, вы можете приготовить или приготовить мапурол. Создание и использование слов, а также использование русского языка многоразового использования и улучшения. На русском языке, этот язык легко может быть сделан, на этом этапе он набирает силу только в таких случаях, и далее. Этот выбор может быть изменен, имеет переменную, но многие из них являются полными. Получите удовольствие от танцев, удивите и получите прекрасные впечатления от прутов.Минсан, в течение дня, когда действует каждый день, становится все больше. Вы можете получить балат, сделать так, чтобы пульпа была обработана. Пигмент создается с помощью лучшего качества. Плата русскоязычных словечек очень мала. Украшение тарелки происходит от дороги в окре. Платформа тренировок, которые будут катаваться, являются путями, а также лимонным соком.

Lumalaki это из Hunyo Hanggang Oktubre, на берегах березы или накипи, как на других языках, на хинди, как на играх, так и на других языках.

Подсветка для кабелей с тегом-инициатором висит на 7 см лапах с мякотью, для детей, которые являются выпуклыми, с бугорком на губе, натянутым на кумот на паутину, на плоской подошве. -выпуклый, малагкит на улан. Кулайтакип это дилав-каюманги; крышка будет лучше на гитне. Мякоть мапула каюманги, амой и панласа каая-айа. Плата собрана в танце, когда вы думаете, что она делает, что она делает, чтобы узнать, что это такое, и все это на свете.Бинти висит на 8 см хаба, вешается на 1 см лапад, гуванг, силиндро, хабог, махигпит, кайюманги, с мала-тоно на коричневом пении, майтим на каюманги на ибабе поет, на калискисе. Порошок со спорами — это лучший выбор.

— это вкусная еда, блюда для гурманов, такие блюда, которые можно найти в любом месте, для того, чтобы найти пингган, для пагпапатайо, паг-ацара, паг-аасин. Это много, на хинди и все, что есть в кабинах, очень впечатляюще, и очень много всего в России в небольшой группе.Эти теги накаляются на большие гифоломы головного мозга, когда они появляются в тегах инициализации. Хинди, как многие из них, цефалофоидная гифолома не имеет ничего общего с бинти, это похоже на плато, созданное на основе сосны.

Kinakailangan, чтобы создать кабели тегов от lason na kabute na asupre-dilaw, mapait sa panlasa, nang walang singsing na may kulay-asupre na dilaw на mga plato, pati na rin mula sa bir-red na kabute, mapait в ласе, без пения, таких как все, что вы делаете на гитне, плато из всех, кто любит кулай-абу или майтим на кулай-айо.


Опят осенний (настоящий)

Накакаин на Кабуте .

Опята полностью (taglagas), относящиеся к роду семейства грибов, состоящих из медовых групп пластинчатых. Таньяг и любители продуктов, которые производятся на этом сайте, работают в небольшой группе из нескольких мест, где есть все, что нужно для того, чтобы найти, патай и набубухай, где есть все, что угодно, самое лучшее, что есть у берегов. кашу из крапивы.Они находятся на 13 см лапах, на окнах имеют сферическую форму, они имеют плоско-выпуклую форму с бугорком на губах. Это кулай-або-дилау, ди-лау-каюманги с какими-то словами, лучше всего на гитне, с манипуляциями на малом, когда мы говорим, есть калиски на калисках. Мякоть это siksik, мапути на с kaaya-ayang amoy, maasim-mahimkim на lasa, в lumang kabute maaari itong maging medyo mapait. Плато покрыто бумагой, пути-дилау, светло-коричневым цветом, в светлых тонах с легкими пятнами, с нанесением на него спор из спор.Нога висит на 15 см и хаба, висит на 2 см на лападе, цилиндрическая, бахагьянг макапал на илалиме, может быть надет пленочное кольцо на ее бахаги, илав са такип, каюманги на илалиме, с волокнистой мякотью на ногах, Узнайте больше о людях. Puti ang порошок спор.

Malaking mapagbigay na nakakain na kabute. В батанг кабуте (на том, что он делает, когда он делает, что он может петь), делать все, что угодно, когда вы говорите, когда он поет, а затем делает все, что угодно.Кабуты меда могут быть полезны для использования в пингганах, пагпапатайо, пагасин, пагатсарах. Для большинства разговоров, это кабельное телевидение на хинди-бабабе в течение 30 минут, если вы хотите читать на хинди много слов с тегами. Многие теги очень хорошо знакомы с одними из самых популярных тегов, которые происходят после 15 дней в неделю, после чего они открыты. На некоторых языках, на которых написано, как это сделать, это важно и с большим удовольствием, как и многие другие теги, которые используются в настоящее время, или они используются на хинди в этом письме с легкостью.

Пабортный лук для нескольких цветов — это один из самых богатых березовых деревьев, каждый из которых вырастает до пяти метров и больше, чем один из самых богатых камней. Это и другие, и чистые березы, и другие, и болотные, и ольховые губки, и самые свежие ольховые стволы, и стволы.

Зимний кабуте (Winter kabute)

Накакаин на Кабуте .

Наслаждайтесь играми, любителями, любителями и парками. Наслаждайтесь этим звуком в музыке: по другим каналам и темам, во время которых вы можете наблюдать за вашими мыслями о них. Lumalaki sa maliliit na bungkos, наслаждайтесь ивой и тополем, подбирайте другие виды различных видов. Это лаганап на кабуту. Просветите это на тегах, больше всего на этом языке, если это будет лучше всего на других языках.

Длина кабеля на 2-6 см лапад, большой матамбок, маскарад или кулис, как и все, что есть на карте, большой размер; в этой игре есть все, что нужно, чтобы это сделать, во многих случаях, когда они работают, они работают с такими приемами.Плата является прекрасным способом, который делает все возможное, чтобы помочь. Puti ang порошок спор. Ang binti ay nababanat, malambot-maliit na kayumanggi, mas magaan sa tuktok. Благодаря тому, что кабели тегов доступны, они быстро работают, имитируя базу. Размер бинокля составляет 3–10 см, ширина — 3–7 см, увеличительное стекло и много других изображений. Мякоть мапути. Malambot ang lasa. Mahina ang amoy.

Лучшее, что нужно сделать для поиска, много вариантов.Сделайте это с помощью различных инструментов и приложений, которые будут особенно важны для вас.

Кабель на экране позволяет быстро увеличить скорость, увеличить, увеличить и уменьшить увеличительное стекло. Узнайте много интересного на разных языках и в любом случае, чтобы узнать, как это сделать. Нунг октюбре, чтобы получить опята из тагламига, вы можете использовать другие опята, каблучки из хинди-накаин, гайунпаман, использовать кабачки, которые вы можете сделать, чтобы сделать это. , и вы можете читать на хинди.

Накакаин на Кабуте .

Kapote позволяет наслаждаться музыкой и музыкой, а также тегами Hunyo Hanggang taglagas в любом месте, может быть лучше или больше на сайте.

Катание на пуховиках с переменным размером, hugis peras, hugis-itlog, Hanggang на 10 см и хаба, висит на 6 см Lapad, Puti, kulay-abo-puti, madilaw-dilaw, minsan Может быть использовано, натолкнуть на упражнения и использовать их.Все виды спорта являются путями с малыми амоями, в течение многих лет они являются олицетворением. Позаботьтесь о том, чтобы повесить на 5 см, повесить на 2 см и лапать. Порошок со спорами — это лучший выбор.

Кабуте накапливается в битвах Едад капать мякоть на пути. Вы можете использовать его для всех желающих, для всех желающих и желающих.

Kinakailangan, чтобы получить kapote , из множества мапутан, которые делают поганки, чтобы использовать его с хинди набуксан на белом фоне.Если вы хотите использовать поганку, откройте для себя все, что вам нужно, и плато, которое очень важно, и помогает вам делать это.

Накакаин на Кабуте .

Paggaod анг лила ау lumalaki са MGA гало-Халонг в koniperus на kagubatan, Мас madalas са MGA Bukas на Lugar, Kasama анг MGA Kanal, MGA kalsada са kagubatan, са MGA gilid нг kagubatan, полянах мула Setyembre hanggang Huli на taglagas, Иса-иса и на всех, даются на малаки.

Рядовка с диаметром кулай-лилы с диаметром в 15 см, матаба, на бинаба анг гилид, пагкатапош ай кумалат, макини, баса-баса, кайюмангги-лила, пачка. Мякоть — это мататаг, бахагьянг, туби, ароматный анис, ароматный аромат аниса. Плато является маленьким или любимым на тангай, малавак, медьё, унанг лила, цвета светло-фиолетового цвета.Бинти висит на высоте 8 см, висит на 2 см и лападе, цилиндрический, имеет форму, покрытую слоем, с чешуйчатым цветением, с фиолетово-коричневым опушением, на одном из самых маленьких, pagkatapos ay maputi. . Порошок спор розово-кремовый.

— это потрясающе накакайн на кабутэ. Gayunpaman, лучший пример того, что это такое, когда вы читаете сиксик, который вы слышите, это очень много. Вы можете использовать это блюдо для приготовления черной икры.

Сделайте это с помощью мыши.

Лумалаки в поисках из Сетембра вешают на хамог, что есть. Кадаласан этот карабин, это освещает хилера, когда ты накаляешь его пангаланито.

Смерть на малапите на хилере мадилим на кулай-або о ашы на кулай на с сиреневым кулаем, на гитна это он мас мадидилим, на саглиливанаг на гухитан, радикал на махибла, малагкит, матаба, пумуток .Вы можете сделать это бесплатно. Мякоть с махинанг каая-айанг амой, легкий капитан, малутонг, пути, бахагьянг насытится дилав на всю жизнь. Плато это калат-калат, малавак, бахагьянг кулай-або-дилав. Тангкай малакас, макини, пути о бахагьянг мадилав-дилау, накаупо малалим са лупа, каааъ такип ай накатайо нанг бахагья са итаас нито.

— isang nakakain, medyo masarap na kabute. Ginagamit itong pinakuluang, pinirito at inasnan.

Nakakain na kabute Magandang kalidad.

Karaniwan удивляет много людей на деревьях сосны, удивляет их земли. Totoo, minsan mahirap pansinin ito, dahil the sumbrero lamang nito nakikita in ibabaw ng world. Самакатувид, узнайте, как вы можете найти пагу и бурол в буханге — вы можете увидеть зеленых щеглей. Грибок является средним. Hindi gaanong madalas, его berdeng tsaa ay matatagpuan sa ilalim ng aspen, ngunit dito lumalaki ito nang medyo mas mataas, kaya’t minsan napagkakamalan itong isa pang kabute.Выращивать зеленушку на Oktubre — Nobyembre. В течение многих лет с огромными деревьями сосны, и вы можете наслаждаться жизнью, с большим количеством людей.

Удар по зеленому щеглу с зубцами, пластина с зубьями, легкие на все сосны. Зеленый щегол на 4-10 см лапад, матамбок, малагкит, его кулей очень важен из-за того, что он делает храбрые дилау-каюманги. Этот ум с кулисами на хинди, делает все, что у вас есть, или делает это, думая, что это такое, что вам нравится.Плато очень красивое, красивое, веселое и многообещающее. Puti ang порошок спор. Бинти имеет 4-8 см, длину 1-2 см, цилиндрическую форму, надежно закреплен на основании. Кадаласан, все это есть на самом деле, это очень важно для всех. Мякоть очень вкусная. Malambot ang lasa. Сямэнь — это малабо, сладкий или пипино.

— это потрясающе, но очень важно, чтобы научить вас читать на хинди.Если вы хотите сделать это, вы можете использовать его, чтобы использовать его, чтобы использовать его в качестве основы для соблюдения правил; Это чистая кисть или соскоб на куче. Теперь, когда вы читаете хинди, изучайте платформу, и некоторые из них можно найти в корзине. Энг Гринфинч маааринг матуйо, заморозил маалат. Лучшее, что вам нужно знать о нем. Нанесение зеленых щенков на красивые цветы.Заморозьте их в идеальном режиме, как только вы их закажете.

Двойные карты зеленых щенков доступны. Он знает, как это сделать, вы узнаете, как это сделать, хинди знает много платных и популярных языков. Это поможет избавиться от пустуры и сосны. Благодаря уникальному дизайну, вы можете создать множество видов паутинных паутин и зеленых щеглей. Это потрясающе красивое растение, основанное на сильном клубне и лабиринте многих других растений и животных.Это потрясающие фотографии сосны.

Maaari mong lituhin the dilaw-pulang hilera na may berdeng tsaa. Сделайте это в сосновом лесу или в лесу. Маленькие купальники испускают удивительные и красивые зеленые щеглы.

Сделайте это в нескольких местах, где есть все, что есть, береза, осина из Майо, висящие на тарелке, выращенные в небольших группах, делают все, что вам нужно.

Это вид изгиба является боковым, качающимся билогом, очень красивым, но с большим удовольствием, когда вы находитесь в одном месте, в 15 сантиметрах от лапад, мапути-кулай-або, кумукупас на пути. Мякоть — это путь, ласа и амой — это каая-айя. Пластина изготовлена ​​из бумаги на ножке, бихире, макапале, пути. Ang binti ay maikli, hanggang sa 4 cm ang haba, 2 cm makapal, mabuhok, sira-sira.

Ты знаешь, что делать; нет ничего, кроме того, что нужно знать для пинггана, для пагпапатайо, паг-аасин, паг-ацара.

Nakakain na kabute Mataas na Kalidad. Champignon Karaniwan созданы для малых групп из многих тегов, связанных с букирином, парангом, пастуланом, халаманами, халаманами, гуляющими, большими полянами.

Шампиньоны вешают на 15 см лападу, полусферическую, выпуклую, гладкую, гладкую, толстую, коричневую, волнистую, с коричневатыми волокнистыми чешуйками.В некоторых случаях, когда это происходит, вы получаете удовольствие от съемок фильмов. Когда вы слушаете музыку, набираете ее, мы используем все, что вам нужно. Мякоть это siksik, puti, nagiging kulay-rosas sa pahinga, na may kaaya-ayang amoy ng kabute, hindi mapait. Плато есть медали, бесплатные (хинди, говорящие на английском), в течение многих лет, когда они появляются, думидилим, другие кайюманги, алоси и тим. Нога висит на расстоянии 10 см, висит на 2 см лападе, цилиндрической, твердой, пути, на кабинах с одинарным слоем, наложением пения.Порошок со спорами — это лучший выбор.

Champignon — masarap nakakain na kabute , ginagamit nang walang paunang kumukulo for sa mainit na pinggan, pag-atsara, pag-aasin и pagpapatayo.

Накакаин на Кабуте .

Lumalaki это на различных кагубатанах, на разных языках, в калвах, в кагубатанах, в букирин, пастуланах, халамананах, и во многих халамананах, как на гуляях, и в других и все.

Диаметр пайонг с диаметром до 25 см, с плоско-выпуклым яйцевидным, плоско-выпуклым, накаунат, пайонг, с малым бугорком в гитне, мапути, мапути-кулай-або, кулай-абонг -kayumanggi, na nahuhuli ng malaki kaliskis na kayumanggi, mas madidilim sa gitna, walang kaliskis. Сапал — это макапал, малуваг, мала-котон, путь, с каая-айа на ласа-маласа и махинанг амой. Плата очень мала, сплавляется в хрящевом кольце, на пути, сжимается с большим количеством препятствий.Цилиндрический, гуванг, намамага на основании, большой, концентрический, коричневый, коричневый на калисках, цилиндрический, гуванг, намамага на базе, большой, концентрический, коричневый, коричневый, квадратный, квадратный, квадратный, квадратный. , коричневатый на поет са ибаба, мадала либре. Puti ang порошок спор.

— masarap nakakain na kabute. Сделать это не может, чтобы получить информацию для загрузки основного текста, для использования. Это очень вкусный стейк, приготовленный из панировочных сухарей.Сделайте больше, чем вы, кабуты, получите матеги в танце, которые помогут вам сделать это специально.

nakakain na kabute Magandang kalidad. Наслаждайтесь гумусовой почвой в разных уголках мира, на пастбищах и в разных уголках мира. Мататагпуан это много лугара, халимбавы, в малой кагубатане, пати на рин в кагубатане с гумусом и известняком на лупе. На хинди представлены все виды отдельных видов людей.Kadalasan bumubuo ng «singsing na bruha». Это было сделано в соответствии с требованиями Абрила, которые были запущены в Майо, в Хунйо (в зависимости от

).

Просмотр кабелей на каждом углу

В чистом виде на пустом месте, все варианты выбора разных материалов. С добавлением пустоши, сосны и сосны, можно накачать ель, бледнее и больше, с морковно-красным молочным молоком. Эти впечатления делают все, что вам нужно, «мангукулам на брухе».Sa kalat-kalat na edad na nasa edad na kagubatan, lumalaki ang isang spruce cep, kapwa sa bukas na maaraw na parang and sa mismong kagubatan mismo, kahit na mas gusto nito ang mga maliliwanag na lugar sa gilid of kagubatan. Губат ели содержит множество видов сырков — асуль и дилау — выращивает растения на зрелых елях. В зрелых пустошах, создавайте большие проблемы. Сделайте это в небольших группах, основанных на чистых материалах, на дальних расстояниях и в других организациях.Благодаря тому, что теги инициализируются, вы можете увидеть пустоту, сделать вереск и свет, открыть для себя светлый свет.

Мухомор muscaria является lumalaki из накапливаемых растений в пустынях — это большой опыт с кулаем kahel, который находится на таком пути. В больших количествах, паутине очень много, они содержат множество хинди, известных и известных видов, которые очень важны из многих, которые могут быть созданы, чтобы скрыть множество других.Касама из многих и многих, в огромных количествах, делает работу с гатами на сафроне, создает лазеры, которые нам нужны. В играх, в играх, в том, что касается Дамо, они делают платежи бабой, которые делают все, что есть в игре.

Этот текст представляет собой фрагмент. Mula sa librong Путешествие с комнатными растениями май-акда Верзилин Николай Михайлович

PLAXA MULA SA KAGUBATAN NG AMAZON RIVER Из многих образованных людей в самых красивых тропиках.Создайте мир или карту полушарий. Кабель в отличном состоянии и в комплекте с лучшими предложениями и букирином. Binubuhay каждый день, когда вы знаете, что он делает, и это синусоидально, если он не работает.

Mula sa librong Mushroom. Киноколекта намин, пинапалаки, кинукуха май-акда Звонарев Николай Михайлович

Если вы хотите, чтобы ваши кабели были интересны, вы всегда будете знать, что делать, если вы хотите, чтобы их можно было найти в корзине.Kadalasan работает на каждом канале, и, на katunayan, вы можете использовать любой другой кабель. Gayunpaman, ano ang magiging set na ito,

Mula sa librong Mushroom. Лумалаки ками на сайте май-акда Шнуровозова Татьяна

Виды соснового леса Чистые сосновые леса созданы очень быстро. Составление видов грибов, созданных на основе хинди, позволяет локализировать пангеографию, созданную Эдадом Нитом.

Из библиотеки 1000 лучших каталогов и самых полных текстов, сделанных на жестком и жестком уровне.

Грибов, которые несут в себе разные виды, которые можно встретить в различных видах — березовые рощи, осиновый лес, дубовый лес — или ореол различных видов. Однородные виды грибов были обнаружены в различных видах грибов, которые наблюдаются в симбиозе всех видов.

Из Библии на карте, на карте, на карте, в мире, в школе, в лучшем из множества произведений, в наиболее важных событиях с акдой Кизима Галина Александровна

Можно использовать кабели, чтобы сделать их на хинди, если они есть с одной корзиной, а также много, как сделать много, чтобы сделать это и в любое время. Все кадры с различными кабелями, и их составная часть зависит от времени.Все кабели очень хорошо знакомы с палигидом, например,

.

Mula sa librong Garden and Vegetable Garden. Ано? Кайлан? Паано? 10 000 самых лучших из лучших на свете Кизима Галина Александровна

Установите несколько кабелей, чтобы создать несколько колпачков, найти их и найти путь к катавану, покрыть мицелий мататагуан на лупе или кахой и ореол вокруг множества видов. Обилие грибов, выращенных на природе, растет, растет и растет, область

Из библиотеки 1001 выпусков по серьезным и жестким причинам Кизима Галина Александровна

Испытайте много шампиньонов Шампиньоны вы можете найти в бане или бане.Чтобы отобразить это в квартире, вы можете покрыть мицелий, нанесенный на поверхность, сделать это на разных фотографиях и сделать это на большой площади в гараже со слоем толщиной 15-20 см. Мицелий на бахагьянг дурог,

Из Библии в Самбахаян май-акда Никольская Евгения

Кабели для просмотра книг являются потрясающе понятным языком. Чтобы получить доступ к кабелю, вы можете сделать его более красивым.Вы можете найти любой другой язык: на рынке, в мире, в мире, в мире, в мире, в Интернете,

Из библиотеки лучших произведений на тему жестких и жестких рукописей Кизима Галина Александровна

Кабутов 328. Возможный взрыв кабелей на харде? Узнайте больше о кабуте на кагубатане, на хинди (малибан на агар-агаре). Мицелий халаманг-сингав представляет собой отличную порцию, и он может помочь вам увеличить его количество, как можно быстрее.Минус может быть магнетизмом из спор.

Mula sa librong Новая энциклопедия садовода и огородника [binago at binagong edisyon] май-акда Ганичкин Александр Владимирович

Кабели Возможный удар по кабелю на харде? Узнайте больше о кабуте на кагубатане, на хинди (малибан на агар-агаре). Мицелий гриба представляет собой отличную порцию, и на хинди легко сделать это, чтобы увеличить свой урожай, когда вы можете получить мицелий из разных уголков мира.Минус может быть магнетизмом из спор.

Из коллекции

грибов 328. Возможен ли выстрел из хардина? Узнайте больше о кабуте на кагубатане, на хинди (малибан на агар-агарья). Мицелий халаманг-сингав представляет собой отличную порцию, и он может помочь вам увеличить его количество, как можно быстрее. Минус может быть магнетизмом из спор.

От акта с акдой

Начать слушание языков хардина. Как это сделать, выбрать все, что вам нужно, чтобы слова были санитарами и санитарами, когда они действительно эффективны? Медиотама, это санитары удивительных вещей, которые существуют только в одном месте. Нынешние виды тлей, зараженные чумой, дахил насисира (в своем роде или на большом количестве тлей,

).

От акта с акцией

Кабутов Возможный взрыв кабелей на харде? Узнайте больше о кабуте на кагубатане, на хинди (малайя с медом).Мицелий халаманг-сингав является отличным способом, и на хинди легко получить его, чтобы увеличить количество, когда-либо, как мицелий из разных уголков мира. Минус может быть магнетизмом из спор. Матанда,

от акта

от акка

из 328. Возможен ли взрыв из хардинга? Узнайте больше о кабуте на кагубатане, на хинди (малибан на агар-агаре).Кабуте, удивительный мицелий из кагубатана. Минус может быть магнетизмом из спор. Матанда,

Кагубатан, который растет в тумане, растет и растет в зарослях. В качающихся пустурах, это означает, что вы узнаете много интересного, на удивление легко. Вот и все, что вы думаете о том, как много деревьев можно увидеть в еловом лесу в течение всего времени.

Растения пустыни созданы из естественных растений.Ежедневно ежедневно наблюдая за людьми, когда они видят разные вещи, они могут светиться и светиться на халяву. Этот удивительный мир представляет собой множество вещей. Посещение может быть более качественным, чем думает из многих языков, которые позволяют легко получать сообщения.

Вы можете выбрать разные кабели из чистых синтур. Мир мира является уникальным хинди только из нескольких исключительных идей, связанных с пустотами, их уникальными качествами на разных континентах.

Сосновые кабачки, еловые кабачки на еловой губе, накапливаются на камнях и кулай-балах на кулаях. В этом методе, это очень вкусный молочный сок.

Говорящие люди, которые слышат о пустяках, делают это безукоризненно. Когда мы находимся на еловой губе, мы можем положить ее на белую ель.

Виды сырыха усыпаны еловыми деревьями, которые встречаются в разных уголках мира.Насыщенные и красивые сырые растения растут на взрослых елях. Эти удивительные пустяки позволяют создавать большие и яркие гаты; Вы можете увидеть эти цветы мшистых с красивыми цветами, простыми цветами вереска.

Кабиланг, накапливающий растения, которые появляются в пустыне, является королевским мухомором — это потрясающий опыт, который очень хорошо подходит для таких случаев.Большинство видов паутины, их виды очень похожи на все, что есть на хинди, где есть все, что вам нужно.

Вы можете увидеть много и много всего, сделать выбор в пользу приема гатов на сафроне, сделать это с помощью лазера, сделать его более привлекательным, а также лучше. С помощью удивительного, удивительного манипулятора с малышкой и многих других людей.

Обогащение пустуры: добавление мухомора, мухомор-мухомор, мухомор пантерный, мухомор серо-розовый, мухомор мухомор, красный мухомор, шампиньон из джунглей, тёмно-красный шампиньон, тёмно-красный мухомор Payong, basa na pustura kabute, payat na collibia, okre — dilaw na russula, buong russula, camelina, mahilig sa gatas, puting kabute, apdo ng ubas, kabute ng Poland, may punit na puno ng oak, sari-sari na маховик, маховик берденг, totoong лисичка.

Koje gljive rastu pod borom i smrekom? Gljive smrekovih šuma Koje gljive rastu u smrekovoj šumi

Epitelna vlakna. Gljive nemaju sposobnost stvaranja klorofila poput biljaka, pa su stoga jako ovisne o njima okoliš … Zbog trulog lišća i trulih ostataka živih bića troše sve potrebne tvari za rast i razvoj. Богати су органским тварима.

U šumama naše zemlje raste oko 200 vrsta gljiva, ali samo ih 40 ljudi može pojesti. Энергетская мощность производства низак, око 300-500 калорий по 1 кг.Kemikalija je bliska povrtlarskim kulturama, dok je skup aminokiselina sločan proizvodima životinjskog podrijetla.

Koje gljive rastu pod borom? Су гливе, свинье, сыроежка, польска глива, вргань, зеленаш, мокруха и мухарица. У smrekovim šumama možete pronaći vrganje, zrnatu maslačku, smrekovu gljivu, gljivu češnjak, šumsku gljivu, kabanicu i žute gljive.

Borova gljiva

Najčešće je odgovor na pitanje koje gljive rastu ispod bora i smreke «bijele». Ovo plodište ima mnogo sinonima: bijela gljiva vepar, vrganj koji voli bor.

Klobuk mu može dosći 20 cm u promjeru, uglavnom vinskocrven или smećkast. Нога ima naduti izgled i boje je slečna boji kape, ali u svjetlijoj nijansi. Kad se reže, pulpa ne potamni, već je uvijek bijela.

Gljiva se može naći u tamnim i jako osvijetljenim područjima šume. Utvrđeno je da osvjetljenje ne utječe na prinos. Može donijeti plodove pojedinačno i u skupinama.

Branje gljiva odvija se u ljetno-jesenskom pzdoblju. Najveći prinos javlja se krajem kolovoza.U nekim regijama postoje primjerci težine do 1 кг. Berači gljiva предпочитают младшую гливе koje nisu zaražene ličinkama i imaju nježniji okus.

Bijele gljive mogu se kuhati na bilo koji način: pržiti, kiseli krastavci, sušiti. U nekim regijama salate začinjavaju svježim vrganjima.

Рыжик

Đumbir je jedna od onih gljiva koje rastu pod borom i smrekom. Dodijelite onaj koji ima narančasti или crveno-narančasti šešir. ima žućkastu nijansu или lila-zelenkastu.Voćni primjerci ove vrste prekriveni su sluzi. Приликом резаня или додириваня появляю сэ зелене мрле. Ima izražen miris mliječnog soka.

Gljiva smreke najbolje uspijeva na područjima gdje raste mahovina, ima malih izbočina, kao i u blizini brusnica i borovnica.

Vrsta bora najčešće se nalazi u suhim dijelovima šume, na malim brežuljcima u blizini mladih borova.

Gljiva je najprikladnija za kiseljenje i prženje u kiselom vrhnju.

Mosswheel

Izvana gljiva izgleda kao odležala bijela gljiva.У нашим краевима углавном се налази зелена маховина. Baršunasti šešir s time poprima zelenkasto-ljubičastu nijansu. Предприятие на рубеже и узбекистан.

Gljiva ima izražen voćni okus, jede se kuhana i pržena.

Ako raspravljamo o tome kakve gljive rastu pod borom, onda uključuju «rođaka» muhe — poljsku gljivu. Po izgled jako nalikuje bijelom. Šešir može dosći 15 cm u promjeru, baršunast, smeđi or smeđi. Na rezovima se pojavljuje plava boja, samo meso je bijelo, sa žućkastim nijansama.Гливу можно скухати било тко славна особа положить.

Butterlets

Oiler je naziv velike grupe gljiva iz obitelji Boletovye, koja uključuje 40 -ak predstavnika. Glavna razlika izmeu obitelji je ta što svi njezini članovi imaju masnu kapu.

Možda je ova vrsta vodeća na popisu gljiva koje rastu pod borom u našoj zemlji. Iako se nalaze u Africi i Australiji, однозначно у оним земли с умереном климом.

У насим шумама в главном има обычных и лесных маслаца.Klobuk gljive ima mali tuberkul u sredini. Boja je obično smećkasta, все постоянные примеры на смеом или маслинастом bojom. Кора се лако укланя с gljive, изнутри е мекана и сочна, žućkasta pulpa.

Uljar uspijeva na mladim borovima, ali se može naći i u mješovitim šumama. Gljiva voli tlo s dobrom drenžom, odnosno pješčenjak. Za susjede prihvaća zelenike, lisičarke i rusulu. Растэ углавном у скупинама.

Gotovo cijela topla sezona donosi plodove, od srpnja do listopada, glavna stvar je da je atmosferska temperatura iznad 18 stupnjeva.Kad temperatura padne na -5, rast gljiva potpuno prestaje.

Ljeto i zrnasta uljarica spadaju u kategoriju gljiva koje rastu pod borom. Razlike u odnosu na jesen i uobičajeni tip blago, boja kape je oker žuta. Налази се углавном у боровым шумама.

Laktoza

Ova obitelj gljiva uključuje nekoliko vrsta. Ово е горка или горка квржица, црна квржица или чернуха. Preferira šumsko leglo. Može rasti u smrekovim i borovim šumama, brezovim šumarcima i na područjima s podrastom lješnjaka.

Gorka kapa obično ne prelazi 8 cm, slečno lijevku, nogavica je visoka, do 10 cm i promjera do 1,5 cm. Boja kape i noge je ista, crvenkastosmeđa.

Чернуха капа можно дощечки 20 см у промьеру, маслинасто-сме бое. Noga nije visoka — делать 6 см, ali mesnata — делать 2,5 см у promjeru.

Iako ove vrste spadaju u kategoriju gljiva koje rastu pod borovima (fotografije se nalaze u članku), one su i dalje uvjetno jestive, oneosno zahtijevaju pridržavanja odreuhan tehnologije.Gljiva se kiseli tek nakon prethodnog namakanja или vrenja.

Russula

U crnogoričnim šumama nalaze se russules koje imaju neobično ogroman sastav vrsta. Boja šešira je nevjerojatna: od smeđih i crvenih, do zelenih i ljubičastih nijansi. Нет, structura kape je vrlo krhka. Russula se назива и «найдемократский» гляма: расте у смрековым и боровым шумама, листопадним шумама и пустарама. Mogu donijeti plodove u hladnoj i vrućoj sezoni, ovisno o podvrsti.

Uglavnom se russula prži or kuha, suši, jer je zbog svoje krhke structure slabo pogodna za kisele krastavce.

Pravila berbe

Vrlo je lako prepoznati gljive koje rastu pod borom. На Интернете есть много фотографий, готово свака куча има кнджигу о темама глджива. Нет, čak i jestive gljive mogu biti opasne za ljude ako se ne poštuju određena pravila:

  • Branje gljiva u blizini autocesta i željeznica je zabranjeno. Постой велики ризик да е садржавати соли тешких металлов и друге štetne tvari.
  • Прикупите само one kopije u koje ste sigurni.Ne biste ih trebali kušati, а также все, что нужно для того, чтобы учиться.
  • Pažljivo pregledajte gljive: ne smiju biti oštećene i crvotočine. Поновно долазит кучи, прегледайте убран урод, одбацит остечене копье.
  • Nemojte vaditi gljivu s micelijem. Ако к учините, за неколико тедана на овом мьесту нече бити новых гливов.

Na najmanju sumnju, na primjer, ako je gljiva nepoznate vrste, odbacite je. Sretan tihi lov.

Prije nego pređemo na priču o mjestima na kojima rastu vrganje, nece biti suvišno spomenuti da je izraz „vrganj“ skupni, i ne podrazumijeva jednu, već nekoliko gljiva.Njihov broj, kako se pokazalo, nije ograničen na deset. Ukupno postoji 18 podvrsta, od kojih se 4 čak pokušavaju Definirati kao neovisne, zasebne vrste. Većina ovih gljiva pripada rodu Borovik, no sretnom je slučajnošću među «plemenitim» bio и jedan «poslani kozak» из клана Obabok (bijeli vrganj) — zbog svijetle boje klobuka. Za prosječnog gljivara ove se informacije mogu činiti znanstveno dosadnima, ako ne i potpuno beskorisnima, ali značajno objašnjavaju zašto vrganje raste u raznim šumama — od četinjača do.

Vrganje

Raznolikost šuma u kojima rastu vrganje objašnjava se činjenicom da njihove različite podvrste «sklapaju» savez — i vrlo obostrano korisne — s raznim drvez. I rastu točno tamo gdje je ovo drveće.

Čini se da je za traženje mjesta gdje bi vrganj trebao voditi debela stada dovoljno zapisati popis drveća na koje gravitiraju i povući ga sa sobom na izlete izvan grada. Али не — zbog izbirljivosti uvjeta pokazalo se da je lavovski udio svih vrsta vrganja zamjetno «izbirljiv» od istih udova i ostalih gljiva jasika.Дайте им не само «свое» симбионте (i — određene dobi), već i određeno tlo, kao и karakteristične toplinske и vlažne uvjete. Zato vrganje ne raste nigdje, već samo u posbnim šumama. Сада их подробно рассмотреть.

Četinarske šume

Počnimo, naravno, od četinjača, jer su ove šume najdominantnije umjerenom pojasu sjeverne hemisfere planeta, особенно у njezinom krajnjem di sje. Štoviše, они су najkarakterističniji krajolik u kojem rastu vrganje.

Borove šume

Fotografija 2.Šuma planinskog bora bogata vrganjima.

Takve se šume obično nalaze borova gljiva , ulazeći u simbiozu, jasno je s kojim stablom, rjee — sa smrekom i other (uključujući listopadne) vrste. Razlikuje se od ostatka vrganja po šećernoj smeđoj kapici i nozi, ponekad takoer ima smećkastu nijansu. Voli tlo s pijeskom, or ilovače, ali ni u kom slučaju vlažno. Odnosno, gljiva definitivno izbjegava močvare i vlažne nizine, preferenceirajući im suhe šume. U planinskom području voli se «penjati» više — tamo su, vidite, uvjeti za njega najbolji.

Moguće je izračunati mjesta na kojima rastu vrganje, ne samo kopanjem šumskog tla lopatom i gtkrivanjem zrna pijeska ispod napola istrunulog legla. Главни ориентир су «ястуци» од маховине (сфагнума) или лишаева. Ovdje se обычно pojavljuju gljive, osobito ako postoje male praznine na drveću, toplije od sunca od ostalih okolnih područja. Mogu se naći i uz rubove livada, čistina i uz strane šumskih cesta.

Navest ću primjer iz moje osobne prakse s gljivama, kada sam uspio naići na cijelo «polje» vrganja, gdje su rasli poput krastavaca u stakleniku i gotovo se popeli jedan na other.Bila je to čistina koja je graničila sa šumom i rijekom, a bila je potpuno prekrivena mahovinom i sobovim lišajevima. S jednog четвертого метра ovog mjesta u trenu je pokupljena kanta gljiva, te je izrezano desetak i pol takvih kanti. Како смо тада вукли ово богатство и како смо га уопче вукли кучи — тема е посебне приче. Mogu reći samo jedno — prvi put sam potpuno osjetio sve negativne značajke vlastite pohlepe.

Šume smreke, jele ili smreke-jele

Fotografija 4.Šuma smreke-jele.

Raste ovdje smrekova bijela gljiva … Извана себе готово не разлику од боровых врганья, само это боя клобука нешто мане засичена. Inače, ova gljiva je типична vrsta, pa je prema tome — ona «prava bijela gljiva».

Фотография 5. Evo ga — zgodan muškarac, типичан представник врганья. Odrastao na jastuku od mahovine sfagnuma.

Uvjeti uzgoja smrekovog vrganja zapravo odgovaraju njegovom borovom srodniku, sizuzetkom da prvi više teži smrekama.

Baš kao i prethodna gljiva, smrekov vrganj voli pjeskovita или ilovasta, tla koja nisu natopljena vodom i stenu od mahovine.

Listopadne šume

Primjetno ih je manje od crnogoričnih šuma, no to ih ne sprječava da zauzmu vrlo pristojno područje. Листопадне шуме развития су у южном подручье, на северу су обыкновенно риетка поява.

Березняки

Фотография 6. Березняк. Mjesto na kojem raste sorta breza vrganja.

Smiješno je, ali prava vrganj ovdje je također uspjela formirati podvrstu — brezov vrganj on je šiljak (ovaj naziv je posljedica činjenjejenjee danoavrija.

Za razliku od prethodnih sorti, šiljak ima najsvjetliju kapu, nie toliko izbirljiv u typeu tla i raste gotovo posvuda, osim možda izbjegavajuči možda izbjegavajuči možda jistese. Vrlo je rasprostranjena i brojna, zbog čega posbno obožavamo štovatelje „tihog lova“. Zapravo, može biti u bilo kojoj brezovoj šumi, seekirajući rubove i granice izmeu obraslih i отvorenih područja.

Tri su znaka pomoću kojih možete točno utvrditi rastu li vrganje u brezovoj šumi. Prije svega, to su neravnine na travi.Ili na popularan način — trava bijele travel.

Фотография 8. Tamo gdje se nađu takve izbočine travel, vrganji će zasigurno rasti.

Još dva znaka su susjedske gljive. Amanita muscaria i lisičarka. U pravilu, oboje prate vrganje, pa čak i počinju uroditi plodom s njim otprilike u isto vrijeme.

Dubravy

Фотография 9. Малый храм с благом сначала врсте брезе и тамног цнегоричног дрвета (istočna granica rasta engleskog hrasta).

Područje ipak nije baš tipično za Ural — i to je vrijedno spomen jer, na kraju krajeva, na jugozapadu imamo male hrastove šume, a to je teritorij na kojem rastu vrganje sorte hrast. Međutim, ova je sorta kontroverzna — neki znanstvenici razlikuju je kao neovisnu vrstu — vrganj bronca … Razlikuje se od prethodnih u najtamnijoj boji kape na, ponekad ima čakanik i crstu. У Francuskoj se ova gljiva popularno naziva «crnačka glava».

Fotografija 10.Hrast «vrganj», brončani je vrganj, također je «glava crnca».

Raste u toplim šumama, gravitira prema južnim regijama. U planinskim područjima rijetka je или je uopće nema. Према гласинама — чтобы се код нас сусрече, али vrlo rijetko.

Brijestove šume

Brijestovi, oni su ilmovnici. Има и таквих. Posebna pasmina vrganja koja desireira ove šume još nije uočena. Ipak, povremeno u tim šumama postoje sorte bora i smreke, a ponekad se nađu i sorte breze.

Znanstvenici iz mikologije jednoglasno kažu da vrganji teško stvaraju simbiozu s brijestom zbog nekih specificičnih nijansi biologije ovog stabla.Stoga su tamo tako rijetki, a ako se nađu, onda u malim količinama.

elim dodati jedino: ilmovniki su one šume u kojima ne rastu vrganje. Bez obzira na to kako sam lutao ovim mjestima, nikada nisam vidio vrganje, iako su tamo ipak naišle neke druge jestive gljive.

Друга ествар кад брижест расте помиешан с липама и брезама, па чак и са джелом и смреком. Али ово е вец …

Mješovite šume

Što sam s razlogom spomenuo, jer je njihov udio među našim šumama vrlo značajan.Dakle, upravo u njima najčešće nailazite na velike grozdove vrganja. S čime je to povezano, nije poznato. Pretpostavljam samo da «hodgepod» simbiontskog drveća na neki način daje gljive najbolji uvjeti za uzgoj. Možda izvorni šikare mješovitih šuma ovdje imaju neki utjecaj.

Iako … U mješovitim šumama često postoji drvo poput breze, pa stga — ima sve za uzgoj sorte breze vrganja — najbrojnije od svih. Možda pruža «продуктивность» mješovitih šuma?

Нешто о минимальной старости

Уочава сэ да это е шума стария, это е джевичанская и примитивная, веце су шанс да найшете на велике гроздове врганья.Нет, у младим шумским насадима найвьерятние чете бити с грудама, Алине и с бижелцима. За потонье е потребан огроман временски интервал (према неким изворима — от 20 до 50 лет) за створье добро развития мицелия, способног даниеты плодове у найвцой мери. Iako se mali prinosi bijelaca ponekad nalaze u relativno mladim šumama, ali činjenica je da su mali.

zaključci

Pa, sada je vrijeme da se sagleda sve gore navedeno. Dakle, tamo gdje rastu vrganje, tamo:

  1. Postoje breze, borovi, smreke, jele i hrastovi.I takoer — друга стабла, али брой глжива овдье će biti osjetno manji.
  2. Starost stabala je «odrasla», odnosno najmanje 20 godina, ali bolje — starija.
  3. U relativno suhim, a ne močvarnim područjima.
  4. Uz granice šume i otvorena područja, na mjestima gdje je drveće rjeđe.
  5. У планинама.
  6. На pjeskovitim, pjeskovitim ilovnatim и ilovastim tlima.
  7. Gdje na zemlji rastu mahovine (sfagnum, lan s kukavicom) и lišajevi.

Poznavajući ovih sedam pravila, možete sigurno otići u šumu i prilično uspješno otkriti mjesta na kojima rastu vrganje.Ipak, toplo vam proporučujem da budete pažljivi, zabilježite sve zanimljive točke i izvučete vlastite zaključke o mjestima gdje gljive rastu. Я što češće hodate kroz šumu, to će vam više tajni i tajni otkriti. I uvijek çete se vratiti s punim košarama.

Да! Само не заборавите добро наоштрити нож.

Gljiva je živiorganam koji čini zasebno istoimeno kraljevstvo. Дуго су себе приписывали бильному карству. Нет, zbog činjenice da gljive karakteriziraju neke značajke koje ih razlikuju i istovremeno ujedinjuju s biljkama i životinjama, odlučeno je da ih se odvede u zasebno kraljevstvo.Činjenica je da gljive ne mogu provesti process fotosinteze i primati hranjive tvari iz sunčeve svjetlosti. Kao hrana trebaju gotove organke tvari.

Borove šumske gljive

Iskusni berači gljiva znaju koje gljive rastu u Borovoj šumi. Овиси о вршти доступных хранителей твари и клими. Gljive se mogu naći i na zemlji među biljkama, i na deblima stabala pa čak i na kamenju .

Jestive vrste

U crnogoričnim šumama identifyirano je oko dvjesto vrsta gljiva, ali samo 40 od ​​njih pogodno je za prehranu ljudi.

Butterlets

U crnogoričnim šumama i zasadima u dobi od dvije do petnaest godina možete pronaći gljivu koja se zove uljarica. Извана я смđа, изнутра жута. Uljarica je termofilna i raste uglavnom na rubovima orili uz rubove livada, gdje grane ogromnog drveća ne ometaju sunčeve zrake. Mogu se vidjeti i na mjestima gdje rastu skupine relativno malih Borova. Preferiraju pjeskovito tlo s dobrom drenažom.

Gdje sakupljati mišje gljive na Krimu (veslanje sivo)

Ime je dobio po uljnoj sluzi. pokrivajući šešir. Obično vrganji rastu u skupinama. Možete ih pronaći na malim brežuljcima među opalim iglicama. Vrlo je rodna vrsta koja aktivno raste tijekom toplih ljetnih i ranih jesenskih pzdoblja.

Medene gljive

Mogu se naći i pod borom u šumi, i na poljima, livadama, ponekad čak i među grmljem. Medene gljive radije ne rastu na zemlji, poput mnogih otherih, već na panjevima i deblima mrtvih or oslabljenih stabala. Podmiri se velike grupe и можно заузети прилично велико подручье.Medene gljive imaju dugu i visoku stabljiku i plosnati šešir u Obliku diska tamno smeđe boje.

Veslanje

Red raste u starim borovim šumama u malim kolonijama poredanim u niz, po čemu je i dobio ime. Klobuk gljive može biti promjera do 15 см. У неким землима рядовки жэ джедан од отровне гливе али неки се сматраджу жестивим. Podijeljeni na vrste:

Boja istruktura gljive ovise o vrsti.

Teksaški vrabac

Ove gljive pripadaju obitelji riadovok, ali su ime dobile po karakterističnoj zeleno-žutoj boji.Češće rastu u sredovječnim šumama, također u nekoliko kolonija, ispruženih u nizu or pojedinačno. За разлику од маслаца, зелене зеле не полевка светлость и стога расту углавном у замраченим низинама испод слоя отпали игр, а потом чак и испод слоя земля. Imaju ravnu nogu, blago proširenu prema dolje.

Mosswheel

Ove gljive također nisu rijetkost u Borovoj šumi. Ive u područjima prekrivenim mahovinom, po kojima su i dobili ime. Ova gljiva ima veliku, debelu kapicu i visoku stabljiku.Боя я другая: црвена, жута, смеля. Glavna poteškoća u prikupljanju zamašnjaka je što imaju pandan — lažni zamašnjak, koji nije otrovan, ali ima neugodan okus.

Najbolje gljive i mjesta s gljivama Samarske regije

Russula

Jedna od najpoznatijih i najčešćih gljiva je russula. Постой много врста ове глайв. Među njima ima i jestivih i nejestivih predstavnika. Njihova karakteristika je konkavna kapa u Obliku lijevka i ravna stabljika. Ako je sama russula bijela, kape imaju različite boje, ovisno o okolišu.Могу бити или црвене или ружичасте, или зелене, жуте, любичасте, смđе. Unatoč prisutnosti nejestivih rođaka, jedna je od vodećih gljiva u kuhanju.

Lisice

Ovo je jedna od jedinstvenih gljiva koja raste u borovim šumama. Teško ih je zamijeniti s other gljivama. Imaju svijetlo narančastu boju i šešir u Obliku lijevka. Glavna razlika izmeu lisičarke je ta što je teško reći gdje joj noga završava, a kapa počinje. Vrlo su gljive koje vole vlagu, pa se stoga nalaze uglavnom na mjestima s visokom vlagom.Glavni nalet njihovog pojavljivanja počinje nakon obilnih kiša. Раст у бройным колонияма налик хрпи.

Kišobran od gljiva

Ime je dobio po svojoj Strukturi. S dugom, tankom nogom i raširenom kupolom šešira, по облику podsjeća na kišobran. U promjeru kišobran može dosći 35 см, visina nožice je 40 см. У основы Je boja ove gljive bijela, ali kako raste, klobuk pukne i pokrije se ljuskama koje potamne i postaju kremaste. Sama noga ukrašena je pahuljastom suknjom.

Vrganj, или vrganj

Najpopularnija i omiljena gljiva svakog berača gljiva je vrganj.Он готово элита свог краевства. Unatoč činjenici da je pravo ime ove gljive vrganj, mnogi je nazivaju bijelom. To je zbog činjenice da nakon toplinske obrade (sušenja) zadržava izvornu bijelu boju pulpe. Расте послуда, с изузетком особито хладных регионов и мьеста с великим количином влады.

Gdje u Rusiji rastu crno -bijeli tartufi

Veličine ovih poznatih gljiva dosžu 30, a ponekad i 50 cm u promjeru i 25 cm u visinu. Нога je debela, у облику bačve, izvana ima sivu boju.Klobuk pak ima zaobljeni Oblik, pa se samo u odraslih gljiva može spljoštiti. Boja kape je prilično raznolika. Može biti svijetlocrvene или bijele, ovisno o starosti vrganja.

Пост Citat Učenje branja gljiva.

Треба покупки самого познанике gljive !
Gljive koje izazivaju sumnje, bolje je ne uzeti!

Stoga ćemo se u ovom pregledu ograničiti na opis najčešćih jestivih gljiva, što će neznatno proširiti (nadamo se) znanje berača gljiva.

Bijele gljive (vrganj)

Izuzetno kvalitetna jestiva gljiva … Smatra se jednom od najvrjednijih vrsta gljiva. Bijela gljiva može se koristiti svježe (kuhano i prženo), sušeno, posoljeno i ukiseljeno. Istodobno, kad se osuši, pulpa vrganja, za razliku od ostalih, ostaje bijela.

Klobuk vrganja je cjevast, u obliku jastuka, može dosći 20 cm u promjeru. Boja kape je vrlo raznolika: bjelkasta, svijetlo siva. Можете биты жута, смея или смея, любичаста, црвена, црна и смея.Često je klobuk vrganja neravnomjerno obojen — prema rubu može biti svjetliji, s bijelim ili žućkastim rubom. Кора се не може уклонити. Tubule su bijele, kasnije žućkasto-maslinaste или žućkasto-zelenkaste.

Noga je debela, zadebljana pri dnu, čvrsta, s mrežastim uzorkom, ponekad samo u gornjem dijelu. Boja noge često ima istu nijansu kao i kapica gljive, samo svjetlija.

Pulpa je gusta, bijela, orašastog okusa i bez posbnog mirisa. На rezu pulpa ne mijenja boju.

Raste Bijela gljiva po cijeloj Euroaziji umjerenoj i subarktičkoj zoni.Плодовы у липню — листопаду.

Zbuniti Bijela gljiva s otrovnim nejestive gljive teško. No vrganje ima nejestivu dvostruku — žučna gljiva … Meso mu je toliko gorko da će čak i jedna mala gljivica koja uđe u kotao pokvariti cijelo jelo. Jednostavno će ga biti nemoguće pojesti. Boja tubula žučnih gljiva je prljavo ružičasta, a meso prilikom rezanja postaje ružičasto.


Рыжик

Jestiva gljiva isključivo Visoka kvaliteta… Neki ga europski narodi preferenceiraju umjesto vrganja. У многих земляма глджива сматра деликатесом. Posebno dobro gljiva pržene u kiselom vrhnju. Ne preoručuje se samo sušenje gljive .

Rasti gljive , uglavnom u crnogoričnim šumama, osobito u borovima i smrekama. Preferiraju osvijetljena mjesta: livade, rubove šuma, mladu šumu. Распространен у шумама Европа, Урала, Сибира и Далеког истока. Плоды од липня до листопада.

Капа одрасле гливе е ламеларна, у облику лиевка с благо увиженим, а затим равним рубом. Najčešće je kapa mliječne kape šafrana narančasta or narančastocrvena, ali postoje zeleno-oker или sivkasto-maslinaste kape. Na kapici su jasno vidljive tamnije koncentrične zone. Ploče su česte, debele, narančaste or narančastožute. Притиснути или сломаны постаю зелени или смени

Noga kape mlijeka od šafrana je cilindrična, šuplja, glatka, iste boje s čepom or nešto svjetlija.

Pulpa je narančasta, na rezu postaje zelena, характерный благоприятный смоластог мириса. Na rezu se ističe narančastožuti or narančastocrveni mliječni sok. У зраку поступно постая зелена.

Osim uobičajene kape od mlijeka od šafrana, u našim šumama postoji gljiva crvena (s vinski crvenim mliječnim sokom, koji na zraku postaje ljubičastiva), kamelina jeku zraku postaje ljubičastiva, kamelina ječní š (mliječni sok joj je narančast, ali u zraku postaje vinskocrveno)…

Вргандж (бреза, обабок)

Jestiva gljiva Visoka kvaliteta.

Vrganj — vrlo česta vrsta, čini zajednicu s raznim vrstama breze. Распространен на Арктику, Шумама Европа, Урала, Сибира, Далеког истока. Raste u brezama i mješovitim šumama, močvarama i tundri. Плоды од липня до ружна.

Klobuk vrganja je isprva polukuglast, kasnije u obliku jastuka. Boja može biti sivkasta, bjelkasta, sivo-smeđa, mišje siva, smeđa, tamno smeđa, gotovo crna.Tubule su bjelkaste, smeđe-sive u zrelosti.

Stabljika je cilindrična or prema podlozi malo zadebljana, čvrsta, vlaknasta, bjelkasta, prekrivena tamnim ljuskama (sivkasta, tamnosmeđa or gotovo crna). Meso je bijelo, gusto, ne mijenja boju na rezu или postaje ružičasto.

Ova se gljiva može jesti kuhana или pržena, bez prethodne obrade. Ova gljiva pogodna je za sve vrste berbe. Ako postoji potreba da se izbjegne plava boja koja se pojavi tijekom prerade, gljiva se mora namočiti u 0,5% -tnu otopinu limunske kiseline.Vrganj se obrađuje na isti način. Vrganj je posbno dobar svježe pržen или kuhan.

Vrganj može se zamijeniti s nejestivom žučnom gljivicom.


Вргандж (ясика, црвенокоса)

Jestiva gljiva Visoka kvaliteta.

Vrganj — jedna od najčešćih jestivih gljiva u umjerenom pojasu sjeverne hemisfere. Po svojoj hranjivoj vrijednosti i okusu, zajedno s vrganjima zauzima časno drugo mjesto nakon vrganja i kameline.

Vrganj rasprostranjena u šumama Europe, Urala, Sibira i Dalekog istoka. Плоды од липня до ружна.

Klobuk vrganja dosže 20 cm, isprva je polukuglast, zatim ravniji. Boja se kreće od crvene i crvenkastosmeđe do bjelkasto smeđe ili bijele. Tubule su bjelkaste, kremaste или sivkaste. Stabljika je cilindrična или se prema dnu širi, prekrivena vlaknastim ljuskama. Pulpa na rezu postaje plava, kasnije postaje crna, kod nekih vrsta postaje crvenkasta or ljubičasta.

Postoji dosta podvrsta vrganja. Prerađuje se na isti način kao i vrganji.

Lijepa jestiva gljiva.

Distribuirano poljska gljiva u crnogoričnim, rjeđe listopadnim šumama. Preferira zrele borove šume. Raste među mahovinom, u podnožju debla or na panjevima. Uobičajeno za šume u Europi, Uralu, Sibiru, Dalekom istoku, Srednjoj Aziji, Kavkazu. Ova gljiva svoje ime duguje činjenici da je rasprostranjena u crnogoričnim šumama Poljske, odakle se naširoko izvozila u druge zemlje.

Plodovi u kolovozu — rujnu.

Okus poljske gljive podsjeća na vrganj, iako pripada rodu mahovine. Препоруча се кухати, пржити, сушити, посолити, укиселити.

Капа на poljska gljiva дозаже 12 см. Kapa je u početku jastučastog oblika, konveksna, kasnije gotovo ravna. Boja klobuka poljske gljive može biti smećkasta or kestenjasto smeđa, u mladih gljiva s mat površinom od antilopa. Трубочка су жуто-зелене, на притисак постаю плав.

Pulpa je žućkasta, na prijelomu postaje plava, zatim postaje smeđa, ugodnog mirisa i okusa.

Noga je cilindrična, čvrsta, ponekad s večerom or blago natečena do baze. Boja noge je svijetlosmeđa, pri dnu svjetlija, smeđa.

Nejestivi dvojnik poljske gljive je žučna gljiva.


Обични Дубовик (Поддубовик)

Poddubovik — jestiva gljiva koja se može koristiti bez prethodnog kuhanja za kuhanje vrućih jela, za soljenje, kiseljenje, sušenje. Користи се чела глджива: капа и нога. Gljiva je otrovna u sirovom obliku, a u kombinaciji s alkoholom može izazvati teško trovanje.

Poddubovik (obični hrast), pripada rodu cjevastih gljiva, raste u hrastovim mješovitim, a ne gustim šumama. Često raste na rubu šume.

Poddubovik se može naći od sredine ljeta do jeseni. Ovo je jedna od najljepših gljiva po izgledu i boji u srednjoj traci. Klobuk mu naraste do 20 cm u promjeru, debeo, mesnat, polukuglast, zatim ispupčen, baršunast, maslinastosmeđi, tamnosmeđi, žutosmeđi, suh. Pulpa je gusta, limun-žuta, na prijelomu jako plavi, bez posbnog mirisa i okusa.Cjevasti sloj je fino porozan; код младых глива жуто-зелень, касние тамноцрвен, на приелому позени, на притисак постане плав. Noga je duga do 15 cm, do 6 cm u promjeru, gomoljasto zadebljana pri dnu, cilindrična, čvrsta, žuta, žuto-narančasta ispod kape, crvenkasta pri dnu, s crvenkastom mrežom na vrhu. Prah spora je smeđe-maslinast.

Джестив глайв Высокая квалификация.

Gljive ovog roda uobičajene su u cijelom borovom području na sjevernoj hemisferi.Neke vrste vrganja nalaze se čak i u tropima. 15 врста е познато само на подручью бившег Советског Савеза.

Ulje karakterizira glatka, ljepljiva или blago sluzava kapica. Vrganj s vlaknastom kapom rjeđi je. Обично с кожей на надежную кожу. Privatna deka na dnu kape ili je prisutna nedostaje, a ako kapa nije ljepljiva, deka je uvijek odsutna. Stabljika vrganja je glatka or zrnasta, ponekad s prstenom. Едини недостатак ове укусне гливе е што ю е потребно огулити, это може бити яко заморно након дугог марша.

Obično jelo od maslaca (kasni, istiniti, žuti) — najčešći među vrganjima. Ima sluzavu smeđu, tamnosmeđu или čokoladnu haubu. Rjeđe su žuto-smeđe или smeđe-maslinaste kape. Добро развития приватные прекривачи, жуте трубочка. Нога овог uljara je cilindrična, kratka, s prstenastim prstenom. Donosi plodove u srpnju — rujnu, često u velikim skupinama. Raste u borovim šumama, na osvijetljenim mjestima, voli pjeskovita tla. Rasprostranjen u šumama Europe, Urala, Sibira, Dalekog istoka, Kavkaza.

Kasno ulje pržiti, kuhati, marinirati, posoliti i dobro osušiti.

Ova gljiva ima sločnost s nejestivom gljivom papra.

Ulje od ariša — raste u šumama sibirskog ariša, Preferira mlade šume.

Kapa mu je limun žuta, žućkasto narančasta или zlatno smeđa, ljepljiva s lako ljuštenom kožom. Veličina klobuka je od 4 до 13 см. Tubule su žute, kasnije maslinastožute. Pulpa postaje blago ružičasta. Plodovi u srpnju — rujnu.

Ovaj podmazivač dobro prokuhati i marinirati.

Granularni ulj (ljeto, maslac, žuta) — raste u podzoni mješovitih i crnogoričnih šuma. Preferira borove šume, često raste na suhim mjestima, na cestama, proplancima i u jamama, rijetko pojedinačno i uglavnom u skupinama od kraja svibnja do rane jeseni.

Klobuk mu je sluzav kad je suh, sjajan, može biti od žuto-smeđe do smeđe-smeđe boje. Koža se lako uklanja. Donja površina kape mlada gljiva svijetložute boje, prekriven bijelim filmom, koji se u odrasle gljive odlomio od klobuka i ostao na stabljici u Obliku prstena.Pulpa je gusta, gusta, svijetložuta, žuto-smeđa, na prijelomu ne mijenja boju, ugodnog okusa i voćnog mirisa. Cjevasti sloj je fino porozan, tanak, bijel, svijetložut, zatim sumporno žut, s kapima mliječnobijele tekućine. Noga je kratka, dugačka do 8 cm, promjera do 2 cm, čvrsta, cilindrična, svijetložuta, zrnasta na vrhu.

Ljetno ulje — visokorodne, ukusne, jestive gljive, koje se koriste bez prethodnog vrenja za vruća jela, soljenje, kiseljenje, sušenje. Ljetnu uljaricu treba razlikovati od uljarica gljive paprike koja pripada rodu.

Zapravo, postoji 18 vrsta mahovina, uobičajenih umjerenim na umjerenim širinama obiju hemisfera. Najčešći su močvarni zamašnjak, zeleni zamašnjak i žuto-smeđi zamašnjak. Svi se koriste kuhani, prženi, sušeni te ukiseljeni i posoljeni.

Močvara močvarna svojomstrukturom podsjeća na vrganj. Раст на маховитим подручима цельноричных шума. Капа и нога су жуте са смеим ниджансама. Spužvasti sloj je zelen or žuto-maslinast. Pulpa je žućkasta, na rezu postaje plava.

Zamašnjak zelen rasprostranjena u raznim šumama Europe, Kavkaza, Urala, Sibira i Dalekog istoka. Капа му е у облику ястука, суха, барсунаста, сивкаста или маслинастосменя. Tubule su žućkasto-zelene boje sa širokim porama, ponekad se spuštaju do stabljike. Stabljika je čvrsta vlaknasta, žućkasta or s crvenkastim nijansama, sa smećkastom mrežicom čiji je intenzitet izražen u različitim stupnjevima. Pulpa je gusta, bijela или sa žućkastim nijansama, ne mijenja boju или postaje plava.Плодовы у липню — листопаду.

Zamašnjak žuto-smi … Izgledajte kao poljska gljiva … Kapa je polukuglaste do jastučastog oblika, suha, baršunasta. У младих глжива е сивкасто или прляво жуто, с годинама постае маслинасто или црвенкасто жуто. Кора се не може уклонити. Пора су жуте, затим с зеленкастом или маслинастом бойом, постаю плаву на притисак, затим постаю смье. Stabljika je cilindrična, čvrsta, žuta или oker-žuta, do temelja smeđa s crvenkastom bojom.Pulpa je žuta; у зраку постое плавкасто-зелена. Raste u vlažnim borovim šumama, često među borovnicama i mahovinom. Plodovi u srpnju — листопаду.

Jestiva gljiva dobrog okusa, ali niske hranjive vrijednosti. Користи сэ без прходног кухни. Lisice su rasprostranjene u svim šumama umjerene zone Starog svijeta. Plodovi u srpnju — листопаду, это у великим скупинама.

Klobuk lisičarke je konveksan or plosnat, po dospijeću ljevkast, s tankim često vlaknastim rubom, gladak.Cijelo plodište lisičarke je žuto-žuto, s crvenkastom nijansom или blijedo narančastom bojom. Pulpa je gusta, gumenasta, bjelkasta, ugodnog okusa i mirisa. Su korišteni lisičarke svježe, ukiseljeno, posoljeno.

Često se nalaze u našim šumama. Međutim, neiskusnoj особенности je teško kretati se u svojoj različitosti. Осим тога, много врсте нису свеприсутне. Predstavnici roda russula rasprostranjena u europskom dijelu Rusije, u Sibiru, dana Daleki istok… Osim toga, russula se nalazi u Severnoj Americi i istočnoj Aziji.

Ove gljive imaju velika or medium plodna tijela; kape različitih boja, ovisno o pigmentaciji kože. su vrlo raznoliki i prestavljaju vrlo težak rod u smislu identifikacije i ograničavanja vrsta. Razlike među vrstama ponekad su vrlo male, pa je teško identity ove gljive.

Ove se gljive pojavljuju u srpnju, ali ih je особито много у коловозу и rujnu. Russula se nalazi u raznim vrstama šuma.Većina russula su jestive gljive, uglavnom 3. i 4. kategorije. Berači gljiva ponekad jedu russulu svježu sa solju (otuda im i naziv). Malo je russula otrovnih, nejestivih or gljiva bez njih praktičan … Ekonomska vrijednost russule smanjena je zbog krhkosti plodnih tijela. Berači gljiva ne koriste gljive nekih vrsta zbog oštrog okusa. Oštar okus nestaje pri soljenju.

Oni čine oko 45% mase svih gljiva koje se nalaze u našim šumama. Najbolje gljive smatraju se oni koji imaju manje crvene boje, ali više zelene, plave i žute.Kapa russules je u početku manje-više sferična, polukuglasta or zvonasta. Kasnije, kako raste, on je ničice, okrugao, раван или у облику лиевка, у средини улегнут. Promjer klobuka je u prosjeku 2-20 см. Neke vrste imaju karakterističan rub klobuka. Дакле, код неких врста руб клобука дуг и снажно увижен. Нет, руб kapice može se pokazati ravnim, osobito u slučajevima kada je kapa rano raširena. Ponekad je rub kapice prugast или kvrgav, valovit. Šešir je prekriven kožom. Кожа капе е суха, може бити сяйна или досадна.Кожа руссула капе након кише и роза ljepljiva je i sjajna. Код неких руссула кожа се лако одлиепи, код других се люшти само уз руб клобука итд. Koža je vrlo raznolike boje, vrlo promjenjiva, ali u mnogim slučajevima postojana. Mora se imati na umu da boja kože mladih, razvijenih i starećih plodova može biti različita. Ponekad, pod utjecajem sunca, boja izblijedi. Istodobno s blanširanjem kože, meso kape se boji. Pigmenti se takoer uništavaju kuhanjem gljiva. Ploče russules su slobodne, prianjaju.Boja ploča kreće se od bijele do oker. Pločevi mladih plodica su bijeli, iznimno limun-žuti.

Raste od lipnja do listopada, na brezovim panjevima or ležećim deblima, ponekad na panjevima other listopadnih, rjeđe crnogoričnih stabala.

Šešir za ljetne gljive promjera je do 7 cm s tankom pulpom, za mlade gljive je konveksan s gomoljem u sredini, prekriven paučinskim pokrivačem, zatim ravno ispupčen, ljepljiv na kiši. Boja kape je žuto-smeđa; капа е светлия у средини.Pulpa je svijetlosmeđa, miris i okus su ugodni. Ploče su prilijepljene uz stabljiku, ponekad blago silaze, svijetložute u mladih gljiva, hrđavo-smeđe u starih. Нога до 8 см дулйине, до 1 см у промжеру, шупля, цилиндрична, закривлена, крута, сменя, с фильмом смеим прстеном, тамно сменя испод прстена, с люскама. Spore u prahu su tamnosmeđe.

— ukusno, gurmanska gljivačiji se čepovi mogu koristiti bez prethodnog vrenja za vruća jela, za sušenje, kiseljenje, soljenje. Ova gljiva, nepoznata svim beračima gljiva, vrlo je plodna i često se nalazi u ruskim šumama u velikim skupinama.Kasnojenska jestiva gljiva hypholoma cephalic slečna je ljetnoj gljivi. Za razliku od ljetne gljive, cefalofoidni hifolom nema prsten na nozi, boja ploča je siva, raste na borovim panjevima.

Ljetnu gljivu potrebno je razlikovati od otrovne gljive sumporno žute boje, gorkog okusa, bez prstena sa sumporno žutim pločama, kao i od ciglenocrvene gljive, gorkivog okusa, sujločníska


Jesenji agarik (pravi)

Jestiva gljiva .

Gljiva meda je prava (jesen), pripada rodu gljiva meda iz porodice veslača lamelarne skupine. Ова популярна и врло продуктивна глжива расте у великим скупинама од края коловоза до касне есени на паневима, кориеню, мртвим и живим деблима листопадне, углавном брезе, рьеже четиняча, ponekaramaad u. Klobuci do 13 cm u promjeru, u mladih gljiva su sferični, s unutrašnje zakrivljenim rubom, zatim plosko-konveksni s tuberkulom u sredini. Boja klobuka je sivo-žuta, žuto-smeđa s nijansama, tamnija u sredini, s tankim malim, ponekad odsutnim smeđim ljuskama.Pulpa je gusta, bijela s ugodnim mirisom, kiselkasto-trpkog okusa, u starim gljivama može imati malo gorak okus. Ploče su blago silazne, bijelo-žute, zatim svijetlosmeđe, u starim gljivama s tamnim mrljama, s bijelim cvatom od spora. Noga je duga do 15 см, do 2 cm u promjeru, cilindrična, pri dnu malo zadebljala, s bijelim filnatim prstenom u gornjem dijelu, svijetla na kapi, smeđa pri dnu, s vlaknastom pulpom u starivama gljilavama. Spore u prahu su bijele.

Jestiva gljiva visokog prinosa.У младим глайвама (с приватным покривачем без прстена) користи сэ cijela gljiva, у зрелим гливама с прстеном користи сэ само клобук. Medena gljiva dobra je za kuhanje toplih jela, sušenje, soljenje, kiseljenje. Za vruća jela ove se gljive moraju kuhati najmanje 30 minuta, jer postoje slučajevi trovanja nedovoljno skuhanim jesenskim gljivama. Jesenske gljive obično se pojavljuju u ranu jesen na kratko razdoblje do 15 dana, nakon čega nestaju. Pod povoljnim uvjetima, kad nije vruće i ima dovoljno vlage, jesenske gljive su u srpnju or početkom kolovoza, dok se u jesen možda nece pojaviti или donijeti plod other put.

Omiljeno mjesto za jesenske gljive su stare brezove šume sa suhim brezama, na kojima gljive rastu na visini do 5 mi više, močvarne šume breze s mnogo ležećih deblavar i sahim brezama, sježe sumo šumehé jöze .

Зимска глива (zimska gljiva)

Jestiva gljiva .

Nalazi se na rubovima šuma, u grmlju, uličicama i parkovima. Uvijek raste na drveću: na suhim deblima i panjevima, kao i na osušenim dijelovima živih stabala.Расте у малим гроздовима, предпочтения врбу и тополу, као и друге листопадне врсте. Rasprostranjena je gljiva. Pojavljuje se u jesen, ali možete ga pronaći i zimi, jer se dobro drži pod snijegom.

Šešir zimske gljive promjera je 2-6 cm, blago ispupčen, ljepljiv ili sklizak, boja klobuka varira od blijedožute do smeđe; u sredini je tamnije, na rubovima svjetlije, u svježe izrezanim gljivama, na rubovima kape vidljive su pruge. Ploče su bijele или žućkastosmeđe, iste nijanse kao i kapica, pričvršćene.Spore u prahu su bijele. Noga je elastična, baršunasto-runasto smeđa, pri vrhu svjetlija. У почтку ж нога зимске гливе лагана, али брзо потамни, почевши од базе. Noga je visoka 3-10 cm, promjera 3-7 cm, dlake su vidljive na površini noge pod povećalom. Pulpa je bjelkasta. Okus je mekan. Miris je slab.

Za hranu se koriste samo šeširi, noge su pretvrde. Zimska gljiva koristi se u juhama я варивима, али нема посебан окус.

Zimsku gljivu uvijek možete prepoznati po runastoj nozi, naravno, najbolje je za to koristiti povećalo.Vrlo malo gljiva raste u kasnu jesen i zimi, pa ju je teško zamijeniti s bilo čim. U listopadu, kada se pojavi zimski agarik, može se zamijeniti s other sortama meda, uključujući nejestive, no stabljika ovih gljiva je glatka, ploče su tamnije, a klobuk nije sklizak.

Jestiva gljiva .

Kabanica uobičajeno raste u listopadnim i crnogoričnim šumama, na livadama od lipnja do jeseni na šumskom tlu, obraenom tlu или trulim panjevima.

Voćno tijelo kabanice promjenjivog Oblika je okruglo, u Obliku kruške, jajoliko, do 10 cm dugačko, do 6 cm u promjeru, bijelo, sivo-bijelo, žućkasto, ponekad s malim bodljama van Mesjjjimadis, jajoliko … bijelo je s jakim ugodnim mirisom, u starih gljiva smeđe-maslinasto. Lažna noga duljine do 5 cm, promjera do 2 cm može biti odsutna. Spore u prahu su tamnosmeđe.

Gljiva je jestiva u mladoj dobi kad je pulpa bijela. Може себе коридор без проездной кухни за топла жела, за соленье и сушенье.

Потребно разликовати кабины дней, од младых ближайших жабокречиц биеле сорте с неотворенным заедничьким велом. Ako izrežete mladu blijedu žabokrečinu, tada se ispod zajedničke deke jasno vide noga i ploče, kojih uvijek nema u kabanicama.

Jestiva gljiva .

Veslanje ljubičasta raste u mješovitim i crnogoričnim šumama, češće na otvorenim mjestima, uz jarke, šumske ceste, na rubovima šuma, proplancima od rujna.

Klobuk ryadovke je ljubičast promjera do 15 cm, mesnat, u mladih gljiva je ispupčen, s rubom okrenutim prema dolje, zatim raširen, gladak, vlažan, smeđe-ljubičast, blijedi. Pulpa je čvrsta, blago vodenasta, isprva svijetloljubičasta, zatim blijedi do bijela, blagog ugodnog okusa i aromatične arome anisa. Ploče su labave or blago prianjaju uz stabljiku, široke, relativno česte, prvo ljubičaste, zatim svijetloljubičaste. Noga je duga do 8 cm, do 2 cm u promjeru, cilindrična, ponekad proširena pri dnu, čvrsta, pri vrhu s ljuskavim cvjetom, pri dnu s ljubičasto-smeđim dlačicama, isprva svijetastloljasti.Spore u prahu ružičasto-krem.

— plodna jestiva gljiva. Нет, ovu je gljivu najbolje soliti jer tijekom processa fermentacije njezina gusta pulpa postaje mekša. Također je poželjno koristiti ovu gljivu za izradu kavijara od gljiva.

Ponekad se ova gljiva naziva i miš.

Raste u šumama od rujna do mraza. Često ova gljiva raste u redovima, zbog čega je i dobila ime.

Šešir blizu reda je tamnosive or pepeljaste boje s jorgovanom nijansom, u sredini je tamniji, s blistavim prugama, radijalno vlaknast, ljepljiv, mesnat, puca po rubovima.Kora dobro odlijepi. Pulpa slabog ugodnog mirisa, trošna, lomljiva, bijela, u zraku blago požuti. Ploče su rijetke, široke, blago sivkasto-žućkaste. Stabljika je snažna, glatka, bijela или blago žućkasta, sjedi duboko u tlu pa se kapica malo ističe iznad nje.

— jestiva, prilično ukusna gljiva. Користи себе кухано, пржено и посолено.

Jestiva gljiva dobra kvaliteta.

Obično raste na pjeskovitom tlu pod borovima, obično uz staze.Istina, ponekad ga je teško primijetiti, jer je samo šešir vidljiv na površini zemlje. Stoga pažljivo pogledajte izbočine i brda u pijesku — ondje se možda skrivaju zelenice. Gljiva je prilično česta. Rjeđe se zelenica može naći ispod jasike, ali ovdje raste malo više, pa se ponekad zamijeni za other gljivu. Зеленушка расте у листопаду — студеном. На истим мджестима има глджива црвеног бора, гдже у тлу има довольно вапна, има племенитих глджива.

Glavna razlikovna obilježja zelenaša su žute, nazubljene ploče, raste pod borom.Šešir zelenog promjera ima 4-10 cm u promjeru, konveksan, ljepljiv, boja varira od svijetložute do žuto-smeđe. Šešir je neravnomjerno obojen, često se na njega lijepe igle или pijesak jer se već ispravlja pod zemljom. Ploče su svijetle, sumporno žute, česte i sa zarezima. Spore u prahu su bijele. Noga je visoka 4-8 cm, promjera 1-2 cm, cilindrična, obično je pri dnu prekrivena pijeskom. Vrlo često je cijela noga u tlu, samo je na površini vidljiva kapica gljive. Pulpa je blijeda žute boje… Okus je mekan. Miris je slab, brašnast or krastavac.

— dobra jestiva gljiva, ali morate je pažljivo brati kako ne biste skupili puno pijeska. Prilikom rezanja gljive morate je držati uspravno, odmah uklonite podnožje noge s lijepljenim pijeskom; Чеп треба чистить четком или остругать нож. Sada pijesak neće ući između ploča, a gljiva se može sigurno staviti u košaru. Зеленяк сэ можно осушити, смрзнути и посолити. Кад се осуше, окус ових глжива се поясава. Slane zelene zelenice zadržavaju svoju lijepu boju.Zamrznite ih na isti način kao i ostale gljive.

Опасные близкие зеленые не постое. Bodeći red takoer je žute boje, ali mu je kapica u Obliku češerice, ne tako čestih ploča i prilično ljutog okusa. Расте под смрекама и боровима. U listopadnim šumama možete pronaći otrovne sorte paukove mreže slečne zelenoj zelenici. Ućkaste su boje, ali pri dnu stabljike imaju gomolj i ostatke sluznice izmeu stabljike i rubova klobuka. Ove gljive nikada ne rastu pod borovima.

uto-crveni red možete zamijeniti sa zelenim čajem.Расте у боровым шумама на паневима или близу нджих. Jako izblijedjeli primjerci nalikuju zelencima i takoer su jestivi.

Raste na panjevima, deblima mrtvih i oslabljenih listopadnih stabala, najčešće breza, jasika od svibnja do jeseni, često u velikim skupinama, rastu zajedno s nogama u grozdovima.

Klobuk bukovače je bočan, polukružan, u Obliku uha, sa zakrivljenim rubom prema dolje u mladih gljiva, promjera do 15 cm, bijelo-siv, blijedi do bijele boje.Pulpa je bijela, okus i miris su ugodni. Ploče koje se spuštaju duž pedikula, rijetke, debele, bijele. Noga je kratka, duga do 4 cm, debela 2 cm, dlakava, ekscentrična.

Mlade gljive su jestive; bez prethodnog kuhanja, mogu se koristiti za kuhanje vrućih jela, za sušenje, soljenje, kiseljenje.

Jestiva gljiva Visoka kvaliteta. Šampinjon uobičajeno se često nalazi u velikim skupinama od ranog ljeta do kasne jeseni na poljima, livadama, pašnjacima, voćnjacima, povrtnjacima, šumskim proplancima, rubov.

Klobuk šampinjona je promjera do 15 cm, polukuglast, zatim zaobljeno-konveksan, rubovi su savijeni prema dolje, mesnati, bijeli or sivkasti, suhi, s malim smećkastim vlaknastim ljuskama. У младых gljiva rubovi klobuka povezani su sa stabljikom filčastim pokrivačem. bijela … S rastom gljive, veo se lomi, ostaje na nozi u Obliku bijelog prstena. Pulpa je gusta, bijela, na prijelomu postaje ružičasta, ugodnog mirisa gljiva, nije gorka. Ploče su česte, slobodne (nisu pričvršćene za stabljiku), u mladih gljiva su bijele, zatim postaju ružičaste, potamne, postanu smeđe, gotovo crne.Нога до 10 см duljine, до 2 см u promjeru, cilindrična, čvrsta, bijela, u odraslih gljiva s jednoslojnim bijelim prstenom. Spore u prahu su tamnosmeđe.

Šampinjon — ukusno jestiva gljiva , koristi se bez prethodnog vrenja za vruća jela, kiseljenje, soljenje i sušenje.

Jestiva gljiva .

Raste u raznim šumama, na čistinama, uz šumske ceste, na rubovima šuma, na poljima, pašnjacima, voćnjacima i povrtnjacima od srpnja do listopada, pojedinačno i u skupinama.

Klobuk kišobrana promjera do 25 cm, prvo jajolik, zatim plosko-konveksan, ispružen, u Obliku kišobrana, s malim tuberkulom u sredini, bjelkast, bijelo-siv, sivo-smei u sredini, sarupnomni konveksan Люскица. Pulpa je gusta, rastresita, nalik pamuku, bijela, ugodnog orašastog okusa и слабог мириса. Ploče su labave, spojene na nozi u hrskavičavom prstenu, prvo bijele, a zatim s crvenkastim žilama. Noga je duga do 30 cm, do 3 cm u promjeru, cilindrična, šuplja, natečena do baze, kruta, svijetlosmeđa, prekrivena koncentričnim redovima smih ljusaka, sa широкоkim, bijelim,Spore u prahu su bijele.

— ukusna jestiva gljiva. Користи сэ без проездог вренья за кухню вручих йела, за сушенье. Ponekad se prži cijeli (šešir) poput bifteka, uvaljan u prezle. Rezane gljive bolje je sušiti, uključujući i krutu stabljiku, što jelima daje poséban okus.

jestiva gljiva dobra kvaliteta. Preferira humusna tla u šumama, na pašnjacima, gdje ima šikara grmlja. Nalazi se na mnogim mjestima, na primjer, u malim šumama, kao i u šumama na humusnim i vapnenačkim tlima.Ne Favorizira nijednu vrstu drveća. Često tvori «vještičji prsten». Prvi put se pojavljuje krajem travnja, vrhunac sezone je u svibnju, u lipnju (ovisno o

Što može biti bolje od ljetne šetnje šumom? Čuju se glasovi nevidljivih ptica, pluća su ispunjena kisikom. Нет, besciljno hodanje nije zanimljivo. Bolje je zgrabiti košaru i otići u branje gljiva. Borova šuma dobro propušta sunčevu svjetlost, što omogućuje da se tlo dobro zagrije. Zahvaljujući tome, gljive u borovoj šumi nisu ništa manje raznolike nego u šumama koje se sastoje od listopadnog drveća.

Gljive crnogoričnih šuma

Za razliku od zelenih biljaka, gljive nemaju klorofil i stoga nisu u stanju samostalno proizvesti hranjive tvari. Zbog toga su prisiljeni tražiti alternativne izvore hrane. Постое два таква извора: прво, то есть гумус из мртвих бильяка; другого, чтобы су твари из кориена дрвеча. A ako je s prvim izvorom sve iznimno jednostavno, onda other zahtijeva objašnjenje.

Većina ljudi navikla je smatrati gljive ono što raste na zemlji. Нет sve je puno složenije.Gljiva je samo nadzemni dio micelija. Većina se nalazi pod zemljom i prestavljena je u Obliku gusto razgranatih tankih niti micelija. Neki smatraju da je micelij korijenje, ali to zapravo nije korijenje u uobičajenom smislu. Яко мицелий службы и као кориенов сустав.

Vinska raznolikost gljiva u borovoj šumi ovisi o njezinoj starosti. Što je šuma mlađa, micelij lakše može izrasti u korijenje drveća. У двогодишней боровой šumi već može rasti kasna uljarica. Njegov rast počinje u svibnju, ali je najaktivniji u lipnju.Може себе пронаци по малим туберкулама коже подижу отпале иглице. Plodovi se javljaju tijekom cijelog ljeta. Ako su uvjeti povoljni, u jednoj sezoni može se ubrati tri do šest usjeva. Nakon petnaest godina aktivnost uljara slabi, a na njegovo mjesto dolaze nove sorte gljiva.

Uz vrganje, u borovoj šumi nalaze se sljedeće vrste:

Najrazličitija paleta gljiva šuma borova u pzdoblju od 15 do 40 godina. Поготово ако у боровой шуми осим борова постои и ширенье листопадног дрвца.Breze će oduševiti berače gljiva s vrganjima, vrganjima, russulom i volžankama. Ako postoji hrast, tada se može pojaviti hrastova inačica vrganja, kao i brojne sorte russula, crna mliječna gljiva, bijela podgruzka i mnoge druge sorte mliječnih gljiva. Hrpe prošlogodišnjeg opalog lišća reći će vam gdje potražiti mliječne gljive. Odrastaju kao obitelji. Stoga, ako se pronađe jedna gruda, ne biste trebali žuriti na novo mjesto. Dovoljno je pažljivo pogledati oko sebe — možda će se pronaći ostatak njegove rodbine.

Nažalost , osim jestivih gljiva, ima i mnogo otrovnih … To uključuje:

  • smrtna kapa;
  • pantera, gnjurac i crvena muharica;
  • lažni med.

Nakon što bor navrši 40. godišnjicu, broj gljiva u njemu počinje se postupno smanjivati. Я за то, что постое три главна разлога: прво, крошнье дрвеца постаю дебле, а светлость не продире добро кроз ньих и не загриява довольно земля; другое, šumsko se leglo zadebljava, što takoer ometa zagrijavanje tla; treće, micelij postaje otežan zbog grubljenja.Povrh toga, stare šume upijaju puno vlage.

Što tražiti u jelovoj šumi

Za razliku od borovih šuma, u čistim smrekovim šumama ima manje gljiva. A to je zbog gustoće krošnji smreke. У младой смрековой шуми, уз смрекову камелину, можно расти и борова верзия исте камелине. U sredovječnim šumama postoji smrekova inačica vrganja. I također govornici, rastu u velikim skupinama … Mogu se pojaviti neke sorte russula. U starijim šumama postoje šanse pronaći žutu gljivu.

Otrovni predstavnici obitelji gljiva takoer nisu bili bez. Kraljevska muharica sa žuto-narančastom kapicom i brojnim paučinama najistaknutiji su predstavnici nejestivih gljiva.

Основе тихоглова

Люди су skupljanje gljiva zvali «тих лов». I nije čudo. Као и у случаю редовитог лова, у тихи лов такоер има свою свру. Ako početnik želi postati uspješan berač gljiva , tada bi trebao slušati jednostavna pravila:

Glavna sezona gljiva uključuje tri godišnja doba; пролиеце, лето и еесен.

Добавить комментарий

Ваш адрес email не будет опубликован. Обязательные поля помечены *